Goran Mrvoš rođen je u Kopru jer je tada Buzetu, gradu njegova djetinjstva, najbliže rodilište bilo upravo tamo. Goran je oduvijek bio zainteresiran za prirodu i tehnologiju, a zahvaljujući ZX Spectrumu, kojeg je dobio kao osnovnoškolac, zainteresirao se za programiranje. U srednjoj je školi s prijateljem izradio prvi softver. Pod utjecajem autoindustrije u Buzetu, nakon srednje škole odlučuje upisati strojarstvo, a već od prve godine fakulteta primjenjuje računalo u svim prigodnim predmetima. Stekavši diplomu, zapošljava se u tvrtki Cimos Buzet gdje nekoliko godina radi kao proizvodni inženjer, nakon čega prelazi u IT odjel. Iz Cimosa odlazi 1998. godine i zapošljava se u IT tvrtki u Poreču, gdje se naposljetku preselio sa suprugom Sanjom. Radeći na internet poslovanju za turizam, Goran uviđa priliku za razvoj softvera baziranog na internet konceptima te 2002. pokreće Infosit s ciljem da stvara poslovna rješenja za tvrtke. U međuvremenu je postao otac troje djece, koja ga dodatno motiviraju da svakoga dana daje najbolje od sebe.
„Smatram da je najveći doprinos nama samima, našem društvu i našoj zajednici da se posvetimo ostvarivanju ciljeva koji su veći od nas i naših osobnih ciljeva, a koji su u skladu s našim osobnim vrijednostima. Time ne samo da ostvarujemo vlastite ciljeve, već stvaramo priliku da drugi ljudi uz nas, i nakon nas, nastave unaprjeđivati društvo prema boljem sutra. Vjerujem da sam u dosadašnjem privatnom i profesionalnom životu svojim djelovanjem učinio dosta u tom smislu, no znam da su preda mnom još brojne prilike koje mogu realizirati.“
Godine 2020. izabrani ste za predsjednika Udruženja za informacijske tehnologije pri HGK-u. Koji su strateški ciljevi Udruženja i kako ih možete ostvariti? Danas je IT industrija ključna za sve gospodarske sektore.
U veljači 2020. godine, na početku mog mandata, s kolegama iz Predsjedništva i Vijeća UIT-a definirane su sljedeće strateške teme i ciljevi na kojima otada radimo:
- Pomoć u stvaranju nove verzije S3 i uvrštenje IT industrije kao prioritetne vertikale.
- Veće uključivanje privatnog sektora u znanstveno-istraživačke projekte.
- Uspostava revizije IT projekata u državnoj upravi.
- Osiguravanje kvalitetnog nacionalnog plana digitalne transformacije uz 80% sredstava za privatni sektor.
- Dostupnost NIAS-a srednjim i malim kompanijama.
- Osiguravanje budžeta UIT-u.
- Bolja komunikacija UIT-a u svim smjerovima.
- Osiguravanje digitalnog suvereniteta i globalne prepoznatljivosti.
- Biti prvi partner izvršnoj vlasti kada je u pitanju IT.
Kao volonteri, uz pomoć kolega iz branše i djelatnika HGK-a, stvaramo politike, stavove i educiramo javni sektor kako bi naši ciljevi bili ostvareni. Vjerujem da će prvi cilj, uvrštavanje IT industrije u S3, biti uskoro i formalno obilježen kao ostvaren, s obzirom na dosadašnje radne razgovore, izrađene dokumente i izjave ministra gospodarstva g. Ćorića prema radnoj skupini i javnosti. Što se tiče ostalih ciljeva, napravili smo manje ili veće pomake, no oni još nisu dosegnuti. S obzirom na to da će uskoro, dvije godine prije očekivanja, prestati mandat našeg Predsjedništva i Vijeća, vjerujem da će naši nasljednici imati dobru podlogu za daljnji rad u istom smjeru, naravno, na svoj način.
Svakodnevno svjedočimo sve jačoj konkurenciji. Moramo postići veću konkurentnost. To više nije stvar izbora već nužnost. Kako na nju utječe implementacija rješenja koja ubrzavaju poslovne procese?
Upravo je razumijevanje digitalne transformacije kao pojma iznimno važno kako bi se ostvarila veća konkurentnost. Danas se podrazumijeva da koristimo digitalna rješenja koja ubrzavaju poslovne procese i to nazivamo digitalizacijom. No prava konkurentnost se postiže digitalnom transformacijom, odnosno promjenom paradigme što to vaš proizvod jest, bilo da ste poljoprivrednik, vinar, hotelijer ili neki drugi poduzetnik. Važno je da u svoje poslovno razmišljanje utkate digitalno na način da digitalno nije samo alat i servis, već osnova vašeg proizvoda i usluge. One kompanije i poduzetnici koji ne „kliknu“ u tom pogledu, brzo će biti stjerani u kut od „transformirane“ konkurencije.
Vlasnik ste i direktor tvrtke Infosit d.o.o. iz Poreča koja pomaže poduzetnicima da razumiju nužnost uvođenja IT rješenja. Prepoznaju li poduzetnici u dovoljnoj mjeri ovu poslovnu nužnost?
Mislim da prepoznaju, no nažalost, najčešće nemaju dovoljno znanja ili financija za značajne iskorake. Koncept cjeloživotnog učenja nešto je što nije zaživjelo kod većine poduzetnika, a oni koji ga prakticiraju u pravilu imaju i značajne pomake i u digitalnom promišljanju. Kada počnete kvalitetno digitalno promišljati, trebaju vam značajna financijska sredstava za digitalnu transformaciju vašeg proizvoda ili usluge, a u našoj su okolini izvori financiranja skupi, nefleksibilni i teško dostupni. To je i razlog zašto se inventivni poduzetnici okreću VC financiranju koje se tek nedavno pojavljuje i kao opcija u Hrvatskoj. Puno nade se polagalo u sredstva NPOO-a, gdje je EU tražila da minimalno 20% ide u digitalno i zeleno, no većina tog novca će na kraju završiti u velikim, pretežno javnim projektima, koji su dobili priliku da se jave bez transparentno objavljenih kriterija na koje su kompanije mogle kandidirati svoje projekte, potrebe i ideje. Za usporedbu, NPOO je u Italiji u 50% iznosa namijenjen poduzetništvu i privatnom sektoru, a proces se ukratko svodi na to da investiciju koju poduzetnik realizira u digitalno i zeleno država refundira odmah po njezinoj realizaciji.
Informacijska i komunikacijska tehnologija olakšava svakodnevno poslovanje i pokazuje nam nove poslovne mogućnosti. Koliko su važni kreativnost u poslovanju i osobni razvoj bez obzira na mogućnosti primjene novih tehnologija?
Moj životni moto – „Samo je promjena stalna“ proizlazi iz stare Heraklitove izreke „Panta rhei“. To uključuje i stalni osobni razvoj koji ne smije biti vezan samo na tehnologije. Dapače, razumijevanje samoga sebe, radoznalo promatranje pojava u nama i oko nas prijeko je potrebno današnjem čovjeku, posebice poduzetniku. Današnje društvo zanemaruje mentalno zdravlje pojedinca, često se fokusira samo na fizičko. Poslovica „U zdravom tijelu zdrav duh“ često se izgovara, no rijetko se glasno čuje i obrnuti pogled – „Zdravo tijelo pri zdravom duhu“. Tehnički fakulteti nekih sjevernih zemalja imaju obavezne kreativne predmete kako bi se studentima otključala i druga polovica mozga, ona umjetnička, nelogička te kako bi korištenjem cijeloga mozga otključali svoj potencijal. Smatram da trebamo više kombinirati tehnologiju, umjetnost, duhovnost i tako stvarati životnu okolinu koja će biti kvalitetnija.
Oduvijek smatram da je udruživanje pojedinaca i tvrtki bitno za ostvarivanje zajedničkih ciljeva koje kao pojedinci ne mogu dosegnuti. U profesionalnom smislu sudjelujem u stvaranju MS Communityja, osnivač sam ogranka Istra, kasnije se uključujem u udrugu PMI Hrvatska, u rad HUP-a i CISEx-a te pokrećem udruživanje IT tvrtki u Istri. Početkom 2020. godine, neposredno prije izbijanja pandemije, kolege iz branše me predlažu i izabiru da ih predstavljam kao predsjednik Udruženja za informacijske tehnologije pri HGK-u (UIT HGK).
Informacijska tehnologija je jedna od ključnih tehnologija u svim područjima gospodarstva, znanosti, društvenog i privatnog života. Donijela nam je radikalne promjene, a kod nekoga čak i strah, odbijanje da ju primjene. Kako omogućiti što jednostavnije poznavanje ovih tehnologija?
Važno je prihvatiti tehnologiju kao alat koji pomaže čovjeku te paziti da o njemu ne postanemo ovisni koristeći ga kao zamjenu za stvarnost i život. Strah je često posljedica neznanja, a konstantno radoznalo učenje preduvjet je za uklanjanje straha. U prošlosti su, neke danas stare tehnologije, također ulijevale ljudima strah i stvarale ovisnost (auti, vlakovi, struja…), no učenjem i razumijevanjem smo ih prihvatili kao dio života te o njima danas ne razmišljamo. Štoviše, ne obraćamo pažnju na njih kao na nešto posebno. Za učenje nisu važne godine. Važan je duh osobe. Primjerice, upoznao sam penzionera koji radoznalo uči i koristi nove tehnologije, ali i tridesetogodišnjaka koji se boji te iste tehnologije. Danas nam je znanje nadohvat ruke i ne postoji opravdanje za odbijanje učenja.
Koje su danas osnovne osobine digitalne i ICT tehnologije? Koji je njihov značaj u pogledu novih prilika za učenje, prodaje ideja, proizvoda i usluga? Kako ih primijeniti, a da se izbjegne pojava otuđenja?
Današnje tehnologije postaju dio nas, a istovremeno su dio svjetske mreže. Osobni uređaji moćnih osobina, još moćnijih cloud sposobnosti su sadašnjost. Uskoro će mobiteli postati naša globalna komunikacija i bit će dostupni kao dio našeg tijela, napajani od našeg tijela. Nekim ljudima već sada jesu s obzirom na to da su stalno uz njih i da bez njih ne mogu zamisliti život. 😊 Tu dolazimo i do svojevrsnog otuđenja, možebitno paralelnog života u virtualnom svijetu, te do opasnosti o ovisnosti. Stvaranjem paradigme metaversea, ali ih ranijih AR i VR koncepata, stvaraju se novi virtualni prostori u kojima, kao i prilikom svakog velikog otkrića, stvaraju nove prilike za prodaju svega – od prostora, proizvoda, usluga, ideja, digitalnih umjetničkih djela itd. Pitanje je kako će se financirati stvaranje tih novih svjetova, gdje će nastajati stvarna dodatna vrijednost koja će onda biti prelivena u te virtualne svjetove, tko će si moći priuštiti te tehnologije. S druge strane, sada već „stara“ tehnologija vezana za IoT i AI koncepte pokazala se korisnom čovječanstvu, primijenjena je u mnogim industrijama i danas je dostupna za kućnu upotrebu laicima. Trebamo promatrati i tek vidjeti kako će i hoće li koncept metaversea zaživjeti dugoročno. Nemojmo zaboraviti da neke tehnologije dođu da ostanu i evaluiraju, a neke samo prolete pokraj nas poput kometa.
Općenito, kada pričamo o otuđenju današnjim tehnologijama, možemo ga preslikati i na otuđenja koja su znale donositi i neke danas zastarjele tehnologije (TV, igraće konzole, Walkman, motori). Nećete se otuđiti ako koristite tehnologiju za njezinu osnovnu svrhu. Kad tehnologija postane izvor sreće i zabave, počnu se lučiti hormoni u našem tijelu i dolazi do opasnosti od stvaranja ovisnosti. Posebno je važno da tu točku ne prijeđu djeca koja mogu postati ovisna o hormonima sreće i uzbuđenja. Tu se vraćamo na ulogu društva, cjeloživotnog učenja (pogotovo roditelja kada su djeca u pitanju), kao i procesa odgoja u školama. Trenutno u medijskom prostoru ne vidimo kvalitetne marketinške poruke koje imaju cilj osvijestiti potrebe ljudi za učenjem o otuđivačko-ovisničkom segmentu tehnologije, barem ne na način, snagom i frekvencijom kojom nas obasipaju kvalitetne marketinške poruke koje vode prema otuđenju i ovisnosti. Upravo kako bismo izbjegli rizike otuđenosti i ovisnosti, sa svojom djecom imam dogovor oko ograničenog korištenja tehnologija s jasnom svrhom i jasnim ciljem.
Studenti, učenici, djeca… Sve ih čeka priprema za primjenu IT rješenja, a djecu još i priprema za zanimanja budućnosti. Jesmo li se pripremili za ovo? Tko je odgovoran za mlade koji dolaze?
Kod većine današnje djece odgojene u standardu „zapada“, kojima su tehnologije poput interneta, mobitela i računala dostupne, nema straha od današnjih tehnologija, no i dalje postoji veliko neznanje o utjecaju tehnologija na njihov život. Školski sustav se presporo mijenja da bi pravovremeno reagirao te je taj odgojni dio do daljnjeg prepušten roditeljima i zajednici, koji kroz razne udruge pokušavaju provesti educiranje djece i mladih po pitanju digitalnih tehnologija. Obrazovni sustav je odgovoran za mlade koji dolaze. Njegova je odgovornost i da se reorganizira i postane agilniji, da se brže mijenja i prilagođava novom digitalnom dobu, učeći pravovremeno djecu prilikama i opasnostima digitalnih tehnologija. Kad kažem „obrazovnog sustava“, naglašavam da ne očekujem da će ministarstva, vlada ili netko „iznad“ mijenjati sustav, već sustav treba reagirati na promjene u okolini i sam pokretati stalnu vlastitu promjenu – kao što kompanije mijenjaju svu organizaciju i djelovanje promatranjem promjena u vlastitoj okolini. Pritom se svakako treba odmaknuti od učenja suhoparnih činjenica i učiti djecu kritičkom razmišljanju, rješavanju problema, debatiranju i obrani vlastitih stavova. No to ne vrijedi samo za digitalne tehnologije, već i za ostala područja u životu.
Mnogim se poduzetnicima uslijed pandemije dogodila hibernacija. Čekaju da se život vrati tamo gdje je stao. Kako se ovo odrazilo na područje informacijskih tehnologija?
Informacijske tehnologe su globalno rasle. Kada gledamo hrvatski IT, IT tvrtke su se dodatno okrenule prema izvozu. U nadolazećem razdoblju postoji velika opasnost da se hrvatske kompanije neće imati komu obratiti da im pomogne u digitalizaciji jer će hrvatski IT raditi za svijet koji je tijekom ovih dviju pandemijskih godina postao digitalno povezaniji. Stoga je jako važno da se digitalna transformacija preostalih zdravih hrvatskih industrija obilno financira iz EU sredstava, kako bi imala priliku uhvatiti korak s globalnom konkurencijom koja je i u pandemiji napravila značajne digitalne iskorake.
Može li se Hrvatska i kako razviti u zemlju koja će IT industriju imati kao jednu od svojih jakih vertikalnih industrija?
Mislim da može i da je prošlost to pokazala. Jedna smo od rijetkih zemalja u regiji s dva unicorna, imamo kvalitetnu servisno orijentiranu IT industriju, startup scenu koja stvara neke nove globalne proizvode. Kada se u Strategiju pametne specijalizacije digitalna industrija uvrsti kao strateška, otvorit će se prilika za povoljno financiranje razvoja digitalnih produkata i njihov plasman na globalno tržište te će to biti vjetar u leđa našoj IT zajednici.
Poruka poduzetnicima i mladima?
Ostanite uvijek mladi u duši, budite radoznali, učite, rješavajte probleme, preuzimajte rizike, udružite se s ljudima s kojima dijelite vrijednosti i ciljeve. Brinite o svom duhu jednako kao i o tijelu. Tako ćete sigurno živjeti kvalitetan, sretan i ispunjen život.
