Kao što ste dosad već primijetili, smatram da su vještine ključne za uspjeh u biznisu. To je ono što su me život i odrastanje u ugostiteljstvu naučili. To je i razlog zašto sam pokrenula Be skilled. Odrasla sam u ugostiteljstvu (restoran POINT u Makarskoj), a od 2018. godine ga vodim sa suprugom Antom. Suprug je zadužen za kuhanje i kreacije raznih jela, a ja sam posvećena gostima (prezentacija, prodaja te rješavanje problema koji iskrsnu). Kvalitetnom komunikacijom može se riješiti svaki problem.
Nedavno sam imala gošću iz Norveške koja je naručila filet lubina, no nije htjela naš umak od kapara i inćuna koji uz njega ide, već je željela umak od tartufa. Konobar mi je rekao da ne voli inćune i da zato želi drugi umak.
Otišla sam do gošće i otvoreno sam je upitala zašto želi promijeniti umak. Prilikom komunikacije jako je važno kontrolirati ton i boju svog glasa. U odnosu na način na koji ih izgovorimo (ton), riječi koje izgovaramo manje su bitne. Gošća mi je kratko odgovorila da ne voli inćune. Ja sam joj rekla: „OK, razumijem, no dozvolite mi da vam objasnim kako se radi naš umak i o kakvim se inćunima radi. Radi se o umaku u koji idu kapari, maslac, začinsko bilje te fileti slanih inćuna koji su jako sitno nasjeckani“. Na to me ona u čudu upitala: „Slani inćuni?“. Ispričala sam joj kratku priču o našim precima u Dalmaciji koji su na taj način najbolje iskoristili ono što su imali – more i ribu. Objasnila sam joj kako se radi o filetu (dakle, bez kosti) koji jako sitno nasjeckamo te da je inćun tu kako bi jelu dao posebnu slankastu aromu. Njezina reakcija je bila: „A to nisu cijeli inćuni?“ Ja rekoh: „Ne, ne, mali slani fileti bez kostiju“. Ona se na to nasmijala i rekla: „Mislila sam da su cijeli inćuni unutra, s kostima i svime“. Dakle, to je bio razlog zbog kojega ona nije željela inćune. Kako bih to saznala od nje, ako ne otvorenom i iskrenom komunikacijom?
Objasnila sam joj da, ako baš ne voli inćune, možemo napraviti umak bez njih (kapari su joj bili u redu), no da bih joj ja ipak preporučila da proba originalan umak. Dodatno sam joj ponudila i opciju da ćemo joj, ako joj se umak ne svidi, napraviti novi filet lubina, onako kako ona želi. Ovo je sada situacija u kojoj zapravo testiram sve svoje prethodne korake u komunikaciji. Odnosno, provjeravam koliko sam uspješno izgradila odnos povjerenja sa svojim gostom (kupcem).
Gošća je rekla da mi vjeruje i da će probati originalno jelo, a kada je zagrizla prvi griz, nisam odmah otišla do nje i nervozno ju ispitivala je li sve u redu. Time sam gostu (kupcu) omogućila da u potpunosti iskusi naš proizvod (uslugu) i da samostalno donese odluku. Kako bih to uopće mogla, moram znati da je moj proizvod jako kvalitetan te moram biti sigurna da će moj proizvod potvrditi tu kvalitetu koju sam prethodno prezentirala (iskomunicirala). Nakon nekog vremena (slobodna procjena) otišla sam do nje da je i sama priupitam. Njezina reakcija bila je zahvala. Oduševila se jelom i to je bio trenutak u kojemu se sav onaj (njezin) rizik isplatio.
I zato samo: komunikacija, komunikacija, komunikacija…
