Siguran sam da ste već čuli kako je svoj cilj korisno zapisati jer taj čin ima važnu ulogu u procesu njegova ostvarenja. Iako nam se taj savjet može činiti pomalo čudnim, on u praksi zaista funkcionira.
Istraživanje The Gender Gap and Goal-Settinga pokazuje da bi oba spola trebala više pažnje posvetiti zapisivanju svojih ciljeva, iako to muškarci u prosjeku čine nešto češće. Istraživanje je analiziralo i način na koji to sudionici rade, pa su tako trebali ocijeniti pitanje: “Moj je cilj tako slikovito opisan u pisanom obliku (uključujući slike, fotografije, crteže itd.) da bi ljudi točno znali što pokušavam postići kada bih im ga pokazao”. Nažalost, manje od 20% ispitanika reklo je kako su njihovi ciljevi uvijek tako živo zapisani.
Uspješno ostvarenje ciljeva je, prema mnogim istraživanjima, snažno povezano s njihovim živopisnim zapisivanjem. Znanost kaže da ljudi koji vrlo slikovito opišu (ili fotografiraju) svoj cilj, u usporedbi s ljudima koji to ne čine, imaju od 1,2 do 1,4 puta veću vjerojatnost da će ga uspješno ostvariti. S obzirom na to da je ovdje samo promatran faktor zapisivanja cilja – ove su brojke prilično impresivne.
Kako nam zapisivanje ciljeva zapravo pomaže? To je važno znati jer zašto bismo si dali dodatnog posla ako možemo svoj cilj jednako tako dobro “pohraniti” u glavi, zar ne?
Vanjska pohrana i kodiranje
Zapisivanje se događa na dvjema razinama: vanjskoj pohrani i kodiranju. Vanjsku pohranu lako je objasniti – pohranjujete informacije o vašem cilju na određeno mjesto (papir). Njima u bilo kojem trenutku možete vrlo lako pristupiti i pregledati ih. Taj papir biste mogli staviti na neko vidljivo mjesto u uredu ili kod kuće. Nije vam potreban neuroznanstvenik da vam kaže kako će se informacije koje su vam svakodnevno “na oku” mnogo jače urezati u pamćenje. No u tom procesu događa se još jedan dublji fenomen: kodiranje. Kodiranje je biološki proces u kojem podaci koje opažamo putuju u hipokampus gdje se analiziraju. Tu se donosi odluka o tome što će se pohraniti u našu dugoročnu memoriju, a što odbaciti. Zapisivanje ima velik utjecaj na taj proces kodiranja jer postoji mnogo veća šansa da zapamtite ono što ste zapisali.
Neuropsiholozi su to nazvali “efekt generiranja” koji u osnovi kaže da se osoba mnogo bolje sjeća materijala kada ga sama generira, za razliku od onog koji samo pročita. Takvu prednost svakako je lijepo imati. Zapisivanjem cilja dva puta pristupate “efektu generiranja” – prvi puta kada generirate cilj (stvarate sliku u svome umu) i drugi puta kada ga zapisujete jer tu svoju sliku tada u biti reprocesuirate. Još jednom preispitujete svoju mentalnu sliku i razmišljate o nizu detalja što zahtijeva povećanu kognitivnu aktivnost. Na taj se način cilj doista utiskuje u vaš um.
Istraživanja o pozitivnim učincima zapisivanja na pamćenje najčešće su analizirala učinak vođenja bilješki studenata na predavanjima. Slično istraživanje provedeno je s voditeljima intervjua za zapošljavanje. Kada su voditelji tijekom razgovora s kandidatima vodili bilješke, mogli su se prisjetiti, u prosjeku, 23% više informacija od voditelja koji to nisu činili.
Kada govorimo o pozitivnim učincima zapisivanja ciljeva, jasno je kako nam nije dovoljno da se samo bolje prisjećamo općenitih informacija. Želimo se bolje prisjećati onoga što nam je doista važno. Sjećate se školskih dana kada je učiteljica govorila neke stvari koje su bile vrlo važne (npr. što će biti na testu), a govorila je i o nekim manje važnim stvarima (nečemu što sigurno neće biti na testu)? Jedno je istraživanje pokazalo da su se ispitanici koji nisu bilježili na satu, podjednako sjećali i nevažnih i važnih činjenica. No ispitanici koji su vodili bilješke sjećali su se mnogo više važnih činjenica, a manje nevažnih. Zapisivanje nam, dakle, ne pomaže samo da se općenito bolje prisjećamo informacija, već nam pomaže da se fokusiramo na ono što je istinski važno – a naši ciljevi to svakako jesu.
Izvor: Forbes
