Vrijednost povezana s ljudskim radom toliko se mijenjala kroz povijest i kroz različite kulture da uvelike ovisi o osobi koja tu vrijednost procjenjuje. Zato i dan-danas unutar pojedinih kultura i različitih društava postoje potpuno suprotna shvaćanja rada.
Rad definiramo kao svjesno organiziranu, svrhovitu djelatnost ljudi, radi postizanja nekoga korisnog učinka, koja zadovoljava određenu pojedinačnu ili društvenu potrebu. Osnovni je uvjet opstanka i razvoja društva. Svojstven je svakoj ljudskoj zajednici, a u pojedinim povijesnim razdobljima mijenjaju se uvjeti obavljanja rada, njegova učinkovitost i vrijeme u kojem se obavlja. Svaki je rad izrazito društveno obilježen, jer se obavlja u društvu i posredstvom društva te je povezan i uzajamno uvjetovan ostalim društvenim djelatnostima. Društveni karakter rada očituje se izravno, kao unaprijed određena planska djelatnost, ili neizravno, kroz tržište na kojem se društveni karakter rada potvrđuje realizacijom proizvoda. Važno je razlikovati proizvodni rad od neproizvodnoga rada te fizički od umnoga.
Kako se rad doživljavao u staro doba?
Dok je u Grčkoj Homerovih epova svaka ljudska djelatnost bila jednako cijenjena, u klasičnom je razdoblju fizički rad (poiesis) izgubio svoju društvenu vrijednost. Slobodni su se građani bavili isključivo umjetnošću, filozofijom i politikom, dok je rad bio djelatnost robova. S druge strane, cinici su cijenili i fizički i mentalni rad, koje su suprotstavljali neradu, odnosno besposlici kao posebnoj vrsti poroka. Na temeljima grčke filozofije Ciceron govori o fizičkom radu kao o djelatnosti robova.
U židovsko-kršćanskoj tradiciji rad se smatra čovjekovom obvezom u zemaljskome životu, no s “prvim grijehom” on postaje povezan s patnjom, pokorom i kaznom. Kršćanski spisi srednjega vijeka također naglašavaju podvojenost stavova prema radu.
Od 10. st. prisutna je trostruka podjela društva na “svećenike” (oratores), “ratnike” (bellatores) i “radnike” (laboratores). Ovi zadnji činili su najniži, ali izuzetno potreban društveni sloj.
Promjenu u stavovima prema radu donijela je reformacija. Za Martina Luthera rad je Božja služba, a svaki je rad jednako vrijedan. Smisao rada nije u samom radu, već u njegovoj usmjerenosti na zajednicu. Rad omogućuje život u zajednici u kojem je svatko upućen na pomoć, odnosno upravo na rad drugoga.
Prema Johnu Calvinu kršćani su uspjeh u radu mogli smatrati posebnim znakom Božje milosti, tj. znakom da su posebni odabranici Božji. Prema Maxu Weberu upravo je protestantska etika oblikovala moderni industrijsko-kapitalistički svijet rada.
U ranome modernom periodu u Europi rad se počinje shvaćati kao aktivno zadiranje čovjeka u prirodu kako bi osigurao opstanak ljudske vrste, ali i kao društveni proces koji se zasniva na suradnji.
Sve veća dominacija čovjeka nad prirodom i izrazita podjela rada bili su sinonim društvenog razvoja. Takvo je shvaćanje rada imalo središnju ulogu u filozofiji prosvjetiteljstva. Rad je u tom razdoblju bio povezan i s idejom vrijednosti te je definiran kao djelovanje koje stvara vrijednost, odnosno koje je plaćeno ili koje donosi prihode. Na taj je način rad bio izjednačen s plaćenim radom.
Plaćeni rad postao je osnova samopoštovanja, društvenog priznanja i političkoga sudjelovanja.
Prvi svibnja slavimo Međunarodni praznik rada, dan solidarnosti radništva i općenito radnih ljudi cijeloga svijeta. Proslava Prvoga svibnja povijesno je vezana uz štrajkaški pokret koji se razvio u SAD-u 1890-ih i veliki štrajk u Chicagu 1. svibnja 1886., u kojem je sudjelovalo približno 40.000 ljudi. Na skupu, na kojem su radnički vođe istaknuli zahtjeve simbolizirane u tri osmice (osam sati rada, osam odmora i osam kulturnog uzdizanja), došlo je do oružanoga napada na štrajkaše. U napadu je ubijeno šestero ljudi, a ranjeno oko pedesetero, dok je velik broj demonstranata bio uhićen. Taj se dan obilježava odlukom Druge internacionale iz 1889., a s vremenom je u 20. st. u mnogim zemljama prihvaćen kao državni praznik.
Mudre izreke o radu
- Rad je stvorio čovjeka. (pov.)
- Tko radi – ne boji se gladi! (narodna)
- Djela, ne riječi! (latinska)
- Sve što radiš, razborito radi i misli na svršetak! (papa Ivan Pavao II.)
- Na mlinu koji radi nema paučine. (njemačka narodna)
- Dobro misliti je mudro, dobro planirati još mudrije, a dobro raditi najmudrije. (perzijska)
- Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade uvijek su u razmjeru s radom i žrtvama. (Nikola Tesla)
- Što sam više radio, to sam više sreće imao. (Samuel Goldwyn)
- Ako rad postane prisila, život postaje robija. (Maksim Gorki)
- Kada bi ljudi znali koliko sam naporno radio da bih postao majstor, moja im djela ne bi izgledala toliko čudesna. (Michelangelo Buonarroti)
- Rad nas pošteđuje triju zala: dosade, poroka i potreba. (Voltaire)
- Često propustimo pravu priliku jer je obučena u radno odijelo i izgleda kao posao. (Edison)
- Tko želi biti uspješan, mora imati ljubav u srcu i strpljenja u radu. (Don Bosco)
- Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu! (Konfucije)
- Tajna je u tome da male stvari radite s velikom ljubavlju. (Majka Tereza)
Izvor: Enciklopedija.hr
