Teško je u klupku vune pronaći baš onu nit koja rezonira s našim potrebama, emocijama, željama i snovima. I tada se ljudi okreću autoritetima, bez obzira na to stoji li iza tih autoriteta ozbiljna, akademska edukacija, iskustvo i znanje ili su samo trenutno popularni, nošeni svemoćnim krilima medijskog aparata koji, kao nikada dosad, upravlja ljudskim životima.
Teško je danas ostati svoj, izvoran, drukčiji i slobodan. U srednjem vijeku informacije su posjedovali samo svećenici, plemići i njihova najuža skupina u koju su imali povjerenje. Jer se i tada, kao i sada, znala jedina prava istina – jedina moć iz koje se deriviraju sve druge moći je znanje. I to pravo znanje skrivalo se od običnog puka kako bi se isti lakše kontrolirao.
Zasuti smo informacijama poput plimnog vala iz kojeg nema izlaza. Sve pod krinkom slobode informacija. Naše klupko, u pokušaju da pronađemo pravu nit, svojim je povećanjem do neslućenih granica postalo zapetljanije od Gordijevog čvora.
Danas imamo dijametralno suprotnu situaciju. Bilijune bitova informacija koje treba primiti, procesuirati i odvojiti one lažne od onih koji nam donose korist. Priča se kako je veliki makedonski vođa i prvi lider u povijesti koji je doista pokušao ujediniti svijet pod svojim imenom, Aleksandar Veliki ili Aleksandar Makedonski, to lako riješio jednim udarcem mača. I sam odabrao svoj put, bez obzira na tisuće savjetnika i konzultanata. Nazvali su ga Velikim, dok je za druge bio tiranin. Što ga je razlikovalo od drugih? Vizija, donošenje vlastitih odluka i nošenje s vlastitom odgovornošću. Znao je da je najveće znanje u njemu samome. Imao je znanje o znanju.
Ne pozivam vas ovom pričom da okupite svoju skupinu, proglasite se tiraninom i osvojite pola svijeta. Imamo te megalomanije u ogromnim količinama kroz cijelu povijest, pogotovo u zadnje vrijeme gdje se u magli straha i nepoznanica ispred nas, mnogi ponašaju kao da samo oni znaju pravi put. No pravi put znate jedino vi, ne Wikipedija. Ona nije pravi izvor informacija. Nije čak ni službeno podržana od akademske zajednice. Morate znati da Wikipediju pišu svi – i oni koji znaju i oni koji ne znaju.
Pa kako se onda educirati? Kako napredovati i kako preživjeti? Naučite prepoznati prave informacije, prave edukacije, prave seminare i prava događanja na koja ćete doći po znanje, a ne po viđenje i priznanje. Oni su prolazni. Znanje ostaje zauvijek. Morate izgraditi vlastito znanje o znanju. Pogledajte tko što organizira, stoji li iza toga ozbiljan rad i istraživanje, svježe ideje ili presipavanje iz šupljeg u prazno i populističko ponavljanje nazovi istina koje će se svidjeti svima. Nisu sve istine ugodne. Pogotovo ne one doista istinite.
U ostvarenje cilja, životni uspjeh i stjecanje znanja potrebno je uložiti puno truda, upornosti, tvrdoglavosti i uvjerenja. Ne postoji instant formula za blagostanje koju mnogi svakodnevno promoviraju. U suprotnom bismo svi bili milijunaši. Puno ćete puta pogriješiti, puno puta skrenuti s puta, no i to je stjecanje znanja i iskustva.
