Nedavno su kolegice s portala Women in Adria sedmi put zaredom dodijelile Nagrade za najbolje poduzetnice, a pobjedu su ovaj put odnijele Helena Budiša kao Inspirativna poduzetnica godine i Lorena Boljunčić kao Najbolja mikropoduzetnica godine. Evo što ove inspirativne poduzetnice kažu o poduzetništvu općenito, svojim brendovima i putevima do uspjeha koji nisu uvijek bili posuti ružama…
Helena Budiša Inspirativna je poduzetnica godine prema izboru portala Women in Adria. Ova Splićanka u poduzetništvu je čak 26 godina. Vlasnica je dviju tvrtki: UHY HB EKONOM, koja se bavi računovodstvenim i knjigovodstvenim uslugama, te UHY SAVJETOVANJE, koja se bavi savjetovanjem za EU fondove i konzaltingom, ali i suvlasnica i CEO još dviju tvrtki: UHY POREZNI SAVJETNIK i Poduzetnički akcelerator Split.
O brendovima koje vezujemo uz ime splitske poduzetnice Helene Budiše…
Prvih 14 godina poduzetništva gradila sam brend sa svojim inicijalima HB, međutim ulaskom u mrežu UHY International, sve moje tvrtke vezale su se uz brend internacionalne UHY mreže. Danas su to UHY HB EKONOM, UHY porezni savjetnik, UHY savjetovanje, koje su dio grupacije UHY in Croatia. Okupljamo financijske stručnjake koji imaju misiju poslovanje naših poduzetnika učiniti jednostavnijim i uspješnijim. Kroz Poduzetnički akcelerator Split, firmu kći UHY savjetovanja, koji je registriran kao poduzetnička potporna institucija, pomažemo i educiramo poduzetnike u bilo kojoj fazi rasta i razvoja.
O viziji poduzetništva koju je Helena Budiša imala na početku poduzetničkog puta i poduzetničkoj klimi danas…
Prije 26 godina vizija poduzetništva, moja i mnogih tadašnjih poduzetnika, tj. motivacija za ulazak u svijet poduzetništva, bila je samozapošljavanje (često nakon bezuspješne potrage za poslom), ali i zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba (kako vlasnika – tako i zaposlenika). Razvojem poduzetničke mreže, razvili su se i naši viši zajednički ciljevi i osvijestio se utjecaj poduzetnika na cjelokupno društvo. Tako moja današnja vizija poduzetništva predstavlja ono čemu današnji suvremeni poduzetnik teži, a to su profesionalnost, inovativnost, empatija i pošten pristup zaposlenicima čiji se razvoj potiče i prati, visoka etička načela poslovanja, građenje povjerenja i dobrih praksi u kompaniji, ali i u suradnji s drugim kompanijama. Također, danas je snažan naglasak i na društveno odgovornom poslovanju (odgovornost prema zajednici i prirodi), a sve s ciljem stvaranja boljeg okružja i radnih, ali i životnih uvjeta za sve ljude u zajednici.
O teškim situacijama iz kojih je izašla jača i spremnija…
Iako uvijek nastojim pamtiti samo sretne dane, naravno da se sjećam i teških i izazovnih situacija, pa rekla bih, čak i dužih teških razdoblja. Istaknula bih prvo desetljeće svog poslovanja kao najizazovnije. U počecima sam bila prepuštena sebi, tj. vlastitoj snalažljivosti, nisam imala od koga učiti, nisu postojale radionice, seminari, vanjski mentori, nije bilo Googlea ni sličnih izvora znanja. Istovremeno, morala sam dokazati svoje znanje i sposobnosti na tržištu na kojem su prevladavali puno stariji i iskusniji kolege iz struke. Kreiranje toga puta istovremeno je najizazovniji, ali definitivno i temeljni dio svega ovoga što moja kompanija radi i uživa danas.
O ljudima kojima zahvaljuje svoj uspjeh…
Mislim da je ovaj moj uspjeh temeljen na mojoj upornosti, ali ne bih nikako preskočila svoje roditelje koji su me takvom stvorili i odgojili, koji su mi pokazali svojim primjerom da se svaki trud jednom mora isplatiti. Istaknula bih svog supruga koji me podržava na mom putu više od 30 godina, kao i našu djecu koja tek sada, kad su i sami u godinama stvaranja svojih karijera, razumiju zašto mama nije nedjeljom stizala napraviti kolač, zašto nije bila na svim njihovim priredbama, utakmicama i slično. Jedan od najvažnijih faktora svakako su i moji zaposlenici, bez čije spremnosti na promjene, rada na sebi i svakodnevnog truda ništa ne bi bilo moguće. Spomenula bih definitivno i svoje klijente, neki od njih su tu od samih početaka, razne prijatelje, ali i nepoznate ljude koji su vjerovali u mene, iako me možda u tom trenutku nisu osobno ni poznavali.
Ono što je važno istaknuti u cijeloj priči, uvijek sam bila otvorena za nove suradnje. Tako je inicijativa za suradnjom od UHY International iz Londona davne 2007. godine moju kompaniju dovela do članstva u međunarodnoj mreži računovođa, revizora i poreznih savjetnika. Također, jedan B2B sastanak s poljskim tvrtkama 2014. rezultirao je partnerstvom s poljskom tvrtkom koja je bila lider na poljskom tržištu u sferi EU fondova, a mi smo tada bili početnici s prvim EU projektima za Hrvatsku te godine. Ta sinergija znanja i iskustva s poljskom firmom lansirala nas je daleko ispred konkurencije u početnim godinama korištenja bespovratnih EU sredstava. Da zaključim, zahvalna sam svima koji su se našli na mom putu k uspjehu, želim im poručiti da je svaka njihova mala kap učinila moj veliki slap koji me doveo do ovoga gdje sam danas. Hvala!
O aktualnom poduzetničkom ekosustavu u Hrvatskoj koji se polako mijenja…
Kad usporedim situaciju u svojim počecima s ovom danas, sigurna sam da danas idemo u dobrom smjeru. U Hrvatskoj već postoje zaista hvalevrijedni poduzetnički pothvati i uspjesi koji su zapravo u svojim začecima i tek ćemo uživati u svemu što su sve spremni postići u budućnosti (Rimac, Infobip, Nanobit, Agrivi i sl.). Imam dojam da su današnje generacije poprilično sigurnije, lakše prihvaćaju rizike, ne boje se neuspjeha, a i imaju više opcija podrški, financijskih i ostalih, (poticaji, edukacije, globalno tržište i sl.).
Usporedimo li i poreznu stranu i fiskalne namete, sada je situacija puno bolja nego prije 15 godina, porezi su generalno manji. To i dalje ne znači da je u Hrvatskoj idealna situacija, naprotiv, mislim da se na tom dijelu treba puno raditi kako bi se održala, ali i dalje razvijala poduzetnička struktura u Hrvatskoj. Globalno okružje u kojem smo danas, osim prilika, donosi i neke izazove. U Hrvatskoj je rad visoko oporezovan te danas radnik iz Hrvatske može raditi u bilo kojoj EU zemlji gdje su veće plaće i manji porezi, što stavlja u nezavidan položaj hrvatske poslodavce koji imaju zaista visoka opterećenja na davanja zaposlenicima. To se mora mijenjati.
O poduzetničkome mindsetu…
Poduzetnički mindset podrazumijeva sagledavanje šire slike svake situacije, uočavanje prilike i u neprilikama te odvažnost za iskorak. Ta odlučnost i hrabrost, po nekima i ludost, često je ključan faktor u “odrazu” pojedinca i kompanije. Također, nastavno na prethodno pitanje o viziji poduzetništva, mislim da današnji poduzetnici moraju osvijestiti činjenicu kako pomažući drugima, pomažu i sebi samima. Ako u Hrvatskoj bude uspješnijih, rastućih kompanija, cjelokupna poduzetnička slika će biti bolja. Iz tog razloga smatram da se moramo držati zajedno i svi skupa raditi na zajedničkome cilju, a to je poboljšanje uvjeta poslovanja i rada.
O nagradama i priznanjima…
Ovakve nagrade za mene imaju posebno značenje. Ono što me najviše motivira iznutra i potiče na rad svih ovih godina jest sudjelovanje u razvoju firmi, ljudi i cijele zajednice oko sebe. Kako sam rekla u svom govoru na dodjeli WiA nagrade za Inspirativnu poduzetnicu godine, najveća nagrada mi je kada sretnem nekoga tko mi kaže da se nakon razgovora sa mnom odlučio napraviti promjenu koja je rezultirala onim jedinstvenim osjećajem samoostvarenja. Vjerujem da će sve ove inicijative dovesti do nekih pomaka u društvu i zaista se nadam boljim prilikama za buduće poduzetnice i poduzetnike koji će graditi i razvijati ovu našu lijepu Hrvatsku.
Najbolja je mikropoduzetnica godine, prema izboru portala Women in Adria, Lorena Boljunčić, vlasnica tvrtke Idea Istra, koju uspješno vodi već osam godina. Riječ je o agenciji za razvoj novih kulturno-turističkih proizvoda, među kojima je i Kuća istarskog maslinovog ulja u Puli, koja se u mnogim turističkim vodičima našla na vrhu liste najzanimljivijih istarskih atrakcija.
O ideji da spoji kulturu i poduzetništvo te od toga napravi uspješan biznis…
Već u srednjoj školi počelo me zanimati kulturno i graditeljsko naslijeđe. Kako sam iz Pule, taj grad me jako oblikovao u smislu kako to kulturno naslijeđe prezentiramo kroz turizam, na koji način naši gosti saznaju zanimljivosti iz naše povijesti. Međutim, tek nakon fakulteta povijesti umjetnosti, postdiplomskog iz marketinga i višegodišnjeg rada u međunarodnim kompanijama na razvoju novih proizvoda, sve su se kockice posložile i znala sam što i kako bih ja kao poduzetnica željela raditi. Posebno me intrigiralo tada ustaljeno mišljenje da kultura ne može biti profitabilna. Željela sam napraviti nešto drugačije od dotadašnjih statičnih muzeja koji su obično privlačili malo publike.
Istra je zaista već 2000-ih godina imala odlično vodstvo na razini Turističke zajednice Istarske županije koja je shvaćala i znala kako razvijati posebne oblike turističke ponude. I iz sadašnje perspektive mi se čini tako napredno sve ono što su radili na razvoju seoskog turizma, gastro ponude, vinskih cesta i maslinova ulja, kulturnih itinerara u kojima sam kao vanjski suradnik i sama sudjelovala. Na tako dobrom kosturu javnog sektora nastajale su odlične poduzetničke inicijative. Ipak, onih iz područja kulturnog turizma još uvijek nije bilo. Ja sam tu vidjela svoju nišu i krenula. Krenulo je s projektom Pula City Tour, a nastavilo se s Kućom istarskog maslinova ulja. Imam još nekoliko ideja koje bih voljela razviti, ali eto, korona nas je usporila i morala sam misliti na očuvanje postojećeg stanja.
O utjecaju pandemije Covida-19 na razvoj poslovanja…
Pandemija nas je sigurno vratila nekoliko godina unatrag. Gotovo dvije godine bili smo bez prihoda. To je značilo zamrzavanje proizvoda Pula City Tour te smanjenje najma Kuće istarskog maslinova ulja, što je bila najveća pojedinačna stavka troškova. Probali smo s vlasnikom dogovoriti smanjivanje cijene najma, bar do nove sezone, no to nije bilo moguće. Tada smo odlučili izaći iz prostora, što je automatski značilo da ćemo morati razmontirati cijeli muzejski postav, degustacijski i prodajni prostor, odnosno 10 kamiona opreme. Izgubili smo dio ulaganja u uređenje tog prostora. No našli smo novi prostor. Nakon svih radova i potpuno novog početka 2021. godine, ovaj je prostor spremno dočekao turiste i novu sezonu s namještenih svih 10 kamiona opreme, koje smo prvotno morali iseliti iz starog prostora. Mislim da je najgore prošlo i imam energije sada još jače povući i krenuti dalje u nove projekte i pobjede.
O obiteljskoj potpori na poduzetničkom putu…
Za uspjeh je jako važna potpora obitelji, osobito ako ste žena u poduzetništvu. Ja imam sreće jer je suprug uvijek bio uz mene u smislu podrške.
O osobinama presudnima za ulazak u poduzetništvo…
U svakom poslu važno je znanje. A u poduzetništvu još i velika upornost, čelični živci, strpljivost i okretnost, kao i pronalaženje načina da se riješe stvari koje nekad izgledaju nerješive. “Glavom kroza zid” mene je natjeralo da naizgled bezizlaznu situaciju iskoristim i okrenem u svoju prednost. Sada se moj brend nalazi u najboljem mogućem prostoru, operativni troškovi su manji, a najveća pobjeda se odnosi na to da me emotivna povezanost sa starim prostorom nije zaustavila u promjeni koja je očito bila ključna i za mene i za moj brend. Prije sam na cijelu situaciju gledala kao na svršetak, ali sam sada potpuno svjesna da je to samo bila naznaka novog i još boljeg početka.
Omiljena misao kojom se Lorena Boljunčić vodi u poduzetništvu…
Upravo ovo što smo spomenuli u prethodnom pitanju… Roditelji su nam uvijek govorili da ne idemo glavom kroz zid, ali poduzetništvo je, čini mi se, upravo to. Pronalazak načina da prođeš glavom kroz zid.
