“Mentalno zdravlje nije privilegij, već temelj na kojem sve počiva. Da bismo se mogli brinuti o drugima, moramo naučiti brinuti se o sebi – bez straha, bez srama. Zdravstveni sustav ne čine samo protokoli i bolnički hodnici, već ljudi koji u njemu rade. A ti ljudi trebaju podršku, razumijevanje i prostor gdje će moći biti ranjivi bez straha od osude. Sentinel Uma je tu da pokaže – niste sami. Stvaramo zajednicu u kojoj je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti. Jer bez zdravih liječnika i zdravstvenih djelatnika – nema zdravog društva” – govore nam dvije liječnice, pokretačice projekta Sentinel Uma, kojim žele osvijestiti koliko se malo radi na očuvanju mentalnog zdravlja u brojnim profesijama, osobito u liječničkoj.
Američko udruženje prevencije suicida objavilo je studije unatrag 40 godina, koje govore da liječnici imaju 70% veći rizik od suicida od opće populacije. Kod liječnica su podaci još dramatičniji i taj je rizik čak 250-400% veći u odnosu na druge profesije. Ne postoje podaci za našu zemlju, ali tragične vijesti o suicidima kolega bile su alarm koji je mlade liječnice Petru Sertić i Leu Murn potaknuo na djelovanje.
Petra je specijalizantica internističke onkologije. Lea je specijalizantica psihijatrije i psihoterapeutkinja. Poznaju se iz srednje škole, studirale su zajedno, a na jednoj kavi spojio ih je zajednički cilj – želja da pokrenu projekt očuvanja mentalnog zdravlja liječnika.
Radeći u medicini, uvidjele su koliko se ova tema ignorira, koliko je stigma jaka i koliko liječnici nose teret šutnje. Zato su pokrenule projekt Sentinel uma koji kroz webinare, psihoedukativne materijale, društvene mreže i istraživanja otvara prostor za razgovor i konkretne promjene.
“Zdravstveni djelatnici su pod većim mentalnim pritiskom i rizikom od burnouta, depresije i suicida od opće populacije, što zahtijeva specifične preventivne mjere. Zato smo pokrenule Sentinel Uma – ne samo da otvorimo razgovor, već da osiguramo konkretne preventivne mjere i podršku. Vrijeme je da se počnemo brinuti o onima koji čine zdravstveni sustav, koji čuva zdravlje svih drugih. U medicinskoj edukaciji ne učimo kako zaštititi sebe, iako svakodnevno svjedočimo patnji, stresu i tragičnim ishodima. Očekuje se da budemo jaki i nesalomljivi, ali biti jak znači i znati potražiti pomoć. Vrijeme je da prestanemo nositi sve sami i stvorimo kulturu u kojoj je mentalno zdravlje liječnika jednako važno kao i zdravlje svake osobe”, govore nam Lea i Petra.
Kako je krenuo projekt Sentinel Uma?
Lea: Sentinel Uma nastao je nakon još jednog tragičnog gubitka među kolegama. To je bila kap koja je prelila čašu. Na jednoj kavi odlučile smo da više ne možemo samo gledati i šutjeti. Petra je osmislila ime – Sentinel kao čuvar u onkologiji, Um kao središnji pojam u psihijatriji – jer upravo to želimo biti, čuvari mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika. Tijekom školovanja nismo učili kako zaštititi sebe, a kroz ovu inicijativu želimo otvoriti prostor za razgovor i pružiti konkretne alate za mentalnu otpornost. Od početka nam se pridružio i kolega Ivan Remaj, čiji su memovi o mentalnom zdravlju kroz humor otvorili teške teme. Iako smo krenule s fokusom na liječnike, brzo smo shvatile da je potreba daleko šira – i zato danas stojimo uza sve zdravstvene djelatnike.
Kakve aktivnosti planirate u sklopu projekta?
Petra: Sentinel Uma nudi niz aktivnosti za podršku mentalnom zdravlju zdravstvenih djelatnika. Organiziramo mjesečne online webinare s ekspertima iz medicine i psihologije, uz praktične savjete i interakciju s publikom. Na našem YouTube kanalu i društvenim mrežama dostupni su psihoedukativni materijali koje svatko može pogledati u svome ritmu. Također, društvene mreže su nam jako bitne za komunikaciju sa zajednicom – ondje objavljujemo i kratke videozapise, zdravstveni djelatnici dijele svoja iskustva i ruše stigmu traženja pomoći. Planiramo i kontinuirana istraživanja mentalnog zdravlja, uz osiguranje besplatne psihološke podrške. Fokusiramo se i na specifične skupine – od studenata medicine do medicinskih sestara i farmaceuta.
5. Kakve su reakcije s terena?
Lea: Od prvog dana Sentinel Uma odjeknuo je snažno – ne samo među liječnicima, već i među svim zdravstvenim djelatnicima i širom javnosti. To samo potvrđuje koliko je ova tema potrebna i koliko se dugo o njoj šutjelo. Najveći trenutak preokreta bio je kada su kolege počele dijeliti svoja osobna iskustva – iskreno, hrabro, bez uljepšavanja. To je dirnulo ljude i pokazalo koliko je važno otvoreno govoriti o mentalnom zdravlju. Danas je ta tema postala svojevrstan trend, ali mi želimo više od toga – želimo stvarnu promjenu, sustavnu podršku i osjećaj zajedništva u struci. Medijska pažnja i podrška javnosti nam puno znače, jer zdravstveni djelatnici često završe na meti negativnih narativa. Posebno nas veseli što su institucije i stručne skupine prepoznale važnost ove inicijative – jer je upravo to naš cilj: promjene koje nisu samo privremene, već trajne i duboke.
Petra: Znale smo da otvaramo temu o “slonu u prostoriji”, ali nismo očekivale toliki odjek. Kolege nam se javljaju s podrškom, dijele svoja iskustva i zahvaljuju što smo pokrenule ovaj razgovor – mentalno zdravlje napokon se spominje i po hodnicima naših ustanova. No ono što nas je posebno razveselilo jest interes i drugih struka. Nakon podrške Hrvatske liječničke komore, priključile su nam se i ljekarnička i sestrinska komora, a sve više kolega – stomatologa, radioloških tehnologa, biokemičara i veterinara – želi biti dio ove priče. To nam samo potvrđuje koliko je potreba za ovim razgovorom velika. I zato ne planiramo stati.
Koji su najveći izazovi ovog projekta?
Lea: Jedan od najvećih izazova je otvoreno govoriti o stvarima koje u sustavu ne funkcioniraju – od manjka radne snage i neadekvatne organizacije do nasilja nad zdravstvenim djelatnicima. To su problemi koji iscrpljuju ljude, a teško ih je promijeniti. Ipak, želimo kolegama dati nadu, podršku i prostor da bez straha progovore o svemu što ih tišti. Još jedan veliki izazov je stigma – ukorijenjeno uvjerenje da zdravstveni djelatnici ne smiju pokazati “slabost” jer su oni ti koji se brinu za druge. Srećom, to se mijenja, sve više kolega ide na psihoterapiju i otvara se u smislu mentalnog zdravlja. No, nedostatak sustavne podrške i otpor određenih institucija i dalje su stvarnost. Nažalost, često su upravo oni koji donose odluke udaljeni od stvarnih problema na terenu. Ali to nas neće zaustaviti – jer znamo da zdravstveni djelatnici zaslužuju bolje. Srećom, susrele smo i mnogo osoba na vodećim pozicijama koje su prepoznale važnost ove inicijative.
Na koji način vi osobno održavate svoju mentalnu kondiciju?
Lea: Iskreno, održavanje mentalne kondicije za mene je stalan izazov – obaveze se gomilaju, a ravnoteža je nešto što iznova tražim svaki dan. Nekad ide lakše, nekad teže, ali svjesno biram čemu ću reći da, a čemu ne. Učim stati kad osjetim da ne mogu više, tražim pomoć i oslanjam se na podršku drugih. Trening, vrijeme s prijateljima i obitelji te međusobni razgovori pomažu nam da ostanemo stabilne. Ja i dalje idem na individualnu terapiju, a sudjelujem i u grupnoj terapiji jednom mjesečno. Rad u psihijatriji i psihoterapiji nosi emocionalno opterećenje i vjerujem da je kontinuirana briga o mentalnom zdravlju ključna kako bismo mogli kvalitetno raditi i nositi se s izazovima vlastitog života.
Petra: Na početku specijalizacije doživjela sam burnout – rad s teško bolesnim i terminalnim pacijentima, uz ogroman obim posla, ostavio je posljedice na moje mentalno zdravlje. Osjećala sam anksioznost, strah i iscrpljenost, što je utjecalo i na moju posvećenost pacijentima. Potražila sam psihološku pomoć i naučila kako zaštititi sebe, što me učinilo otpornijom i boljom u svom poslu. Ta spoznaja potaknula me da razmišljam koliko bi mladim kolegama pomoglo da ranije steknu alate za psihološku otpornost i kako bi se puno teških situacija moglo prevenirati. Naš cilj je osvijestiti koliko je važno ulagati u mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika – ne samo zbog njih, već i zbog pacijenata kojima svakodnevno pomažu. Želimo da psihološka podrška postane dostupna svima, osobito onima koji rade s najtežim slučajevima. Održavanje mentalne kondicije u našem poslu bih opisala kao sadržaj filma “Beskrajni dan” – kao da se svakog jutra probudiš i ponovno sve moraš ispočetka, iako si jučer mislio da si sve uspješno svladao, opet te dočeka neki novi izazov. Da bismo mogli izdržati, moramo znati stati, odmoriti se i napuniti baterije.
Fokusirane ste na mentalno zdravlje liječnika i medicinara, no ono je sve više narušeno u svim profesijama. Poduzetništvo, kojim se bavimo, izuzetno je stresno. Koji su, prema vašem mišljenju, glavni uzroci toga i možete li dati nekoliko brzopoteznih savjeta kako se nositi sa svakodnevnim stresom i sačuvati inspiraciju za život?
Lea: Poduzetnici su pod stalnim pritiskom, baš kao i liječnici – odgovornost je ogromna, granice između posla i života često nejasne, a neizvjesnost stalni suputnik u dugim prekovremenim satima. Također, kod poduzetnika financijska nesigurnost i strah od neuspjeha dolaze u paketu, jer nema zaštitne mreže. Perfekcionizam i potreba za kontrolom tjeraju ih da misle kako sve moraju sami, ali istina je – ne moraju. Ključno je naučiti delegirati, prepustiti dio kontrole i tražiti podršku kada je potrebna. Naš identitet ne smije se svesti samo na ono što radimo, a naša vrijednost na to koliko smo uspješni. Također, u trenucima krize, važno je prisjetiti se – zašto ste uopće krenuli? Koje ste vrijednosti htjeli ostvariti, o čemu sanjate. Bez te unutarnje motivacije, lako se izgubi smjer. Također, visokoambiciozni ljudi rijetko percipiraju ono što jesu ostvarili i u čemu su uspjeli – često se fokusiraju samo na ono što je sljedeće. A refleksija na postignuto pomaže da shvatimo – dovoljno je i dobro je da si nekad dopustimo predahnuti.
Jeste li možda pronašle uzore u ovome u nekim drugim zemljama? Postoji li sličan projekt u inozemstvu?
Petra: Da, postoje inicijative poput Physician Support Line u SAD-u ili Doctors’ Support Network u UK-u – besplatne linije i peer-to-peer podrške za liječnike. I to je sjajno! Ali većina njih ostaje na razini individualnog ili grupnog savjetovanja. Mi želimo više. Želimo da podrška ne bude iznimka, nego standard. Da postane dio sustava, a ne samo krizna pomoć kad je već prekasno. Želimo stvoriti kulturu u kojoj je mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika prioritet – ne samo njihova odgovornost, nego i odgovornost struke i društva.
Kako mjeriti uspješnost ovoga projekta?
Lea: Podrška kolega i javnosti preko društvenih mreža za nas znači nevjerojatno puno – kroz to gradimo zajednicu, imamo direktan uvid u ono što ljude zaista muči i osjećaj da ih zaista slušamo. Posebno su nam dragocjene poruke kolega koji dijele svoje priče, često teške i potresne, ali zahvalni su jer napokon osjećaju da ih netko vidi i čuje. Također, tu su poruke naših kolega koji su, zahvaljujući Sentinelu, prepoznali neke stvari, znaju ih imenovati i konačno su ohrabreni da potraže pomoć – za nas je to neprocjenjivo.
Petra: Iznenadila nas je i podrška stručnih organizacija, institucija, udruga, kompanija i medija – što pokazuje da se svijest mijenja. No, želimo i konkretne podatke, zato pokrećemo kontinuirano istraživanje mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika, kako bismo mogli procijeniti učinak naših inicijativa i predlagati bolje sustavne mjere.
A ako zahvaljujući Sentinelu Uma samo jedan liječnik ili student odluči potražiti pomoć – uspjele smo.
Gdje vidite sebe i cijelu priču za 5 godina?
Vidimo Sentinel Uma kao ključnu udrugu u promicanju mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika i kao projekt prepoznat na svjetskoj razini. Vidimo sustav koji više ne okreće glavu, nego nudi stvarnu podršku. Vidimo edukacije na fakultetima koje mlade kolege pripremaju za realnost posla, a ne samo za teoriju. Vidimo kolege koji bez srama i stigme govore o svojim izazovima i traže pomoć kada im treba – i dobivaju je odmah, besplatno i dostupno svima. Želimo da Sentinel Uma raste, kako bismo mogli osigurati besplatnu psihološku pomoć za sve grane zdravstvenih djelatnika. Da postane prostor razumijevanja, razgovora i konkretne pomoći.
Naš cilj? Da podrška postane standard, a stigma prošlost.
