Poduzetnički put Marka Emera, predsjednika Uprave servisa Moj-eRačun, započeo je još u studentskim danima, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća, kad je krenuo s razvojem prvih softvera za evidenciju radnog vremena. Logičan korak, s obzirom na to da je još 80-ih od dijelova slagao prva računala i pisao prve programe.
Iako mu je danas core business razvoj digitalnih poslovnih rješenja, svaki slobodan trenutak provodi u zraku jer je pilot i zaljubljenik u zrakoplovstvo. Svojedobno je, naime, organizirao i dvije velike utrke akrobatskih aviona, Adria Air Race u Zadru 2011. i istoimeni spektakl u Zagrebu godinu poslije, koje je prenosio i Eurosport. Ovim utrkama prethodio je Zagreb Air Show, kada je obilježena stogodišnjica zrakoplovstva u Hrvatskoj, u organizaciji Aerokluba Zagreb, kojemu je tada predsjedao. Danas je, ipak, najčešće u medijima zbog uspjeha njegovih kompanija koje, iako se se bave različitim segmentima poslovanja, imaju zajednički temelj – povećanje efikasnosti kroz digitalizaciju.
Kako maksimizirati tu korisnost digitalizacije, otkrio je u intervjuu za časopis Poduzetnik.
Davnih 90-ih ušli ste u još nepostojeću IT industriju u Hrvatskoj. Gotovo čitav život razvijate ideje o softweru. Prešli ste desetke tisuća kilometara ne bi li uvjerili kupce da ono što nudite poboljšava procese poslovanja. Gledajući danas s ove distance, jeste li u tome uspjeli?
Desetke tisuća kilometara godišnje za eRačun, no dodajmo tu i da sam preletio svijet uzduž i poprijeko sudjelujući na sajmovima s Vibe Solutionom, softverom za kontrolu leta, koji je proglašen najboljim na svijetu prema ocjeni Međunarodnog udruženja kontrole leta (IFATCA) u Kostarici 2019. godine. Koliko je važno ovo postignuće govori i informacija da su ocjenjivana rješenja iz više od 130 zemalja, članica IFATCA-e, koja okuplja 50.000 stručnjaka iz sektora zrakoplovstva i kontrole zračne plovidbe. Bilo bi neumjesno da govorim o tome jesam li uspio u smislu onoga što se percipira nekim ostvarenjem poduzetničkog sna, ali ako me pitate jesam li zadovoljan onime što svakodnevno stvaramo, subjektivno mogu reći da jesam. Zadovoljan sam i načinom na koji korisnici naših usluga sudjeluju u kreiranju finalnih proizvoda i činjenicom da rado sudjeluju u testiranju novih. Kada tako sumiram, vjerujem da smo uspjeli, ali isto tako sam svjestan koliki je put još pred nama u procesu digitalne transformacije hrvatskoga gospodarstva.
Niste odustajali ni u trenutku kad su svi oko Vas govorili da odustanete. Zašto ste bili vizionar, što Vas je to guralo naprijed?
Vjerujem u ono što radim i, srećom, okružen sam ljudima koji su mi po tome slični. Kada smo ušli na tržište, prošlo je već sedam godina od prvog poslanog eRačuna, a da o tome uopće nije postojala svijest u poslovnom svijetu. Krenuli smo od nule, održali stotine edukacija na kojima je prvim polaznicima sigurno bilo teško vizualizirati kako bi trebala ići ta razmjena podataka iz računala u računalo i zašto u toj jednadžbi e-mail nije siguran kanal dostave. Odustajanje nije bilo opcija jer smo, prije svega, bili svjesni da je eRačun na razini cijele EU prepoznat kao temeljni dokument kojim će se pokrenuti digitalizacija administrativnog poslovanja s ciljem povećanja konkurentnosti čitavog Starog kontinenta. Zaboravljamo na činjenicu da smo, kao zemlja članica, dio europskoga gospodarskog tržišta, a kroz eRačun omogućila se elektronička razmjena računa u svim zemljama članicama. Plastično objašnjeno, računovodstveni softver tvrtke u Njemačkoj “čita” eRačun tvrtke iz Hrvatske, a razmjena računa traje nekoliko sekundi i primatelj ga, umjesto prepisivanjem, jednim klikom učitava u svoj program. Odustajanje bi u tom smislu značilo da smo se pomirili sa životom, odnosno radom u srednjem vijeku, dok najrazvijenije zemlje već odavno uživaju benefit automatizacije poslovanja kroz primjenu digitalnih rješenja. Poznata poslovica kaže: “Jao onomu tko košaru plete kao njegov otac…” Moramo ići naprijed, moramo biti bolji svaki dan u odnosu na prethodni, samo to nam osigurava uspjeh. Moramo se mijenjati kako bismo preživjeli.
U proteklih 7 godina kompanija je postala sinonim za transformaciju digitalnog poslovanja. Iza Vas je novi uspjeh. Od ožujka 2021. servis Moj-eRačun ima novog većinskog vlasnika. Slovenski equity fond ALFI PE, kojem je najveći investitor EIF, kupio je vlasnički udio. Koliko je teško/lako voditi pregovore kod ovakvih ulaganja?
Prije svega, iznimno smo ponosni da nas je najveći slovenski PE fond uočio na tržištu, kao i potencijal koji kompanija tek treba ostvariti. S partnerom kojem je EIF najveći pojedinačni investitor, a ostali članovi su slovenski i hrvatski mirovinski fondovi, zasigurno se šalje jasna poruka tržištu koliko je servis Moj-eRačun stabilna i kvalitetna kompanija. Sami pregovori nikada nisu ni lagani ni jednostavni, no ako postoji jasan interes i čista slika, kad imate zajedničku viziju i jasnu strategiju u kojem smjeru bi se trebali razvijati i tržište i kompanija, a dodajmo k tomu i jasnu sliku kako će se digitalna rješenja razvijati i koristiti u bližoj budućnosti, onda se partneri vrlo lako dogovore.
Nitko ne odbija preuzimati eRačune, odbija ih se ispravno obrađivati ili, da se još preciznije izrazim, postoji otpor u mijenjanju ustaljenih poslovnih procesa pa se eRačuni ispisuju, ručno prepisuju u računovodstvene programe, potom pospremaju u registratore i tako jednom knjigovođi koji, primjerice, knjiži svega 120 računa mjesečno, kradu dva tjedna godišnje. Ili, recimo, na milijun i 250 tisuća računa koji mjesečno proknjiže knjigovođe u Hrvatskoj, gubitak vremena na prepisivanje podataka bio bi i do 160.000 sati godišnje. Pitao bih kolege menadžere, kolika je vrijednost tog bespotrebnog rada? Nikakva!
Od siječnja 2021. započelo je ono što je Europska komisija nazvala digitalnim desetljećem Europe. Jeste li i kako uspjeli uvođenjem eRačuna utjecati na konkurentnost?
Kao najraširenija knjigovodstvena isprava na svijetu, eRačun je pokretač digitalizacije poslovanja, ali je tek jedan od segmenata. Digitalna transformacija procesa nikako ne završava samo razmjenom eRačuna, već i elektroničkom obradom, knjiženjem, plaćanjem i, u konačnici, eArhivom. To znači da ne možemo zamijeniti jedan dokument ili jedan proces i smatrati to unaprjeđenjem poslovanja jer digitalizirani proces nudi mogućnosti koje ne postoje u papirnatom svijetu i treba ih iskoristiti za stvaranje napretka. Korisnici koji su uvođenje eRačuna napravili na ispravan način i digitalizirali cijeli end-to-end proces, iskoristili su digitalnu transformaciju kako bi potpuno izbacili papir i tako smanjili troškove i ubrzali procese. Svakako treba naglasiti da su one tvrtke koje su ranije uvele eRačun uglavnom provele i digitalizaciju procesa obrade i ovjere eRačuna kroz mojDMS, sve aktivnije koriste i nove usluge, primjerice mojBI i to je zapravo jedna od glavnih poluga digitalne transformacije: jedan transformacijski projekt uvijek stvara preduvjete za sljedeći.
Vaš fokus nikada nije bio jedan dokument ili jedan segment poslovanja. Što Vas to izdvaja od drugih?
Često u tvrtkama čujemo “mi imamo riješene eRačune”, a to “riješeno” znači da imaju mogućnost poslati eRačun, i to i čine, jednom ili nekoliko puta mjesečno. To nije digitalizacija, to je bespotrebno, ludo trošenje resursa. Kako biste digitalizirali poslovanje i izvukli maksimalni benefit iz korištenja eRačuna, potrebno je gledati šire i koristiti kompletnu paletu digitalnih usluga. Tek tada se osjeti prednost digitalizacije u njenoj punoj vrijednosti. Kao informacijski posrednik, omogućili smo korisnicima povezivanje eRačuna s drugim eDokumentima u vrijednosnom lancu nabave, kao što su eNarudžbenice i eOtpremnice, a u financijskom vrijednosnom lancu tu su eOpomene. Kao softverski proizvodi namijenjeni digitalnoj transformaciji procesa vezanih uz eRačune, između ostalog likvidaturu i pohranu, tu su mojDMS i mojeArhiv. Jedini omogućujemo automatizirane informacije o blokadi kroz sustav mojBI. Zamislite, unosite podatke za eRačun, a sustav vam automatski javi da je kupac od tog i tog datuma u blokadi i možete odlučiti hoćete li nastaviti sa slanjem eRačuna. Doslovno vam je dana mogućnost da u tom trenutku donesete najbolju poslovnu odluku. Elektronički račun i njegova primjena, recimo, tvrtkama u Hrvatskoj danas omogućuju da si osiguraju financiranje, bez ikakve papirologije, čekanja i dokazivanja kreditne sposobnosti. Prvi put u Hrvatskoj imamo dostupno direktno financiranje, ono što se vani zove peer-to-peer, i to kroz platformu PlatiMe na kojoj se susreću oni koji žele prodati račun i oni koji imaju novac da ga kupe. U digitalnom prostoru platforme izloženi eRačun, na čiju naplatu bi inače čekali 30, 60 ili više dana, postaje gotov novac koji tvrtka odmah može iskoristiti za nastavak poslovanja ili za dodatna ulaganja u poslovanje, i to samo u nekoliko trenutaka ili, bolje rečeno, jednim klikom.
Očekujete li obvezu eRačuna za sve poslovne subjekte? Zašto se to kod nas smatra nametom?
Mi smo pripremili infrastrukturu za obavezan eRačun između poslovnih subjekata. Podsjetit ću da smo još 2014. godine počeli razvijati Moj-eRačun mrežu koja danas broji više od 360 ERP i računovodstvenih softvera, čime je već stvoren prvi preduvjet da oko 300.000 tvrtki u Hrvatskoj šalje i prima eRačune direktno iz programa u program. Danas većinu naših korisnika čine upravo tvrtke koje putem servisa Moj-eRačun mjesečno razmjenjuju oko milijun i pol eRačuna i pratećih dokumenata, dok su brojke na strani javnog sektora oko 250.000 mjesečno. Prema tome, za dobar dio privatnog sektora obavezan eRačun neće biti nikakav bauk. Nametom ga mogu smatrati isključivo subjekti koji su ga, zbog poslovanja s javnim i sektorskim naručiteljima morali uvesti, ali nisu imali interes naučiti kako iz njega izvući maksimalnu korist jer i dalje pretipkavaju račune.
Kao strukturirani elektronički dokument (XML), eRačun se učitava ili preuzima direktno u računovodstveni softver. Taj dokument je ono što se kolokvijalno naziva originalom računa i kao takav se, prema odredbama čl. 10. st. 1. Zakona o računovodstvu, kao izvorni digitalni dokument i čuva. Između ostalih, eRačun uređuju i Zakon o elektroničkoj ispravi te Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi koji je nedvojbeno definirao eRačun kao račun koji je izdan, prenesen i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku koji omogućuje njegovu automatsku i strojnu obradu, što znači da ga se u tom formatu ne samo zaprima, nego i knjiži, likvidira i pohranjuje na propisani period čuvanja. Evo primjer; većina osoba koje pretipkavaju eRačune imaju kod kuće perilicu za posuđe ili rublje i koriste je, a u uredu, ne koriste “perilicu”, već “peru na ruke”, iako i za učitavanje računa treba samo jedan klik.
Najavili ste uvođenje “real-time invoice reporting”. O čemu je riječ i kada se očekuje da će se uvesti?
U smislu gospodarskog oporavka očekivano je da se eRačun u gospodarstvu automatski integrira s poreznim nadzorom u stvarnom vremenu, kao što će to uskoro učiniti Slovenija, gdje je zakon o obaveznom eRačunu u B2B sektoru trenutno u pripremi. Italija, Portugal i Mađarska već provode „real-time invoice reporting” i bilježe izvrsne rezultate. Uvođenjem zakona o eRačunu u privatnom sektoru, te poreznim nadzorom u stvarnom vremenu, Hrvatska bi trebala osigurati bolju integraciju poslovanja poduzetnika i državne uprave; primjerice, moguće je ukidanje mjesečnih, kvartalnih i godišnjih izvještaja u sadašnjem obliku. Osim što bi tom razmjenom informacija s poduzetnicima u strukturiranom obliku država smanjila administrativno opterećenje svih dionika, uvela bi veći nadzor nad vlastitim prihodima kroz veću poreznu disciplinu poslovnih subjekata, odnosno pošteniju naplatu poreza, a to bi u konačnici značajno utjecalo na jačanje gospodarstva i povećanje konkurentnosti domaćih poduzeća.
Ne obazirete se na prepreke ili nerazumijevanje institucija. Imate li strah od nečeg novog, poznatog ili nečega što može promijeniti naš način života?
Strah kao osjećaj ne poznajem u biznisu. Moguće se bojati samo onoga što ne znaš, a ja se svaki dan trudim učiti, svladati ili barem razumjeti ono s čime se suočavam. Inovacije koje sam ponudio tržištu nastale su kao rješenje na problem s kojim sam se, kao poduzetnik, susreo u poslovanju. Poznata je priča da sam na ideju o eRačunu došao na autoputu kada me nazvao klijent da mu hitno, preporučenom poštom, pošaljem račun. Oko mene je bila samo magla, naravno ni traga poštanskom uredu. U 21. stoljeću, s pametnim telefonima u džepu, umjetnom inteligencijom koja je sastavni dio naših života, trebao sam nasred autoputa A3, u magli gdje se ne vidi prst pred nosom, pronaći poštanski ured. Sam razvoj ideje išao je brzo i glatko, ono što je bilo teže je društvu, naviknutom na “kult pečata i papira”, objasniti prednosti tog strukturiranog dokumenta. Tu su utrošeni oni deseci tisuća kilometara i beskrajni radni dani koje ste spomenuli. Što se tiče samih institucija, ne mogu reći da smo kod bilo koje od inovacija naišli na čisto nerazumijevanje, prije bih rekao da im je trebalo možda malo više vremena da se i oni “poslože” na našu frekvenciju jer kod nas razvoj nikad ne spava. Već danas znamo što ćemo ponuditi sutra ili za dvije godine i koliko će to utjecati na dodatnu digitalnu transformaciju u službi jačanja hrvatskog gospodarstva.
Može li se i kako promijeniti gospodarska slika Hrvatske. Možemo li i kako pobijediti prosječnost? U svibnju 2018., u intervjuu za naš časopis, istaknuli ste kako je vrijeme da najveći izvozni “proizvod” prestane biti mlad čovjek.
Kada nekome date priliku, a ovdje ne govorim isključivo o novčanoj kompenzaciji, iako je ona bitna, nego im omogućite da stvaraju i razvijaju nove usluge, uvažavate njihovo mišljenje, ulažete u njihove edukacije, pustite ih da probaju pa, ako i padnu, potaknete ih da pokušaju ponovno, onda ste dugoročno stvorili budućeg poduzetnika ili poduzetnicu koji znaju da je dio igre nekad i izgubiti, ali da ne smiju gubiti samopouzdanje i “glad” za novim izazovima. Upravo kroz vlastito iskustvo suradnje s mladim, pametnim i ambicioznim osobama shvatio sam koliko smo bogata zemlja. Vrijeme je da prestanemo izvoziti ljude i počnemo izvoziti znanje; u svom mikrosvijetu to se maksimalno trudim i provoditi, no dio odgovornosti je i na samoj vlasti da se na tome počne strateški raditi jer ćemo inače izgubiti naš najvrjedniji resurs – ljude.
