Konflikti su neizbježan dio života, no mogu li proći bez svađe?

Konflikti su sastavni dio života. Najčešće počinju s osobama koje su nam najbliže, bračni i intimni partneri, članovi obitelji, susjedi, poslovni partneri, kolege na poslu. To je zato što od njih puno više očekujemo nego od drugih. Računajući na našu povezanost, čini se da ih pomalo uzimamo zdravo za gotovo. Jednako tako uzimamo i previše slobode u načinu komunikacije s njima. Pritom zaboravljamo da je baš svatko od nas i od njih jedinstveno i neponovljivo vrijedno ljudsko biće.

Naša različitost osnovni je uzrok konflikata

Zanemarujući našu međusobnu različitost, nesvjesno prečesto i uporno tu svoju jedinstvenost pokušavamo nametnuti drugima u uvjerenju da je ono što mi zastupamo i mislimo jedino pravo ili ispravno. Zaboravljamo da naši sugovornici ili sudionici nekog konflikta iz svoje perspektive gledaju na stvari drugačije od nas i imaju jednak osjećaj da su baš oni u pravu. 

Kako je moguće da oboje u konfliktu istovremeno budu u pravu?

Moguće je, zato što su oboje subjektivno u pravu, svatko iz svoje osobne subjektivne perspektive. Oni nemaju neku drugu perspektivu osim vlastite. I jednostavno im je zato teško napustiti je i uopće prihvatiti mogućnost postojanja valjanih razloga za drugačiju perspektivu od njihove.  

“Borba ovnova na brvnu” oko toga tko je u pravu

Borba oko toga tko je u pravu počinje kao kod “dva ovna na brvnu”. U tu borbu ulazimo brzo i lako, u pogrešnom uvjerenju da rješenje našeg neslaganja, našeg konflikta, ovisi isključivo o snazi našeg uvjeravanja onog drugog u valjanost naših argumenata.

Ma koliko intenzivno, glasno i agresivno ih ponavljali, svakim daljnjim takvim činom samo još dublje tonemo u nerazumijevanje, suprotstavljanje i konflikt. Moć rasuđivanja nam se uz takav pristup zamagljuje i zato nam je iz toga stanja teško izaći.

Druga strana takvo naše intenzivno i uporno uvjeravanje o tome da smo baš mi u pravu ne doživljava kao nastojanje da se pronađe rješenje za naše neslaganje, već ga doživljava kao oblik nasilja na koje nam uzvraća istom mjerom ili još agresivnije.

U tim okolnostima traženju rješenja konflikta, naravno, ne pomažu ni jednostrana uvjerenja njegovih sudionika da je druga strana u konfliktu tvrdoglava i neracionalna osoba koja jednostavno namjerno ne želi vidjeti i prihvatiti da smo mi u pravu.

Zato slijede runda za rundom teških riječi, povišeni tonovi, ljutnja, frustriranost, povrijeđenost, razočaranost, gubitak povjerenja, prestanak međusobnog slušanja i konačno, potpuni prekid komunikacije praćen osjećajem bespomoćnosti. Od tih osjećaja do pravog neprijateljstva dijeli nas samo mali korak.

“Pakao” konflikta

Baš nitko nas nikad nije učio da ni jedan osobni konflikt ne možemo riješiti ako nastojimo pobijediti i povrijediti osobu na drugoj strani, kao i ona nas.

Svaki sudionik konflikta po inerciji želi dokazati onom drugom da je u pravu jer raspolaže samo informacijama koje on ima i na temelju njih nejasno mu je kako druga strana ne vidi što i on.

Zato osobe u konfliktu počinju razmišljati kako imaju nešto ozbiljno jedno protiv drugoga. To je put koji vodi u “pakao” konflikta, baš onako kako to čine stranke u sudskoj parnici i njihovi odvjetnici.

Ovakav pristup, bilo u sudovima bilo izvan njih, vodi samo prema snažnoj eskalaciji konflikta.

U eskaliranom konfliktu njegovi sudionici se doslovce zarobljavaju u jednostranom pogledu na stvar i osjećaju “ja sam u pravu” (u tvrdo zauzetim pozicijama od kojih ne odstupaju). Ta tvrdokornost je sve izraženija što ona druga strana više ustraje u tome da je ona u pravu. Čak štoviše, obje strane vjeruju da će pobijediti u konfliktu ili u parnici kao njegovom najdestruktivnijem obliku. Nitko od njih gotovo i ne razmatra opciju da možda ipak nije u pravu ili da će u toj verbalnoj “borbi” biti poražen.

Jednako tako, oni još manje razmatraju činjenicu da je svaka eventualna pobjeda nad drugim, partnerom u intimnom odnosu, članom obitelji, susjedom ili poslovnim partnerom, kratkog daha te da je nastavak odnosa, suživota ili rada s gubitnikom težak, ponekad do nepodnošljivosti.

Nijedna svađa nije riješila još ni jedan konflikt

Svađa sama po sebi nije riješila ni jedan konflikt. Samo ga je pogoršala. Jedino u čemu svađa uspijeva jest osvijetliti postojanje konflikta.

Kada sudionici konflikta osvijeste postojanje konflikta, tada njegovom rješavanju trebaju pristupiti ne na način na koji će jedno drugom uskratiti poštovanje međusobnim verbalnim napadanjem s ciljem dokazivanja da su baš oni u pravu, već na način uz koji će svjesno pažljivo slušati i međusobno se odnositi na način uz koji će očuvati međusobno dostojanstvo i poštovanje unatoč trenutnom neslaganju.

Samo je na taj način moguće riješiti konflikt bez svađe, bez poremećaja u odnosu te uz rješenje s kojim će se njegovi sudionici osjećati kao pobjednici. 

Sad se sigurno pitate, kako je to uopće moguće da obje strane pobijede u konfliktu?

Da bi one u tome uspjele, trebaju svađalački mod (arguing mode) usmjeren na međusobno natjecanje oko toga tko je u pravu te destruktivnu namjeru da jedni druge pobijede, odnosno poraze, zamijeniti s modelom usmjerenim na rješenje konflikta (resolution mode) i suradnju u njegovu pronalaženju. Drugim riječima, umjesto neproduktivnog međusobnog napadanja, trebaju zajedno napasti zajednički problem. Kad na obje strane izostane osjećaj da su osobno napadnuti, sve se u komunikaciji pozitivno mijenja. 

Iz stvarne priče otkrijmo kako jednostavno i brzo riješiti konflikt 

Dobra vijest je da svi možemo naučiti kako rješavati konflikte.

Otkrijmo jedan od načina za to putem sjajnog primjera iz života mladog bračnog para. U prvom dijelu vidjet ćemo kako su oni lako i brzo upali u zamku svađanja koja je potencijalno mogla ozbiljno naštetiti njihovom odnosu. A u drugom, vidjet ćemo kako su oni uz pomoć medijatora svađu zamijenili pristupom usmjerenim na traženje rješenja konflikta s kojim oboje mogu biti zadovoljni. U eskaliranom konfliktu, njegovim sudionicima se takvo što najčešće čini nemogućom misijom. Iz priče koja slijedi vidjet ćemo kako je to ipak moguće.  

Nada i Karlo su se posvađali oko toga u koju boju će obojiti kupaonicu. Nada je željela zelenu, a Karlo plavu. Iznenadili su se kako su brzo upali u ozbiljnu svađu oko ovog pitanja, posebno zato što su se o bojama svih drugih prostorija u stanu već dogovorili. Kako je svatko od njih snažno zastupao razloge baš za svoju boju, nakon više neuspjelih verbalnih rundi nepopustljive razmjene sve žešćih i glasnijih, sasvim suprotnih argumenata, shvatili su da će ako ovako nastave, ozbiljno narušiti svoj odnos i odlučili su zatražiti pomoć medijatora. 

Što promijeniti u komunikaciji u konfliktu?

Nada se obratila medijatoru: “Ne znam zašto je ovako nešto trivijalno postalo velik problem za naš odnos, za naš brak.”

• Karlo: “Vjerujem da vam se nitko ranije nije obratio s ovakvim problemom.” 

• Medijator: “Ništa se ne brinite, hvala vam na povjerenju i na tome što ste mi se obratili za pomoć. Idemo otpočetka. Nado, siguran sam da ste Karlu iznijeli sve razloge zbog kojih Vi mislite da kupaonica treba biti obojena zelenom bojom. Možete li, molim vas, te razloge sada podijeliti sa mnom?” 

• Kad je Nada medijatoru objasnila svoje razloge za zelenu boju, on joj se ponovno obratio: “Nado, sve što ste rekli ima mnogo smisla. Sad razumijem vaše razloge zašto kupaonicu želite obojiti u zeleno. Također, razumijem kako se ovaj čas osjećate.” Nada je nakon tih medijatorovih riječi osjetila veliko olakšanje. 

• Potom se medijator obratio Karlu: “Karlo, siguran sam da ste i vi Nadi iznijeli sve razloge zbog kojih mislite da kupaonica treba biti obojena plavom bojom. Možete li, molim vas, te razloge sada podijeliti sa mnom?”

• Kad je Karlo medijatoru objasnio svoje razloge za zelenu boju, medijator mu se obratio: “Karlo, sve što ste rekli ima mnogo smisla. Sad razumijem vaše razloge zbog kojih kupaonicu želite obojiti u plavo. Razumijem i kako se osjećate.” 

• Premda je sada i Karlo osjetio olakšanje, jer se medijator složio s njim, dodao je: “Ali kako se možete složiti s oboje? To nikako ne može riješiti naš konflikt.”

• “U pravu ste, Karlo” – odgovorio mu je medijator. “Znate, ja mislim da nitko od vas dvoje zapravo ne traži rješenje konflikta. Vi ste i dalje u svađalačkom modu. Niste se pomakli ni milimetar u mod u kojem želite potražiti rješenje za svoj konflikt.”

• “Kako to mislite?” – upitala je Nada. 

• Medijator je umjesto odgovora upitao: “Nado, možete li mi reći kako ste se osjećali kada sam potvrdio vaše razloge za bojenje kupaonice u zeleno?” 

• “Osjećala sam se dobro. Osjetila sam da poštujete moje mišljenje”, odgovorila je Nada. 

• Potom se medijator obratio Karlu: “Karlo, kako ste se vi osjećali kad sam potvrdio da vaši razlozi imaju smisla i da mogu razumjeti zašto kupaonicu želite obojiti u plavo?”

• Karlo: “Osjetio sam da ste dobro čuli što sam vam kazao i bilo mi je drago da vam ono što sam govorio ima smisla.” 

• Medijator se potom obratio i Nadi i Karlu: “Ono što sam ja upravo učinio za svakog od vas, vi još niste učinili jedan drugome. I dalje se svađate oko zauzetih pozicija u konfliktu. Ni jedan od vas još nije onom drugome potvrdio njegovo pravo na drugačije mišljenje i valjanost njegovih razloga za drugačije mišljenje.” 

Trenutak u kojem nastaje spremnost na rješenje konflikta

• Medijator: “Karlo, možete li vi sada iskreno reći Nadi ono što sam joj ja maloprije rekao: Nado, sve što si rekla ima smisla. Razumijem zašto želiš kupaonicu obojiti u zeleno. Slažete li se, Karlo, da joj tako nešto kažete?”

• Karlo: “Da, međutim, znate meni se i dalje više sviđa moj prijedlog.” 

• Medijator: “Karlo, to je razumljivo. Međutim, biste li ipak bili spremni kazati Nadi nešto otprilike onako kao što sam joj ja kazao?” 

• Karlo: “Mislite sada?!” 

• Medijator: “Da, sada bi bilo izvrsno.”

• Karlo se okrenuo prema Nadi i nakon kraće stanke, gledajući je u oči, rekao je: “Nado, ono što si rekla ima smisla. Sad shvaćam zašto želiš kupaonicu obojiti u zeleno. A pored toga, znaš, volim te!”, dodao je Karlo smiješeći se. Nasmijala se i Nada. 

• “Karlo, ovo je bio jako dobar početak”, odgovori medijator. “A sada, Nado, možete li vi nešto slično reći Karlu?” 

• Nada je kimnula glavom medijatoru, okrenula se prema Karlu i gledajući ga u oči, izgovorila: “Karlo, ono što si kazao također ima smisla. Sad doista razumijem zašto kupaonicu želiš obojiti u plavo. I, znaš, i ja tebe volim.” Lica Nade i Karla ponovno je preplavio topli smiješak. 

• “Sada ste doista spremni potražiti rješenje konflikta”, kazao im je medijator. “Više niste neprijatelji, već prijatelji koji žele riješiti problem. Što vam se čini, koje su vam opcije na raspolaganju?” 

• Karlo se obratio Nadi: “Možemo kupaonicu obojiti u zeleno.” 

• Nada je odgovorila Karlu: “Možemo je obojiti u plavo. Ili možemo pomiješati plavu i zelenu i stvoriti njihovu mješavinu, aqua.” 

• Karlo: “A što kažeš da neke zidove u kupaonici obojimo u plavo, a neke u zeleno.” 

• Nada: “Vidiš, o tome nikad prije nisam razmišljala.” 

• “Nisam ni ja”, kazao je Karlo. 

• Nada: “Nisam još vidjela kupaonicu sa zidovima u dvije boje.” 

• “Nisam ni ja”, uključio se medijator, “no, složit ćete se da bi to bilo unikatno rješenje”.

• Nada: “Sviđa mi se ova ideja. Što ti misliš, Karlo?“

• Karlo: “Mislim da je to super ideja. Imat ćemo unikatnu kupaonicu. Ako nas susjedi budu pitali zašto dvije boje, imat ćemo cijelu priču o našem konfliktu i načinu na koji smo ga riješili.” 

Ovo je prilagođena i proširena stvarna životna priča iz knjige – Everybody Wins, Gary Chapman. 

Ne čekajmo predugo, naučimo rješavati konflikte u svojim odnosima 

Konflikti među bračnim drugovima i intimnim partnerima, kao i u svim drugim odnosima, čine sastavni dio njihovog (zajedničkog) života i neizbježni su. Međutim, svađa među njima, kao pogrešan način rješavanja tih konflikata nastojanjem svake strane da nametne svoje rješenje onom drugom, nije neizbježna. Ona je izbor. 

Neriješeni konflikti postaju velike zapreke na putu prema harmoniji u odnosu – kako u braku, tako i u drugim, pa i poslovnim odnosima.

Bračni život uz česte eskalirane i neriješene konflikte brzo počinje nalikovati bojnom polju na kojem se bračni drugovi međusobno “gađaju” teškim riječima kao verbalnim bombama. Ti njihovi konflikti nalikuju na borbu u kojoj se oni uvijek iznova svađaju oko istih stvari na mnogo načina. Pri tome i bez svijesti o tome povređuju jedni druge i svakom novom povredom, sve više se međusobno emocionalno udaljavaju. Nakon čitave serije neriješenih konflikata, bračni drugovi se s počinju pitati jesu li jedno za drugo i zašto su se uopće vjenčali. Sve se to događa samo zato što nisu naučili rješavati konflikte. 

Čim spustimo boksačke rukavice u komunikaciji u konfliktu, rješenje konflikta je nadohvat ruke. (Anđa Marić)

Dobra je vijest da baš svi možemo naučiti na pravilan način rješavati konflikte u svim našim odnosima. Nagrada za takvo učenje je neizmjerno velika.

Nadam se da nam svima nije proteklo previše vremena (da nije prekasno) prije nego što smo čitajući ovaj tekst, saznali za jedan od mogućih iznimno jednostavnih i efikasnih načina rješavanja konflikta bilo koje vrste? 

Siguran sam da se već sada pitate: “Zašto smo uopće ovoliko čekali da poduzmemo nešto?”

Krenite odmah u akciju!

Vidjet ćete, djeluje! Uz ovakav pristup svaki put doživjet ćete pravu malu ljudsku čaroliju, vrijednu ponavljanja, opet i opet…

Ako ne uspijete sami, zatražite pomoć medijatora. Što prije – to bolje!