U ovom se tekstu obraćamo prvenstveno malim poduzetnicima, koji najčešće započinju poslovanje radeći sami kao obrtnici ili zaposlenici u poduzeću koje su osnovali.
Ovi u poduzeću obično su formalno-pravno osnivači i direktori, što može imponirati, ali istovremeno znači da je breme cijelog poslovanja na jednoj osobi. Ako stvari krenu dobro, posao se razvije i dođe do faze kada je ta jedna osoba preopterećena, a vjerojatno su i prihodi došli do nivoa koji omogućava angažiranje drugih osoba.
Za takvu potrebu ima više raspoloživih mogućnosti, s tim da svaka ima primjenu za određenu situaciju i najčešće nisu zamjenjive. Voljela bih da poduzetnici postanu svjesni činjenice da internet obiluje dezinformacijama, te da potraže pravnu pomoć češće nego što to čine sada. Naime, u našem općem mentalitetu postoji uvriježeno mišljenje da su odvjetnici korisni samo u slučajevima sporova.
Ako je priroda poslovnog odnosa takva da omogućava da druga osoba potpuno samostalno, u okviru dopuštenih joj djelatnosti, isporučuje potreban posao – može se angažirati drugi poduzetnik za potrebne radove. Pritom treba biti oprezan i ne koristiti takav obveznopravni (tj. ugovorni) odnos za prikrivanje nesamostalnog rada.
Sljedeća mogućnost, za slučaj kada je poduzetniku potrebno da drugi obavi cjelovito djelo, sa svojim sredstvima, u svom prostoru i u vremenu koje sam sebi odredi uz poštivanje ugovorenog roka, je sastavljanje ugovora o djelu. On se obično primjenjuje u sporadičnim situacijama jer ako se stalno primjenjuje, ukazuje na to da se radi o trajnoj potrebi koja je karakteristična za radnopravni odnos.
Odnos poslodavac – djelatnik = najkompleksniji odnos
Tako smo došli do najkompleksnijeg odnosa, onog poslodavca i djelatnika. On nije reguliran Zakonom o obveznim odnosima kao prethodna dva tipa odnosa, koji podrazumijevaju dva jednakopravna subjekta koja dobrovoljno ulaze u ugovorni odnos, već su radni odnosi regulirani Zakonom o radu. To je tako zato što je položaj poslodavca uvijek povlašteniji od položaja zaposlenika. Povijesno su stoga ispregovarana određena zajamčena prava zaposlenicima, ne samo spomenutim Zakonom nego i kolektivnim ugovorima na razini nekih grana djelatnosti ili većih kolektiva. Za male poduzetnike oni su bitni zato što nadležni ministar neke od njih proglašava obveznim za sve koji posluju u toj grani, bez obzira na to što oni nisu sudjelovali u njegovom potpisivanju. U ovom trenutku to su ugostiteljstvo i graditeljstvo. Kolektivni ugovori zaposlenicima jamče veća prava od onih iz Zakona.
Ugovori o radu
Ugovori o radu mogu se sastavljati na određeno i neodređeno vrijeme te na puno ili nepuno radno vrijeme. Najmanje moguće radno vrijeme je jedan sat tjedno. Prije početka rada potencijalni sudionici radnog odnosa trebaju ispuniti određene formalnosti. Konkretno, djelatnik ne smije započeti s radom dok se ugovor o radu ne sastavi u pisanom obliku te dok ga obje strane ne potpišu. S druge strane, poslodavac ima obvezu najranije sedam, a najkasnije dan prije početka rada prijaviti zapošljavanje na HZMO i HZZO.
I na kraju, kratko o tome kako se isplaćuju pojedina gore navedena angažiranja. Drugom poduzetniku plaća se na temelju primljenog računa, a on sam podmiruje plaćanje doprinosa i brine o svom poduzetništvu. Ugovori o djelu se isplaćuju kao drugi dohodak na tekući ili žiro-račun, uz obvezni obračun istoga i istovremeno podmirenje obveza za doprinose i poreze. Plaće zaposlenicima se isplaćuju na temelju obračuna plaće. Također, istovremeno se plaćaju doprinosi i porez, a isplata se vrši na račun, a ne u gotovini.
S obzirom na današnje izazove s pronalaskom zaposlenika, želim svima što više adekvatnih zaposlenika! Sretno!
