Kako sama za sebe kaže, Nevena Rendeli Vejzović oduvijek je u sebi osjećala nemiran duh koji ima potrebu nešto mijenjati, pokretati, kreirati, poduzimati. Iako je karijeru najprije gradila u medijima, na Hrvatskoj radio-televiziji, taj poduzetnički duh jednog je dana nepovratno “izašao iz boce”.
Otad ne miruje ni trenutka. Godine 2020. osnovala je PR agenciju “Prime time komunikacije”, a povod za ovaj razgovor najnoviji je Nevenin projekt “Women’s Weekend”, koji se od 7. – 10. 3. održava u Rijeci, u Art kvartu i Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, a koji je već nakon prvog izdanja postao pravi ženski pokret.
Women’s Weekend mogli bismo opisati kao osnaživanje i povezivanje žena u Rijeci oko zajedničkih tema, no zadivljuje činjenica da je festival već nakon prvog izdanja postao pokret. Što je to posebno u WW-u?
Kako ja gledam na to, rekla bih da je Women’s Weekend brzo zaživio kao pokret zato što smo pogodili nišu koja, čini se, dosad nije bila dovoljno otvorena. Mnoge ženske konferencije i priče, kojih zaista ima u ponudi, odškrinule su vrata brojnim temama koje pokrivaju interese žena, no mi smo ta vrata potpuno otvorili. Uvijek mi u ovim prigodama pada na pamet izjava iskusnog kolege Tome Ricova koji kaže da se eventi rade tako da ili već postoji potreba na tržištu za njima ili tu potrebu zapravo moraš stvoriti. Što se tiče WW-a, nismo morali stvarati potrebu. Ona se sama po sebi nametnula, dovoljno je malo osvrnuti se oko sebe. Dokle god je pitanje ravnopravnosti u svim segmentima života još uvijek neriješeno, nije nikad previše evenata, događaja, panela, konferencija koje daju pozornicu ženama. Ravnopravnost kao tema, vodilja je ovogodišnjeg, drugog izdanja Women’s Weekenda.
Naime, oduševljene sudionice prvog WW-a vraćaju se i ove godine. Nevjerojatna je lani bila energija u publici, nešto kao da je bilo u zraku. Ni ja sama, koja sam posjetila brojne slične evente i konferencije, nisam nikad doživjela da su u principu sve dvorane uvijek bile pune i da je publika tako aktivno reagirala, zajedno se smijala i plakala. Zato se usuđujem reći da je konferencija doista već nakon prvog izdanja postala pokret.
Atmosfera je izvrsna svake godine i na Weekend Media Festivalu u Rovinju, koji je “stariji brat” Women’s Weekenda. Koliko vam pomaže to što ste dio iste porodice?
Weekend Media Festival i Women’s Weekend, iako pripadaju istoj porodici, potpuno su različiti festivali, jer osim što WMF u Rovinju ima tradiciju dugu sad već 17 godina, WW je puno mlađa sestrica. WMF okuplja uglavnom medijske djelatnike, marketingaše, PR-ovce i sve one koji su vezani uz komunikacije, a publika Women’s Weekenda puno je šira. Sam cilj WW-a potpuno je drukčiji. Recimo da se preklapamo u ciljevima kao što su povezivanje i opuštanje, odnosno dobri partiji, ali jedan od glavnih ciljeva Women’s Weekenda je osnaživanje žena i davanje pozornice i medijskog prostora ženama koje možda nemaju često priliku da ih se čuje, za čije priče možda ne znamo, a izuzetno su vrijedne kao poticaj i inspiracija drugima. Dakle, ako je WMF u Rovinju najbolji vikend u godini, Women’s Weekend je definitivno najbolji ženski vikend u godini! To smo i dokazali prošle godine u Rijeci. Osim što pada na Dan žena, pa je to još dodatni razlog za slavlje, WW je meni, ali i prema sudu mnogih koji su sudjelovali, najinspirativniji vikend u godini.
Ravnopravnost je zapravo jako delikatna tema. Puno se o njoj piše i govori, ali kao da nikad nije potpuno usvojena u praksi. Vodimo li mi dan-danas bitke naših baka?
Upravo to je i bio naziv jednog od panela na prošlogodišnjem Women’s Weekendu. Rekla bih da je jako puno toga učinjeno u posljednjih 50 godina kad je ravnopravnost u pitanju, kao i da su se već naše bake i majke izborile za ovo što mi danas imamo. No u isto vrijeme nevjerojatno mi je da se neke teme u smislu neravnopravnosti žena vraćaju u valovima i dan-danas. Kao da nisu zauvijek zaista prevladane! Svako toliko iskoče bizarni primjeri neravnopravnosti, kako na radnome mjestu, tako i u privatnom životu. Mislim da posljednji primjeri kojima svjedočimo, pogotovo kad su sve vrste nasilja nad ženama u pitanju, pa i brakorazvodne parnice, skrbništvo nad djecom i tako dalje, pokazuju da se na žene još uvijek gleda s nepovjerenjem. Netko iz Udruge “Spasi me” dobro je primijetio kako ne postoji moćna i jaka žena, bar ne u Hrvatskoj, kad nasuprot nje stoji bilo koji muškarac.
Hrabro si, iz nečeg prilično sigurnog, jednog dana uskočila u poduzetničke vode? Ima li ravnopravnosti u poduzetništvu?
Rekla bih da je ravnopravnost u poduzetničkim vodama jednako proporcionalna ravnopravnosti u društvu općenito. Dakle, nema je pretjerano! Ako govorimo o ravnopravnosti muškaraca i žena, na svome primjeru mogu reći da je ženama puno teže opstati na svome putu iz nekoliko razloga, a ponajprije su to prepreke logističke prirode. Na ženama je još uvijek u ogromnom postotku briga o obitelji i kućanstvu, a bavljenje poduzetništvom (u širem smislu riječi) ne ostavlja ti ništa vremena za bavljenje sobom. Stres je ogroman. Primijetila sam puno više dokazivanja u ženskom poduzetništvu, nego u muškom, u smislu da muškarcima poduzetništvo teče nekako prirodno, odnosno oni ga prirodno prisvajaju, a mi se još uvijek za svoje pozicije borimo. U svakom slučaju, ravnopravnije je u poduzetništvu, nego u nekim korporacijama ili u drugim segmentima društva zbog toga što je taj poduzetnički put jednako trnovit za svakoga. Nekako se i žene i muškarci jednako spotiču putem. No rekla bih da žene imaju puno više prepreka na tom putu.
Često su mi kolege znali govoriti, lako je tebi, ti si imala već izgrađenu karijeru kad si otišla u poduzetništvo, imala si kontakte, bila si poznata i to sve stoji. No ja sam sama sebi stvorila sve to prije nego što sam se upustila u poduzetničke vode, nije mi ih nitko poklonio. Nema smisla čamiti nezadovoljan na nekom poslu do kraja života. Ja sam nakon 15 godina na HRT-u osjetila toliko zasićenje da mi se skok u nepoznato činio puno boljim od svega što sam dotad poznavala.
Što ti je poduzetnički put otkrio o tebi, a da to nisi znala prije?
Moj skok u poduzetništvo bio je neizbježan, no s druge strane nije nimalo lagan. Naime, krenula sam u poduzetničke vode 2020. godine s odlukom da se bavim odnosima s javnošću i organizacijom evenata. 😊 Mislim da taj podatak govori dovoljno sam za sebe. To je godina koje se nitko ne želi sjećati u kalendaru. Dakle, pandemija, korona-kriza, potres, ne znam jesam li mogla imati teži početak i put! No, kako kažu znalci, iz svake bitke izađeš jači. Meni je to bila jako kvalitetna škola kojoj nisam dala da me poljulja. To što tada nisam odustala pokazalo se kao više nego ispravna odluka. Otkrila sam koliko samo uporna i koliko hrabra mogu biti i kad je najteže.
Budući da i mi u Poduzetniku organiziramo svoje evente, čini mi se nekad da se time mogu baviti samo mazohisti koji uživaju u stresu. 😊 Kakva su tvoja iskustva?
Istina, razina stresa je ogromna! U posljednje vrijeme nekako sve više! U ovom trenutku, neposredno pred WW2024, rekla bih da je ovo što radimo čisti mazohizam. Naime, raditi ovako velike evente je ogroman izazov, pogotovo s malim, ali vrijednim timom s kojim ja radim. Kad uspoređujem, recimo, neke druge festivale i evente na kojima sam radila kao dio tima, na koje dolazi puno više ljudi nego na WW, organizacija je i dalje jednaka. Uložena količina energije i stresa je jednaka. I dalje moraš napraviti najbolji program. I dalje moraš organizirati zanimljive i dobre partije. I dalje moraš odabrati super govornike. Razlika je samo u broju publike. Unatoč svim preprekama, važno je dati sve od sebe i ne odustajati. U našoj agenciji trenutno vlada pravi kreativni nered. Svakodnevni sastanci, razgovori, dogovori i konačne odluke, bdijem nad svime i to odnosi prilično energije. No kad sve teče kako sam zamislila, to me istovremeno puni i u tome uživam.
Osoba si koja pršti novim idejama, planovima, energijom. Je li poduzetništvo zapravo igralište na kojem možeš sve svoje ideje provesti u djelo?
Poduzetništvo je meni svakako odskočna daska za sve ideje koje su se dugo, dugo nakupljale u meni i koje sad želim što prije realizirati. Rekla bih da je poduzetništvo moja pozornica na kojoj se dosta dobro snalazim. Ne snalazim se u svemu baš tako dobro, i da sam znala da ću se morati baviti toliko papirologijom, knjigovodstvom, računovodstvom i financijama, vjerojatno bih prije odustala. No jako se dobro snalazim u rješavanju problema i mislim da zapravo moji klijenti to najviše poštuju i vole. Zbog toga mi poklanjaju povjerenje i nastavljaju raditi sa mnom. A kad postanem dovoljno velika, pritom mislim – kada moj tim postane dovoljno velik, puno ovih malih stvari koje me trenutno ne vesele, nadam se da ću prepustiti drugima. Poduzetništvo mi je, u svakom slučaju, otvorilo jednu posve novu životnu perspektivu. Donijelo mi je poseban odnos prema poslu i novcu, a privatno jako puno stresa, ali i sreće. Mislim da nitko ne kreće u avanturu zvanu poduzetništvo ako nije spreman na prepreke i ako ih nije spreman preskakati.
Što bi iz ove današnje perspektive, nakon 4 godine poduzetništva, poručila ženama koje još uvijek oklijevaju oko toga?
Ako čekate pravi trenutak, znajte da pravi trenutak vjerojatno nikada neće doći. Evo, ja sam bila uvjerena da je pravi trenutak bio baš 2020., a te godine je cijeli svijet stao zbog pandemije. Pravi trenutak ima smisla samo ako ga pronađete u sebi. Ako znate da ste spremne na idućih 3-4 godine borbenog života. No ako imate jasnu sliku o tome što želite postići, otvorit će se putevi i naći će se način da to i ostvarite. Ono što smatram možda najvažnijom porukom glasi: ne bojte se pogrešaka! Bit će jako puno pokušaja i pogrešaka na vašem putu. Neke pogreške koštat će vas živaca, neke novca. No one su često najbolja škola na putu do uspjeha.
A što bi velika Nevena danas poručila Neveni kao desetogodišnjakinji?
Velika Nevena rekla bi mlađoj Neveni da uspori i da ima strpljenja, u smislu očekivanja od same sebe. No ne da ima strpljenja s toksičnim ljudima niti da tolerira neravnopravnost i nepravdu. Poručila bih joj da se izbori za sebe odmah, od prvog trena, a ne kad je već sve prošlo, kao što se nekad meni, ali i mnogim drugim ženama događalo. Rekla bih maloj Neveni da ima nade i da samo nastavi tako dalje jer mala desetogodišnja Nevena bila je jednako ambiciozna i energična, kao i ova današnja Nevena.😊
Velika Nevena puno čita, zaljubljenica je u knjigu, umjetnost, kazalište, prirodu, planine… Nezahvalno je sada pitati što ti je od toga najdraže, ali sigurno postoji nešto što možeš podijeliti s publikom, a što te trenutno inspirira.
Istina je, da, aktivna sam na jako puno frontova i to me košta manjka vremena. No kad uhvatim malo slobodnog vremena, uživam u planinarenju, skijanju, trčanju. Iako se trčanjem bavim sve manje, ne želim propustiti priliku da poduzetništvo usporedim s trčanjem polumaratona i maratona. Dok trčiš, baš kao i u poduzetništvu, jako puno doznaš o sebi, ovisiš o svom udahu i izdahu, jako dobro očistiš misli i na kraju dana ovisiš sama o sebi. Zar nije jako slično i u poduzetničkim vodama?!
Što se tiče knjiga, obožavam čitati i stvarno svaki trenutak koristim za čitanje. Uvijek me pitaju kad nalazim vremena za čitanje. A ja čitam u potpuno nevjerojatnim situacijama, ljeti na plaži, dok mi djeca skaču po glavi, tri stranice prije spavanja, probudim se nekad ranije ujutro samo da bih mogla čitati. To me opušta i hrani, daje mi snagu da prođem kroz dan. Kad bih trebala izabrati najdražu knjigu, tu smo u velikom problemu. Teško mi je izdvojiti najdražu knjigu, ali imam najdraže autore. Od domaćih autora, to bi bili Slavenka Drakulić i Kristijan Novak, a od inozemnih volim Houellebecqa i Sandra Veronesija.
Trenutno čitam “Poslovnu bibliju opako sposobne” Lise Carmen Wang, koja nam stiže na WW2024. U fokusu mi je razumjeti način na koji nove generacije razmišljaju, a knjiga je tako zanimljivo pisana da se čita u jednom dahu. Pravi je primjer tih nekih novih pravila igre o kojima nikad nismo razmišljali.
Preporučila bih svima i novu predstavu “Majka” u obnovljenoj Gavelli, koju je režirao Enes Vejzović, a glumi Bojana Gregorić Vejzović.
“Imam puno razloga vjerovati da će i ovogodišnji, drugi Women’s Weekend, biti konferencija kakvu sve žene trebaju i zavrjeđuju. O tome svjedoče program i govornici koje smo objavili na stranici Women’s Weekend. Svakako dođite od 7. – 10. 3. u Rijeku, družit ćemo se, razmjenjivati ideje, osnaživati jedni druge, umrežavati se, educirati, plakati i smijati se zajedno. Bit će to tri dana koja ne smijete propustiti!”
Foto: Mak Vejzović
