Najveći privatni informacijski posrednik u Hrvatskoj, servis Moj-eRačun, od prošlog tjedna ima novog većinskog vlasnika. Slovenski equity fond ALFI PE, kojemu je najveći investitor Europski investicijski fond (EIF), kupio je vlasnički udio u domaćoj kompaniji koja je u proteklih sedam godina postala sinonim za transformaciju digitalnog poslovanja u Hrvatskoj. Na čelu Uprave ostaje dosadašnji direktor Marko Emer koji će, kako nam je otkrio u ovom razgovoru, nastaviti provoditi razvojnu strategiju kompanije.
Najveći suvlasnik Europskog investicijskog fonda (EFI) je Europska investicijska banka, dok su ostali investitori u ALFI PE fond slovenski i hrvatski mirovinski fondovi i HAWI. U zajedničkoj objavi za medije nakon akvizicije istaknuli su kako su iznimno zadovoljni što mogu sudjelovati u daljnjem razvoju i rastu tržišta eRačuna. Odakle toliki interes za razvoj digitalnih rješenja na hrvatskom tržištu?
Od 1. siječnja 2021. započelo je ono što je Europska komisija nazvala digitalnim desetljećem Europe, u kojem će za digitalnu transformaciju Starog kontinenta i povezivanju članica na području naprednih tehnologija izdvojiti više od devet milijardi eura. Osim ulaganja u IT i razvoj umjetne inteligencije, iznimno će se ulagati u razvoj digitalnih usluga kako bi se ojačalo jedinstveno tržište EU. eRačun sa zajedničkom EU normom isto tako je bio jedan od preduvjeta jačanja tog zajedničkog tržišta, ma kako banalno zvučalo da jedna knjigovodstvena isprava može utjecati na suradnju, povećanje konkurentnosti i bolju gospodarsku sliku Europske unije.
Ako za uzor uzmemo zemlje koje su se ranije digitalno transformirale u segmentu administrativnog poslovanja i poslovanja s državom, a ovdje za primjer možemo navesti Estoniju, koja je proteklih godina bilježila dodatni porast BDP-a od dva posto zbog digitalizacije, onda je jasno kako u Hrvatskoj još uvijek ima mjesta za napredak, razvoj i rast, kako bismo se približili ostalim zemljama članicama EU-a.
Rečeno je kako je trenutna zastupljenost elektroničkih računa u Hrvatskoj oko 25 posto. Na koju nas to poziciju stavlja kada se usporedimo sa zemljama u susjedstvu koje su isto dijelom Europske unije?
U Hrvatskoj još uvijek postoji otpor prema digitalizaciji, a samim time i eRačunu, koji su pojedini subjekti shvatili kao namet nakon što je donesen Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi. Još je uvijek niska svijest o korisnosti eRačuna koju imaju i mikro, male i srednje kompanije, ne jednako kao one koje mjesečno razmjenjuju tisuće računa, ali i tvrtke s troje zaposlenih i deset računa mjesečno zasigurno mogu ostvariti značajno rasterećenje u administrativnom poslovanju i troškovima.
Kada se usporedimo sa zemljama u regiji, imamo dosta nedostataka; primjerice, javni i sektorski naručitelji zakonski su obavezni slati i zaprimati eRačune, no mnogi ih još uvijek obrađuju i čuvaju kao papirnate, isto kao i poduzetnici koji su ih također obavezni razmjenjivati zbog poslovanja s tim naručiteljima. Neću ponavljati da su Zakon o elektroničkoj ispravi i Zakon o računovodstvu decidirani kako se eRačuni likvidiraju i čuvaju jer sam o tome više puta i pisao i govorio, ali ću istaknuti da, primjerice, i u tom segmentu Hrvatska ima digitalna rješenja koja poduzeće s tisuću papirnatih dokumenata mjesečno u pet dana mogu pretvoriti u bespapirni, odnosno eUred.
Novi većinski vlasnik procijenio je vrijednost servisa Moj-eRačun na 200 milijuna kuna. Jesu li ta digitalna rješenja koja ste spomenuli razlog tolikoj vrijednosti poduzeća.
S više od 18.000 pošiljatelja i gotovo stotinu tisuća primatelja eRačuna, servis Moj-eRačun najveći je privatni informacijski posrednik na tržištu. Mjesečno prema Centralnoj platformi prenesemo oko 250.000 eRačuna i pratećih isprava, dok u segmentu B2B ta se brojka penje na nešto više od milijun dokumenata. Koliko god te brojke zvučale impozantno, ono što nas izdvaja od drugih je stalni razvoj infrastrukture za digitalno poslovanje. Podsjetit ću da smo inicirali i razvili Moj-eRačun mrežu u koju smo povezali više od 360 ERP i računovodstvenih softvera sa servisom, što je desecima tisuća korisnika tih rješenja omogućilo da razmjenjuju eRačune iz programa u program prije pojave Centralne platforme. Iako je račun najraširenija knjigovodstvena isprava, nije jedina, posebice u segmentu robno-materijalnog računovodstva, tako da smo razvili i eOtpremnice, ePrimke i eNarudžbenice, dok je eOdobrenje servisa Moj-eRačun korisnicima smanjilo postupak knjižnog odobrenja s dvadeset i više dana na pet minuta.
Iz svega navedenog proizlazi da naš fokus nikad nije bio jedan dokument ili jedan segment poslovanja, koji je zastario i nekoristan, nego potpuna transformacija radnih procesa koji se u Hrvatskoj nisu promijenili bar 30 godina otkako su prva računala ušla u tvrtke. Pitali ste o rješenjima za bespapirni ured i jesu li ona naša prednost. Apsolutno! Moj-eračun, Moj-DMS i Moj-eArhiv, uz prateće digitalne knjigovodstvene isprave, uz automatsku obavijest o blokadi kupaca kroz uslugu Moj-BI, naša su prednost. No, ono što nas izdvaja od sličnih ili drugih je naša sposobnost da razvijamo infrastrukturu za digitalne usluge koje su primjenjive svima i odmah.
Najavili ste razvoj infrastrukture za “real-time Invoicing”. O čemu je riječ?
Ne znamo kada će se u Hrvatskoj pristupiti uvođenju takozvanog real time Invoicinga. Ono što je poznato jest da u Mađarskoj, Italiji i Portugalu, koje su to već učinile, bilježe izvrsne rezultate jer je razmjenom informacija s poduzetnicima u strukturiranom obliku država smanjila administrativno opterećenje, bolje utječe na smanjenje sive ekonomije, a u konačnici olakšava porezni nadzor. Kada bi u Hrvatskoj oslabio taj birokratski mentalitet, odnosno kada bi se jače radilo na integraciji poslovanja poduzetnika i državne uprave s ciljem olakšavanja privatnom sektoru, država bi omogućila poduzetnicima da joj dostave strukturirane podatke o svim računima iz kojih tražene podatke može generirati sama. Naš je zadatak pripremiti infrastrukturu za takav razvoj događaja.
Znači li to da će se uskoro uvesti obavezan eRačun u B2B sektor?
Najave o tome postoje već dvije godine, što bi se, vjerujem, već i ostvarilo da nas nije zadesila pandemija. Nerealno je očekivati da možemo egzistirati na zajedničkom tržištu EU-a, gdje se pojedine zemlje više i ne sjećaju kako izgleda primiti papirnati račun, štoviše Danci za to naplaćuju penale, a da mi i dalje ustrajemo na tome da nam država nameće digitalizaciju. Paradoksalno je što eRačun, koji dokazano smanjuje trošak, smanjuje pogreške, povećava efikasnost i optimizira sam proces obrade dokumenata, ekonomski najjače europske zemlje vide upravo kako je navedeno, a u Hrvatskoj se smatra nametom.
Kroz jačanje primjene digitalnih dokumenata u cijelom računovodstvenom procesu, odnosno kroz povezivanje eRačuna uz usluge poslovne analitike i drugim financijskim uslugama, kao i kroz ranije navedeni interes države da rastereti poduzetnike nepotrebne administracije i izvještavanja prema državi, siguran sam kako će obavezan eRačun za sve subjekte biti daleko manji bauk, nego što je sada dok još uvijek vlada svojevrsni nered na tržištu. Optimistično vjerujem da će se do kraja godine Hrvatska pridružiti Slovencima koji se već naveliko pripremaju uvesti obavezan eRačun i u B2B sektoru.
