Najskuplji zlatnik na svijetu, koji od 2021. drži rekord kao najskuplja kovanica ikada prodana na numizmatičkom tržištu, primjerak je koji je put do numizmatičkog tržišta započeo jednom krađom, da bi uz čitav niz pravnih i pravosudnih peripetija, u koje je bila umiješana američka tajna policija, jedna okrunjena glava i niz drugih aktera, na kraju ipak bio legaliziran i čak dvaput prodan na aukcijama za rekordne iznose.
Optjecaj zlatnog novca u SAD-u
Velik broj zemalja je do 30-ih godina 20. stoljeća koristio srebrni i zlatni novac u svakodnevnom prometu. To je bilo vrijeme tzv. zlatnog standarda, kada je taj plemeniti metal predstavljao temelj vrijednosti novca u optjecaju. Među tim su zemljama bile i Sjedinjene Američke Države, gdje su u optjecaju bile zlatne kovanice od 2 i pol, 5, 10 i 20 dolara.
Kolokvijalni naziv za kovanicu od 10 dolara je bio eagle (hrv. orao). Taj naziv potječe od orla koji je bio prikazan na naličju ovog zlatnika. U skladu s time, zlatnik od 2 i pol dolara nazivao se quarter eagle, onaj od 5 dolara half eagle, a onaj od 20 dolara double eagle.
Saint-Gaudens Double Eagle
Najveći je bio “Saint-Gaudens Double Eagle”, apoen od 20 dolara koji je ime dobio po autoru likovnog rješenja za ovu kovanicu Augustusu Saint-Gaudensu, poznatom američkom kiparu.
Na naličju tog zlatnika prikazan je orao u letu nalijevo. Iznad orla, uz rub kovanice nalazi se polukružni natpis: “UNITED STATES OF AMERICA / TWENTY DOLLARS”, a ispod orla nalazi se sunce iz kojeg izlaze zrake. Iznad površine sunca je polukružni natpis “IN GOD WE TRUST”. Na naličju zlatnika nalazi se ženski lik koji simbolizira slobodu. U desnoj ruci drži baklju, a u lijevoj maslinovu granu. Iznad je polukružni natpis: “LIBERTY”. Desno dolje je oznaka godine i kovnice, a uz rub kovanice su zvjezdice.
Ukidanje zlatnog standarda u SAD-u
Slomom Njujorške burze 1929. godine počela je velika svjetska ekonomska kriza na koju se nadovezala i bankarska kriza. Naime, između 1929. i 1933. je propalo 40% američkih banaka. Kako bi zaustavili bankarsku krizu koja je prijetila katastrofom neviđenih razmjera, američka vlada je pod vodstvom predsjednika Franklina Delana Roosevelta odlučila ukinuti tzv. zlatni standard i tako pokušala spriječiti odljev zlata iz zemlje, koji je počeo uzimati maha. Sve zlatne kovanice demonetizirane su i praktički je zabranjeno posjedovanje monetarnog i investicijskog zlata. Svi zlatnici, zlatne poluge i certifikati s podlogom u zlatu morali su se prisilno zamijeniti papirnatim dolarima, a ti dolari više nisu imali pokriće u zlatu. Postojalo je nekoliko iznimki kod prisilne zamjene kao što su male količine zlatnika (do 100 dolara), nakit, zlatnici od numizmatičkog značaja, zlato za industrijsku upotrebu i sl. Oni su bili pošteđeni prisilne zamjene. Ovaj propis je ostao dugo na snazi, sve do 1974. godine, kada je ponovno dozvoljeno posjedovanje monetarnog i investicijskog zlata.
Prije nego što je Rooseveltova zabrana stupila na snagu, otkovano je čak 445.500 ovih zlatnika s 1933. godinom. Međutim, kako je odluka o demonetizaciji stupila na snagu, svi ti zlatnici su pretopljeni. Sačuvana su samo dva primjerka za muzej, a nijedan primjerak nije pušten u optjecaj.
Krađa zlatnika iz Philadelphijske kovnice
Prije nego što je cjelokupna emisija zlatnika od 20 dolara s godinom 1933. pretopljena u Philadelphijskoj kovnici, određen broj primjeraka je ukraden i dospio je ilegalnim putem na numizmatičko tržište. Te zlatnike je najvjerovatnije ukrao George McCann, blagajnik zaposlen u kovnici, i to tako da je primjerke iz 1933. pripremljene za topljenje, jednostavno zamijenio drugim zlatnicima starijeg godišta. Broj zlatnika odgovarao je količini pretopljenih zlatnika, tako da nitko isprva nije posumnjao da je riječ o krađi.
Bilo kako bilo, ti su zlatnici našli put do numizmatičkog tržišta preko philadelphijskog zlatara Israela Switta s kojim je McCann uspostavio kontakt. Switt ih je dalje prodavao zainteresiranim kolekcionarima i trgovcima numizmatikom. Ti rijetki zlatnici bili su na numizmatičkom tržištu čak 11 godina.
Otkriće i potraga za zlatnicima
Jedan primjerak ovog rijetkog zlatnika pojavio se na numizmatičkoj aukciji Stack’s Bowers 1944. godine. Pojava tog primjerka privukla je pažnju jednog istraživačkog novinara koji se zainteresirao za podrijetlo te kovanice. Naime, bilo je općepoznato da se dva primjerka nalaze u muzeju i drugih primjeraka nije smjelo biti. Službeno su bili svi uništeni. Novinar je odmah kontaktirao philadelphijsku kovnicu i nakon toga je utvrđeno da su kovanice ukradene te zamijenjene drugim primjercima prilikom uništavanja. U cijelu priču uključila se i američka Tajna služba koja je počela sa službenom istragom u ožujku 1944.
Tijekom prve godine istrage Tajna služba uspjela je locirati i zaplijeniti 7 primjeraka ove kovanice. Svih 7 primjeraka uništeno je u kovnici, kako je to nalagao propis. Sljedeće godine pronađen je još jedan primjerak, pa je i on uništen. Godine 1945. uhićen je osumnjičeni blagajnik philadelphijske kovnice i njegov suradnik Switt. Pred istražnim organima Switt je priznao da je prodao samo 9 zlatnika Double Eagle iz 1933. U istrazi je također tvrdio da se nikako ne može sjetiti odakle ih je nabavio. Budući da je nastupila zastara, osumnjičenici se nisu mogli procesuirati, pa su ostali na slobodi. Deveti zlatnik pronađen je 1952. godine i isto je tako uništen, kao i prethodni primjerci. Ista sudbina čekala je sve ostale zlatnike koji su se nalazili na tržištu, a još nisu bili u rukama američkih organa vlasti.
Faroukov primjerak zlatnika
Usprkos temeljitoj istrazi i predanom radu američke Tajne službe, jedan je ipak uspio “umaći” američkim vlastima i legalno se naći na numizmatičkom tržištu.
Egipatski kralj Farouk bio je strastveni kolekcionar raznih predmeta, uključujući i numizmatike. Njegova zbirka sadržavala je čak 8500 primjeraka vrhunskih numizmatičkih specijaliteta i sam Farouk nije štedio novca da nabavi što god mu je bilo zanimljivo i potrebno. Među ostalim, kralj Farouk želio je nabaviti i američki Double Eagle iz 1933. To je i uspio u veljači 1944. Zlatnik je pronašao kod jednog trgovca u Teksasu i uredno ga platio. Kako bi sve bilo u skladu sa zakonom, za taj zlatnik zatražena je izvozna dozvola.
Američko ministarstvo financija odobrilo je izvoz zlatnika i to sve nekoliko dana prije nego što je utvrđeno da su zlatnici ukradeni iz philadelphijske kovnice. Za zapljenu ovog zlatnika bilo je već kasno; Double Eagle iz 1933. uredno je napustio SAD, sve u skladu sa zakonom.
Američka Državna riznica pokušala je diplomatskim putem vratiti ukradeni zlatnik nazad u SAD, ali je kraj Drugog svjetskog rata odgodio te pokušaje na nekoliko godina. 1952. godine kralj Farouk svrgnut je s vlasti u državnom udaru, a njegove dragocjenosti i kolekcija ponuđeni su na javnoj dražbi. Zajedno s drugim kovanicama, na aukciji je ponuđen i Double Eagle iz 1933. Vlada SAD-a ponovno je zatražila povrat zlatnika, a nova egipatska vlada pristala je na taj zahtjev. Međutim, zlatnik je u međuvremenu nestao i izgubio mu se svaki trag.
Pronalazak i legalizacija zlatnika
Godine 1996. u hotelu Waldorf-Astoria u New Yorku, agenti američke Tajne službe uhitili su britanskog trgovca numizmatikom Stephena Fentona i kod njega pronašli zlatnik Double Eagle iz 1933. Tijekom istrage Fenton je tvrdio da je taj primjerak došao iz zbirke kralja Farouka. Međutim, to se u praksi nikako nije moglo provjeriti ni potvrditi. Kaznene optužbe protiv Fentona su naknadno odbačene, ali za vlasništvo nad ovim rijetkim zlatnikom morao se boriti na sudu u građanskoj parnici. Taj spor je završen tek 2001. godine, kada je došlo do nagodbe između Fentona i vlade SAD-a. Prema nagodbi, vlasništvo nad zlatnikom je vraćeno vladi SAD-a, s time da će se zlatnik prodati na javnoj dražbi, a vlada SAD-a i Fenton će podijeliti dobiveni novac popola. Ministarstvo financija SAD-a je donijelo posebnu odluku kojom je Double Eagle iz 1933. ponovno proglašen zakonskim sredstvom plaćanja, a sve kako bi se mogao legalno prodati na aukciji.
Prva aukcija i numizmatički rekord
2002. godine održana je aukcija i Double Eagle iz 1933., jedini legalni primjerak na numizmatičkom tržištu, prodan je za ukupno 7.590.020 dolara. Aukciju je održala numizmatička tvrtka Stack’s Bowers. U tom trenutku, ovaj zlatnik bio je najskuplja kovanica na svijetu.
Otkriće preostalih zlatnika
U kolovozu 2005. američke vlasti uspjele su doći do još 10 ovih zlatnika i to od nasljednika obitelji zlatara Israela Switta koji su ih dobrovoljno vratili. Usprkos tomu, između nasljednika u čijem su se posjedu zlatnici nalazili i vlade SAD-a došlo je do sudskog spora o vlasništvu. Međutim, sud je potvrdio da su zlatnici vlasništvo vlade SAD-a.
Druga aukcija i novi numizmatički rekord
Kupac jedinog legalnog primjerka, onog s aukcije iz 2002., ostao je anoniman gotovo 20 godina. U ožujku 2021. u članku New York Timesa otkriveno je da je kupac zlatnika Stuart Weitzman, bogati poduzetnik koji se bavi cipelama. Weitzman je nakon dugo godina odlučio prodati ovaj zlatnik i odlučio se na to putem aukcijske kuće Sotheby’s. Aukcija je zakazana za 8. 6. 2021. i ovaj zlatnik, Saint Gaudens Double Eagle iz 1933. prodan je za rekordnih 18.872.250 dolara. To je iznos od 15,5 milijuna eura, odnosno 116 milijuna kuna po tadašnjem tečaju. Čovjek si može samo zamisliti što se sve može kupiti za 15 i pol milijuna eura, a koliko je plaćeno za ovu jednu jedinu kovanicu. Sretni novi vlasnik ovog rariteta još uvijek nije poznat javnosti.
Jedinstveni slučaj na numizmatičkom tržištu
Kod ove kovanice postoji samo jedna koja se može legalno posjedovati. I to je ova koja je prodana na aukciji za 15 i pol milijuna eura. Sve ostale koje bi se eventualno naknadno još pronašle u principu su ilegalne i kao takve morale bi se zaplijeniti i uništiti. Prema tome, kada bi se pojavio neki “sretnik” koji bi eventualno pronašao još jednu ovakvu kovanicu, od toga ne bi imao nikakve koristi. Taj primjerak bi mu istog trenutka bio oduzet i pretopljen, kao što je to učinjeno i s ranije zaplijenjenim primjercima.
Postoje i drugi zlatnici od 20 dolara Saint-Gaudens, i to s godinama prije 1933. Ti primjerci nisu toliko rijetki i vrijedni kao ovaj primjerak iz 1933. Ni približno. Mahom se radi o zlatnicima koji su na numizmatičkom tržištu vrlo česti i dostupni.
Ovaj najskuplji zlatnik na svijetu i njegova velika cijena svakomu upadaju u oči, no na svijetu postoji mnoštvo zlatnika koji mogu biti vrlo vrijedni i imati značajnu numizmatičku vrijednost. Stoga prekopajte malo po starim ladicama, ormarima, tavanima, jer nikad se ne zna što se sve možete pronaći, a što može biti veoma vrijedno.
Izvor: Portal NumizmatikaNET
