Potpuno je prirodna pojava kako sve što želi prosperirati, razvijati se i preživjeti, teži u svojoj egzistenciji ka komfornoj zoni sigurnosti. Medvjedi traže hibernaciju zimi, krhko cvijeće skriva svoje latice do prvog signala proljeća, a čovjek je najsretniji kad u miru svoje sobe začuje ritmično rominjanje kišnih kapi iza sigurne zaštite prozora. Potpuno je ista stvar i sa životom biljke. Nevjerojatna je činjenica kako sve što je potrebno za razvoj predivnog ploda, skriva svoju ljepotu u zrnu sjemena, sve do trenutka kada će se otvoriti, rasti i razviti u ono što mu je životna misija. Što sjeme čeka kako bi se probudilo ponekad i iz stoljetnog sna? Naravno, sigurne uvjete u kojima će rasti.
Mi, ljudi, u današnjim vremenima neprestano tragamo za nemirom, trčimo katkada za neuhvatljivim ciljevima, čak i kada smo sigurni da ih nikada nećemo dostići. Stanimo, predahnimo, pogledajmo gdje smo, potražimo siguran put i mudro krenimo dalje. Čini mi se kako smo to potpuno zaboravili. Kao i sve drugo u prirodnom poretku stvari, ekonomija je sjeme koje uvijek traži plodno tlo sigurnosti kako bi procvjetala i razvila se u svom punom sjaju. I dan-danas traju prijepori je li nam bila potrebna nabava 12 Rafala, najmodernijih svenamjenskih zrakoplova 4. plus generacije. Nije li bilo pametnije uloženih više od milijardu eura u nabavu zrakoplova preusmjeriti u opremanje dječjih vrtića, škola, bolnica? Ne!
Ekonomija traži sigurnost. Pogotovo ekonomija koja je jednom petinom svog BDP-a oslonjena na volatilnu gospodarsku granu koju nazivamo turizam. Libanon i Kuba, nekada „meke“ turizma, svojom nesigurnošću zauvijek su izgubile osmjehe stranih turista na svojim nekada prelijepim ulicama. Iako niti približno isto, rušenje grčke ekonomije prije nekoliko godina, katastrofalno je djelovalo na sve grane gospodarstva do te mjere da su se neki sektori doveli ponovno do razine robne razmjene.
Uzrok? Nesigurnost!
Kako će se dalje razvijati gospodarstva Ukrajine i Rusije? Hoće li kineski tigar i dalje gospodariti svjetskom dominacijom u izvozu? Nikako! Uzrok? Nesigurnost!
Hoće li hrvatski turizam, pa čak i cijela hrvatska ekonomija, uzeti novi zamah samo zbog nabave 12 zrakoplova? Naravno! Razlog? Sigurnost!
Usluge zrakoplovnog prijevoza izbjegavaju zemlje koje im ne mogu jamčiti sigurnost. Ne imaginarnom zaštitom NATO saveza, već vlastitom zaštitom vlastitog neba. Hoće li strani investitori ulagati u zemlju koja štiti svoje gospodarstvo od ugroze nemira? Naravno! I kapital, kao rijetka, skrivena zvjerčica, traži zonu sigurnosti kako bi se višestruko oplodio.
Hoće li zapadni turist, koji želi ljetovati u sigurnom okrilju EU-a, gledati ponosno slijetanje prvih 6 aviona u zračnu luku Pleso. Neće! No brzinom svjetlosti čut će o tome i percipirati Hrvatsku kao sigurnu zemlju. Rafali nisu signal rata, oni su signal sigurnosti i zaštite, kao i povećanja i razvoja hrvatskoga gospodarstva u sigurnoj luci koju okružuju nemirni oceani svakodnevnih, svjetskih promjena i trendova. I iz razvoja ekonomije, koja će napokon proklijati u zoni sigurnosti, stvorit će se sredstva za dječje vrtiće, škole i bolnice.
Sigurnost se ne podrazumijeva. Ona se stvara i ona se plaća!
