Iza mene je više od 55 godina neprekidnog rada u mojim radionicama i više od 65 godina mojih želja, maštanja i snova. Stjepan Šafran, vlasnik i direktor metaloprerađivačkog poduzeća METAL PRODUCT d.o.o. iz Odre i Brezničkog Huma kraj Zagreba
Na Zapadu, a posebno u SAD-u, uspješni poduzetnici su heroji nacije i medijske zvijezde. O njima se pišu knjige, oni su uzor mladim ljudima, o njihovom životnom putu predaje se na fakultetima. Tako se stvara vrijednosni sustav koji potiče poduzetništvo i stvara bogato društvo. Ljudi vjeruju da poduzetan i inovativan čovjek može uspjeti i obogatiti se. I svi će ga poštovati. U Hrvatskoj su poduzetnici glavni motor razvoja novoga gospodarstva. Nakon početnih privatizacijskih anomalija većina današnjih privatnih poduzeća osnovana je na pravi poduzetnički način.
Jedan od najboljih primjera naših poduzetnika, koji su krenuli od nule i sve stekli mukotrpnim danonoćnim radom, uz mnogo truda, muke i neprospavanih noći, bez pretvorbe i privatizacije, zove se Stjepan Šafran, a vlasnik je i direktor metaloprerađivačkog poduzeća METAL PRODUCT d.o.o. iz Odre i Brezničkog Huma kraj Zagreba.
Početak jedne nedjelje 1960.
Kada danas gledamo velike tvorničke hale poduzeća METAL PRODUCT Stjepana Šafrana, pune najmodernijih CNC strojeva i robota, kao i kamione koji iz hala voze velike količine gotovih proizvoda na sve strane, često se pitamo kako je to sve nastalo i kako je to sve započelo. Poduzetnički put Stjepana Šafrana, doajena hrvatskog poduzetništva, počinje jedne davne nedjelje, 20. lipnja 1960. godine, za ručkom obitelji Šafran, poslije mise, u malom zagorskom selu Breznički Hum. Bio je zadnji dan za donošenje odluke kada se Štefek, tada petnaestogodišnji dječak, ohrabrio i rekao: „Deda, ja idem na zanat u Zagreb.“
Deda je bio zaprepašten: „Kuda? Ne buš ti nikam išel.“ I veli Štefekovom tati: „Ne dolazi u obzir! To je bacanje novca.“ To je za Štefeka bio strašan šok. Tada je tata rekao: „Sine, ako ti želiš, ja ću ti to omogućiti, makar morao ići u rudnik raditi.“ Štefek je tada dedi obećao: „Deda, ja idem u školu da završim zanat, da se školujem. Vratit ću se natrag i otvoriti ću u Brezničkom Humu svoju radionicu. Kunem se životom.“
Obećanje koje je mali Štefek prije više od 60 godina dao svom dedi, današnji poduzetnik Stjepan Šafran ispunio je u cijelosti i u Brezničkom Humu sagradio, ne radionicu, već veliku tvornicu. Tih davnih dana, 1960-ih godina, u Stjepana Šafrana usađena je ljubav prema obrtništvu i obradi metala te je započeo jedan poduzetnički san koji traje do danas.
Ostvareni snovi
Više od 50 godina nakon što je 1967. osnovao svoj obrt, početkom prosinca 2019. godine, Stjepan Šafran je proglašen Europskim poduzetnikom godine u finalu najvećeg poslovnog natjecanja European Business Awards u Varšavi. Izabran je između više od 150.000 poduzeća iz 34 europske zemlje. Tom je prigodom Šafran izjavio: “Ova prestižna europska nagrada kruna je moje 50-godišnje karijere uz podršku obitelji, vjernosti mojih zaposlenika i povjerenja naših poslovnih partnera. Iza mene je više od 50 godina neprekidnog rada u mojim radionicama i preko 60 godina mojih želja, maštanja i snova. Danas sam ponosan jer su se moji snovi ostvarili. Ponosan sam na svoje proizvodno poduzeće s 220-ero zaposlenih, s više od 2500 različitih proizvoda i dijelova iz proizvodnog programa na području elektroopreme, koji sam započeo proizvoditi na samom početku svoje karijere.”
Danas, 2024. godine, METAL PRODUCT zapošljava 300 djelatnika. Svoju životnu filozofiju Šafran je uvijek nalazio u riječima Hrvatske radničke himne – Rad-Domovina-Obitelj, koju je skladao Ivan pl. Zajc na riječi Augusta Harambašića:
Gdje nema rada – nevolja vlada,
Silu svih jada marljivost svlada,
Svijet na životu drži tek rad.
Povrh svega Šafran ponosno ističe da tijekom svih tih godina plaća njegovim radnicima nikada nije kasnila. Uvijek je smatrao da su mu njegovo poduzeće i njegovih 300 radnika druga obitelj, uz koju ga vežu jake emocije.
Poduzetnički put
Na svom poduzetničkom putu Stjepan Šafran išao je korak po korak. Počeo je u komunizmu, napredovao i rastao postupno, uza sve poslovne bure i oluje kroz koje je prolazio. Današnji poduzetnici i obrtnici ne mogu niti zamisliti uvjete u kojima se u to vrijeme radilo. Na svakom koraku Šafran je stjecao nova iskustva, ali i morao donositi važne odluke. Taj uzbudljiv život ne može se opisati u jednom članku i ja se nadam da će o životu Stjepana Šafrana jednom biti napisana knjiga, koja će se koristiti kao udžbenik na poslovnim školama. Njegov životni put trebali bi upoznati mladi poduzetnici da ih inspirira u njihovim poduzetničkim pothvatima, da vide kako se donose strateške odluke, kako se slijedi jedan poduzetnički san i da upoznaju jednu životni filozofiju temeljenu na radu, ljubavi prema svom poslu, obitelji i prema svojim radnicima koje smatra proširenim dijelom svoje obitelji.
Kroz poduzetnički put Stjepana Šafrana pratimo i razvoj hrvatskog društva i gospodarstva, od komunizma preko Domovinskog rata do tržišnoga gospodarstva. Šafran je uvijek isticao da je u početku imao veliku sreću što je zanat učio kod najboljeg obrtnika metalne struke, danas pokojnog Franje Štiglića. Franjo Štiglić je jedna od pet osoba koje su Stjepanu Šafranu, uz njegove roditelje, bili uzor u životu. Od njih je naučio što je to odgovornost i odnos prema poslu. Kod svojih poslodavaca mladi Šafran pokazivao je veliku inicijativu, uvodio inovacije koje su povećavale produktivnost rada, a vrlo mlad postao je poslovođa i imao tri puta veću plaću nego da radi npr. u Končaru.
Otvaranje obrta, 1967.
Šafran je štedio novac i stalno maštao o vlastitoj radionici. U to vrijeme, 1962., Tito je održao govor u Splitu u kojem je obrtništvo svrstao gotovo u narodne neprijatelje. Šafrana to nije pokolebalo. Našao je jednu malu garažu kraj Dinamova stadiona, a jedan prastari „drebank“ (tokarski stroj) našao je u Koprivnici. Imao je nešto svoje ušteđevine, a dio je posudio od prijatelja i obitelji. Tada je bio spreman otvoriti obrt. Prije toga je otišao kući da roditeljima kaže svoju namjeru. Ondje je sreo jednog uglednog obrtnika koji mu je rekao: „Pazi što radiš! Ti buš prije propal nego buš počel raditi.“ Šafranu se svijet srušio, već se htio vratiti u Zagreb. Jako je važno istaknuti da je njegov otac uvijek imao povjerenja u njega i davao mu je podršku.
Šafran je tada napustio siguran posao i veliku plaću i u ponedjeljak, 2. 10. 1966. godine, otključao je svoju radionicu i počeo se pripremati. Nije pojma imao što će raditi. Tada je otišao u Poreznu upravu, Ilica 45, da osnuje obrt. Vodilo ga je jedno uvjerenje – jednu normalnu plaću ću moći uvijek sam sebi zaraditi. Njegova žena Katarina također mu je u svemu davala podršku. Kad su se vjenčali, ona je bila svjesna da idu u podstanare, da Štef ima namjeru otvoriti svoju radionicu i da treba neko vrijeme žrtvu podnijeti.
U 1967. godini otvorio je obrt, u 1968. je napravio neki manji promet, a 1969. godine je napravio 198.000.000 dinara prometa.
Prvi ozbiljni poslovi
Prvi ozbiljni posao Šafran je napravio za bosansko tržište kad je imao 23 godine. Jedan trgovački putnik vratio se iz Sarajeva i pitao Šafrana može li proizvesti jedan proizvod. Šafran je pogledao uzorak proizvoda i rekao: „Možemo!“ To je bila povijesna narudžba. O tome Šafran kaže: „Tada nisam još bio svjestan da ulazim u područje proizvodnje za elektroprivredu i da će to biti moja budućnost. Danas iz tog područja proizvodim više od 3000 različitih proizvoda za cijeli svijet, za svjetsko tržište.“
Njegova je filozofija bila – što god je od metala, ja to mogu napraviti. Poslije, 1969. godine, prihvatio je veliki bravarski posao, iako su alatničari uvijek „s visoka“ gledali strojobravare. Nije imao iskustva u bravarskim poslovima. Pomogao mu je poslovođa jednog velikog poduzeća. Ugovorio je posao za 5.400.000 dinara. Posao je bio gotov točno dan prije Badnjaka 1969., kao što je ugovoreno. I tada je 1969. otplatio svoje dugove.
Ima 12 radnika, kupuje Opel rekord i stan
U to komunističko vrijeme obrtnici – proizvođači morali su raditi preko zadruge. Jedan obrtnik nije mogao doći u neko poduzeće i dogovarati posao. Tijekom 1968. do 1971. godine sve više se omogućavao razvoj obrtništva. Šafran je 1971. godine dobro poslovao, imao je jako puno poslova i zapošljavao je 12-ero radnika, iako ih je po zakonu bilo dozvoljeno 5. Preselio se 1972. u novi veći prostor u Miramarskoj ulici i započeo svoj novi razvojni ciklus.
Te godine kupio je dvosobni stan na Knežiji. Bio je podstanar i to mu je bio „stan iz snova“. U toj velikoj zgradi svi ostali stanovi bili su društveni stanovi raznih poduzeća. (Zanimljivo je da sam se i ja u isto vrijeme u toj zgradi uselio u svoj stan. Razlika je bila u tome što sam ja stan dobio od Končara, a Šafran ga je kupio svojim novcima koje je zaradio kao obrtnik.)
Nešto prije toga kupio je i auto, Opel rekord. To je u to vrijeme bio statusni auto zagrebačkih obrtnika.
Karađorđevo i otpuštanje radnika
Preko noći, sve se ponovno zaoštrilo. Nakon Karađorđeva i nakon partijskog Kongresa krajem 1971., sljedeće, 1972. godine, došlo je do političkih promjena, počelo se vraćati neprijateljstvo prema privatnom sektoru. Ubrzo je Šafranu došla financijska kontrola jer je bio veliki porezni obveznik. Inspekcija je trajala punih 18 mjeseci. Na kraju je sve bilo čisto i nije morao platiti kaznu, ali je morao otpustiti 7-ero radnika. To mu je bio opet veliki šok.
Napreduje svim problemima usprkos
Obrtnik Šafran imao je sve više posla i da bi mogli zaposliti više radnika, njegova je supruga završila školu za kovinotokare i otvorila je svoj obrt. Poslovali su kao „Kovinotokarska i strojobravarska radionica Stjepana i Katarine Šafran“. I tada, 1976. godine, Stjepan Šafran ozbiljno je obolio. To je za njega bio strašan udarac. Liječio se u bolnici na Šalati i u klinici kod profesora Cornellija u Rimu. Kad se izliječio, dobio je u Sarajevu „narudžbu života“, posao za afričko tržište. I na kraju godine bio je jedan od najboljih poduzetnika u Zagrebu. Nakon toga je 1977. godine uzeo kredit i kupio nekoliko novih strojeva. To je bio jedan od najboljih poslovnih poteza, veliki iskorak i time je započela nova era razvoja obrtnika Šafrana.
Ljevaonica u Miramarskoj
Do 1973. godine 90 posto Šafranovih proizvoda bila je bravarija. Tada je odlučio napustiti bravariju i posvetiti se isključivo proizvodnji elektroopreme. Mnogi su mu rekli da si je potpisao propast. Ali to je bio dalekovidan potez. Tih 1970-tih godina je u cijeloj državi krenuo novi val investicija u nove dalekovode i obnovu elektromreže. Za to je trebalo usvajati nove proizvode. I tada su u Miramarskoj, u jednoj prostoriji, sami napravili malu ljevaonicu i počeli lijevati nove proizvode za Elektroprivredu.
Zadnje godine komunizma
Kada se 1987. godine održavala Univerzijada u Zagrebu, Šafranov obrt je u svojoj ljevaonici proizveo lance oko Manduševca na tadašnjem Trgu Republike. U 1989. godini dobio je novi „posao života“ u Libiji, koja je slavila 20 godina revolucije. Trebao je za jedan veliki spomenik palim borcima napraviti 148 metara lanaca kakvi su na Manduševcu. To je bilo pravo vatreno krštenje za inozemno tržište i jedan od njegovih najljepših i najbolje plaćenih poslova. Objekt u Libiji bio je završen 31. 10. 1989. godine. Bio je kraj 1989.godine, već se socijalizam svugdje rušio. Krajem 1990. Šafran je preuzeo jednu ljevaonicu u Trnjanskoj ulici od svog poslovnog partnera koji je otišao u mirovinu.
Osniva METAL PRODUCT d.o.o. i ispunjava svoje obećanje
Kada je srušen komunizam i počela se stvarati nova država, već u ožujku 1990. Šafran se počeo pripremati za osnivanje poduzeća. Do tada je sve poslove radio preko zadruge Metal, pa je odlučio da će se njegovo poduzeće zvati METAL PRODUCT. U lipnju mjesecu 1990. godine, osnovao je METAL PRODUCT d.o.o. Puno prije toga, u rujnu 1980. godine, u Odri, selu kraj Zagreba bez asfalta i struje, kupio je veliki komad zemlje. Deset godina nije ništa gradio, jer je tek 1990. godine mogao dobiti dozvolu za izgradnju velike hale. Da bi dobio kredit za zgradu i strojeve, morao je skupiti 72 jamca. Godine 1991. uselili su se u proizvodnu halu, a 1994. započeli su graditi drugu halu, da bi 1998. otvorili i treću. Godine 2003. Šafran je u Brezničkom Humu izgradio novi proizvodni pogon veličine 2500 četvornih metara. Time je ispunio obećanje koje je dao svom dedi.
Proizvodnja u ratnim uvjetima
Godina 1990. bila je prekretnica u Hrvatskoj. Hrvatska se politički preobrazila, postala je samostalna, počelo se razvijati privatno poduzetništvo, izgubila su se dotadašnja tržišta i otvorila nova, počeo je Domovinski rat. Šafran se uspješno prilagođavao novim uvjetima. Za njegovom robom za opskrbu elektro-distributivne mreže nastala je velika potražnja. Često su isporučivali i montirali svoje proizvode pod granatama i puščanom paljbom. U ratu je bio otežan uvoz proizvoda i opreme te su u METAL PRODUCTU hitno počeli usvajati i proizvoditi nove proizvode.
Osnivanje HOK-a
Stjepan Šafran, kao ugledan obrtnik, vrlo rano se uključio u organizacije obrtnika sa željom da doprinese razvoju obrtništva i strukovnog obrazovanja. Od 1980. godine bio je već angažiran u Obrtničkoj zadruzi Metal i bio izabran za predsjednika. Ubrzo je postao i predsjednik raznih obrtničkih udruženja.
S nekoliko najuglednijih obrtnika Stjepan Šafran je 1993. godine došao kod predsjednika Tuđmana i dobili su potporu da se obnovi Hrvatska obrtnička komora (HOK). Kada su obrtnici 1. srpnja 1994. godine obnovili HOK, to je bio jedan od najljepših trenutaka Šafranova društvenog angažmana. HOK-u je vraćena zgrada u Ilici 49. Šafran je od 1999. do 2007. godine bio predsjednik HOK-a.
Dobrotvorni rad
Sve svoje dužnosti u raznim organizacijama Šafran je obavljao besplatno. A kad su na jednoj skupštini HOK-a odredili da za svoj rad treba biti plaćen, otišao je u Zakladu Ankice Tuđman i svaki je mjesec svoju naknadu darivao za stipendiranje petero djece u Nazorovoj ulici. Svaki Božić bi za svu djecu napravio domjenak, a za Sv. Nikolu donosio im je darove.
Zvona i vina
Šafran ima zadnju ljevaonicu zvona u Hrvatskoj. Njegova zvona nalaze se na mnogim crkvama koje su obnovljene nakon rata, mnoga je i poklonio, neka su otišla čak u Keniju. Kada su pape Ivan Pavao II. 1997. i papa Franjo 2015. godine predvodili misu u Sarajevu, na svakoj misi zvonilo je Šafranovo zvono.
Jesenske berbe Stjepanu Šafranu su uvijek bile najljepši dani. Sve svoje vinograde pretvorio je u moderne nasade i proizvodi vrhunsko vino. S vinarima je obišao svijet, čak i do Australije, a za svoja vina dobio je brojne nagrade i titulu Viteza. Šafran je posebno ponosan što je njegovo vino bilo u kaležu pape Benedikta XVI. na misi na Hipodromu, u nedjelju, 5. lipnja 2011. godine.
Partnerstvo s najvećim firmama
Šafran 2001. godine s korporacijom Wam Grupa Italy osniva zajedničku tvornicu Wam Product u Brezničkom Humu, koja počinje s radom 2003. godine. Velika korporacija Tyco Electronics 2016. proglasila je METAL PRODUCT jednim od 5 najboljih partnera i dobavljača, a mnoge korporacije proglasile su ga svojim strateškim partnerom. METAL PRODUCT je orijentiran na inozemno tržište, gdje bilježi čak 80% prihoda, stalno ulaže u razvoj, u širenje proizvodnih kapaciteta, uvođenje novih tehnologija i novih metoda rada. Danas METAL PRODUCT zapošljava 300 radnika.
I na kraju
Poduzetnički put Stjepana Šafrana od garaže do tvornice s 300 djelatnika i titule najboljeg poduzetnika Europe, sav njegov uspjeh i svi rezultati poduzeća METAL PRODUCT pokazuju da sposobni poduzetnici napornim radom mogu uspjeti u svim uvjetima, i u komunizmu i u tržišnom gospodarstvu, ako slijede svoj san, vole svoj posao, poštuju svoje radnike i u pravim trenucima donose prave odluke. A to su sve karakteristike velikih poduzetnika i velikih lidera.
Foto: Romeo Ibrišević
