Phoenix d.o.o. iz Orahovice u vlasništvu je braće Fofonjka – Dalibora, Dražena i Gorana. Što radi ova poznata slavonska tvrtka, kako se nosi s izazovima tržišta, po čemu je poznata u svijetu, otkrio nam je Dalibor Fofonjka, jedan od vlasnika ove uspješne proizvodne tvrtke. Phoenix danas, osim opruga, proizvodi i strojeve za njihovu izradu, koje izvozi u cijeli svijet, a krenuo je i u proizvodnju amortizera. Razvoj tvrtke se nastavlja.
Tvrtka Phoenix je brend star više od 45 godina. Danas ima 65 zaposlenih, 12 inženjera elektronike i strojarstva. Proizvodi 90 posto strojeva za proizvodnju opruga, a 10 posto proizvodnje čine opruge. Godišnje u inovacije ulažu oko 1.500.000 i 2.000.000 kn za opremu (strojevi, solar) jer je, kako kažu, posebno važno tehnološki i obrazovno pratiti razvoj tehnologija i usvajanje novih.
Sve je krenulo od Vašeg oca Juraya koji je sa svojom braćom 1969. godine krenuo u proizvodnju opruga iz obrtničke radionice u Bjelovaru. Danas je to respektabilna tvornica u Orahovici. Put sigurno nije bio lak i mogli bismo ga podijeliti u nekoliko faza (uspona, padova, kriza). Što je bilo presudno za ostanak u uspješnom biznisu do današnjih dana? Kako su krize utjecale na poslovanje?
Presudan je bio naš odgoj u poduzetničkom duhu, geslo “nema predaje”, iskustvo, znanje i cjeloživotno obrazovanje. Razvoj novih proizvoda se nikada ne zaustavlja i u tome je ljepota ovog posla. Razvoj strojeva i softvera nikada nije stao. Prošli smo rat, krizu 2008., pandemiju i sada novi rat i poremećaje na tržištu energenata, no još uvijek smo ovdje. Krize se koriste da se iz njih izađe još jači.
Ne mogu se ne dotaknuti činjenice da je Vaš otac 1975. godine osnovao tvrtku “Fortuna Federn”. Što je bila njegova vizija, a što je Vaša? Što danas radi ova tvrtka?
Očeva vizija je bila da tvrtku u Austriji postavi na zdrave noge. Proizvodio je opruge i probio se na tržište. Kada smo moj brat Dražen i ja završili školovanje, kupio je halu u Orahovici gdje smo otvorili pogon za proizvodnju opruga za područje bivše Jugoslavije. Moja vizija je da postanemo jedna od vodećih svjetskih firmi u proizvodnji strojeva za proizvodnju opruga. Danas smo sa strojevima (1400 kom do sada) ušli u proizvodnju amortizera u autoindustriji, specijalnih strojeva za proizvodnju opruga u poljoprivrednoj industriji, automatizirane linije za građevinsku industriju (Knauff).
Godine 1989. tvrtka se seli u Orahovicu i posluje pod imenom Phoenix d.o.o. S bratom Draženom preuzimate vođenje tvrtke, a 1998. godine vam se pridružio i najmlađi brat Goran. Kako ste podijelili vođenje poslova i tvrtke?
Dražen i ja vodimo tvrtku u Orahovici, a Goran je u Austriji i on pokriva dio nabave opreme i dijelova, distribuciju opruga u zapadnoj Europi te vodi kompletan marketing i prodaju opruga i strojeva. Imamo mrežu zastupnika po cijelom svijetu.
Phoenix je uspješna tvrtka koja je počela s proizvodnjom opruga, a danas je među svjetskim proizvođačima strojeva za proizvodnju istih. Kako ste uspješno u praksi implementirali ovu ideju? Što je sve potrebno da se posloži ovako zahtjevan proizvod?
Bilo je bitno iskustvo u proizvodnji opruga i kako to znanje prenijeti u dizajn strojeva za proizvodnju opruga. Naravno, i odvažnost da se u to krene davne 1990. godine. Tada je to bilo smjelo jer je zahtijevalo značajna financijska sredstva, ali isplatilo se. Kriza je iskorištena za nešto novo. Stvorili smo tim koji je krenuo sa softverom i konstrukcijom. Usput je krenula i proizvodnja. Također, veoma je važno biti prisutan na sajmovima. To je bio dodatni zamah kako u prezentaciji vlastitih proizvoda tako i u usvajanju novih ideja.
Obiteljski biznis često ostane bez nasljednika. Kako ste Vi i Vaša braća prihvatili ovaj izazov, da to bude normalan slijed preuzimanja posla od oca?
Djeca ulaze s nama u svijet biznisa i onog što mi radimo. Neka rade s nama, a neka su otišla svojim putem. Nema pritiska. Radimo na tome da iza sebe ostavimo sređen kolektiv i da se ona mogu uključiti. Bitno je ne samo njihovo formalno obrazovanje, već i iskustveno.
“Nakon završenog Strojarskog fakulteta u Zagrebu, 1987. godine preselio sam se iz Bjelovara u Orahovicu, gdje sam započeo svoj turbulentni, ali veoma zanimljiv poduzetnički put. Otac sam šestoro djece i cilj mi je prenijeti svoje znanje i iskustvo na njih. Želja mi je da me naslijede, baš kao što sam i ja s braćom naslijedio svog oca.”
Dalibor Fofonjka
Da bi se ovakva proizvodnja razvijala, potrebna su ulaganja u nekretnine, opremu, zaposlenike… Izdvojite nam neke od najvažnijih poslovnih ulaganja. Slijede li neka nova ulaganja?
U posljednje vrijeme puno ulažemo u kontrolu kvalitete i organizaciju proizvodnje. Tu su najveće moguće uštede koje bi pokrile poskupljenja energenata i sirovina. U isto vrijeme želimo povećati učinkovitost. Važne su i investicije u informatizaciju i bolje strojeve za proizvodnju. Također, počinjemo s investiranjem u solarne elektrane kao viziju energetske neovisnosti.
Vaša poslovna filozofija je imati dva-tri programa. Pojasnite nam!
Vodimo brigu o radnicima, osiguranju, primanjima, radnim uvjetima, obrazovanju. To nam je najvažnije. Povećavamo kvalitetu i produktivnost s ciljem smanjenja radnih sati kako bi radnici imali više vremena za obitelj i druge aktivnosti. Imamo pogon proizvodnje strojeva i novi pogon proizvodnje opruga u kojem testiramo svoje strojeve prije nego što idu na tržište. Naša je vizija, uz postojeće proizvodnje, proširenje softverske usluge s posebnim timom, izrada industrijskog softvera s tehnološkim rješenjima (drvna, građevinska industrija) i proširivanje hale za nove tehnologije.
Godinama ste imali problem s kadrovima koji su potrebni tvornici. Kakva je danas situacija?
S kadrovima nemamo problema, imamo liste čekanja za rad. Ljude privlači naša pozicija na globalnom tržištu, ulaganje u inovacije, ulaganje u novu tehnologiju, ali i odnos prema radnicima s puno poštovanja i korektnosti.
Recite nam nešto o svojoj sportskoj “ljubavi”. U nogometu ste dugo na vodećim pozicijama. Kako vidite budućnost amaterskog, a kako profesionalnog nogometa?
Amaterski klubovi su na izdisaju jer ih lokalna zajednica ne podržava, a tamo gdje ih podržava postoje kvaliteta, masovnost i uvjeti. Država ne vodi brigu o tjelesnoj kulturi mladih, ne radi na tome da ih odvoji od kompjutora i mobitela. Komunizam je to riješio tako da je svako dijete imalo obavezu biti član sportskog kolektiva. Infrastruktura u Hrvatskoj je očajna i potrebno ju je mijenjati.
Radite u proizvodnji koja polako nestaje u Hrvatskoj. Što su razlozi? Vaš pogled u budućnost tvornice. Kako zadržati mlade u Hrvatskoj?
Mislim da ne nestaje, već stagnira u odnosu na prijeratno razdoblje. No ima pozitivnih pomaka. Osnovni razlog je loša politika koja je nakon rata bila orijentirana na turizam i trgovinu, a proizvodnja se uništila lošom privatizacijom. Zato treba vremena da se sve opet vrati na staro.
Naša budućnost je ulaganje u obrazovanje mladih, nove tehnologije i podizanje produktivnosti i kvalitete. Mladi će ostati u Hrvatskoj ako im stvorimo uvjete za ostanak – političko okruženje, poštenje i, naravno, normalne uvjete za život i rad.
Pokrenuli smo projekt “Biti Bolji – Be Better” i akciju “Svaki učenik poduzetnik”“, namijenjene mladima. Postoji li mogućnost da posjetite neku od škola u Slavoniji/Osijeku i razgovarate s učenicima?
Naravno.
