Ono što je ključno i mora biti smjernica jest da već sada počnemo pripremati svoju nabavu i dobavljače u segmentu održivosti. Održiva nabava je maraton koji na duge staze i malim koracima omogućuje da se lakše nosimo s regulativom koja nas čeka.
Nedavno sam bila pozvana da u sklopu ESG akademije, u prostorijama HGK u Zagrebu, održim predavanje na temu održive nabave. Područje koje je dosta novo i tek sada počinje intenzivnije buditi interes kompanija i profesionalaca koji su prije svega u nabavi. Osobno sam se s održivom nabavom susrela 2017. godine, kad je izašao ISO standard Održiva nabava. Taj je standard tada dao osnovne smjernice održivog i društveno odgovornog poslovanja u segmentu nabave. Iako se ne certificira, ovaj standard može biti dobra osnova prilikom usklađenja sa zahtjevima održivosti.
Što je zapravo održivost?
Održivost danas postaje fokus svakog poslovanja i poduzeća sve više provode promjene nastojeći implementirati održivost u poslovanje.
Poslovanje u skladu s ciljevima održivog razvoja pomaže suzbiti globalne klimatske i društvene izazove te osigurati bolju budućnost poslovanjem i ulaganjem koje ima u vidu dobrobit čovječanstva. Time poslovanje zadire u područja koja su predmet nefinancijskog izvještavanja u skladu s regulativom Europske unije (Direktiva 2014/95/EU).
Nefinancijsko izvještavanje poznato je i pod imenom ESG kriteriji o utjecaju poduzeća na okoliš i društvo te sadrži informacije koje se odnose bar na:
• okolišna pitanja
• socijalna i kadrovska pitanja
• pitanja u vezi s poštovanjem ljudskih prava, borbom protiv korupcije i podmićivanjem
ESG kriteriji
Obično uključuju postupak procjene koji ocjenjuje različite aspekte povezane s ESG-om, kao što su:
• Utjecaj na okoliš: procjena ugljičnog otiska proizvoda, energetska učinkovitost, upravljanje otpadom, korištenje prirodnih resursa i poštovanje propisa o zaštiti okoliša
• Društvena odgovornost: ljudska prava, radni standardi, dobrobit zaposlenika, raznolikost i uključivost, angažman zajednice i etika opskrbnog lanca
• Prakse upravljanja: raznolikosti odbora, transparentnosti, etičkih poslovnih praksi, upravljanja rizicima i usklađenosti s relevantnim zakonima i propisima.
Upravo je u tom segmentu nabava jedan od ključnih procesa koji preuzima odgovornost u razumijevanju utjecaja na ljude, profit i planet
Pa odakle onda krenuti?
Od procesa selekcije dobavljača i mapiranja samog procesa. Postoje različiti alati poput Kraljičeve matrice, ABC analize, Upravljanja preferencijama dobavljača i sl., koji nam omogućuje bolji uvid i kontrolu dobave sirovina i materijala s najmanje mogućim socijalnim, ekonomskim i ekološkim utjecajem.
Drugim riječima, u skladu s našom strategijom održivosti, osnovni korak je ocijeniti dobavljače kroz parametre koji su nama važni: etičnost, rad i ljudska prava, CO2 otisak i drugi.
Cilj je zasigurno omogućiti što transparentniji lanac opskrbe, imati jasan uvid u dobavljače koji pridonose našoj strategiji održivosti, u srednjem roku osigurati usklađenost sa zakonskom regulativom i postati, ali i ostati – poželjan kupac.
Održivost ne pobuđuje velik interes javnosti, što je moguće povezano i s činjenicom da se Zakonska regulativa odnosi trenutno na velika poduzeća. Međutim, ono što će prije ili kasnije dotaknuti i mala i srednja poduzeća jest da nam se zahtjev za održivošću u nabavi javi iz pozicije našeg kupca ili dobavljača.
