Tradicija i obiteljsko zajedništvo temeljne su odrednice uspješnosti vinarije Kabola. Svojim vrhunskim vinima osvojili su nepca brojnih posjetitelja, ali i stručnih žirija. Tako se mogu pohvaliti da su nositelji prestižne nagrade u kategoriji Traditional Wine Maker of the Year koju dodjeljuje Luxury Travel Guide, utjecajna globalna platforma. Ona svake godine ocjenjuje turističku ponudu diljem svijeta, a 2017. se odlučila upravo za ovaj djelić istarskog raja u okolici Momjana. Osim različitih vrsta vina, okrenuli su se i proizvodnji maslinovog ulja. O načinu proizvodnje, vinima, obitelji i svestranosti porazgovarali smo s Marinom Markežićem, vlasnikom vinarije koji istinski uživa u svemu što radi, a njegova se posvećenost i trud mogu osjetiti pri svakom gutljaju.
Marino, da za početak razjasnimo čitateljima – vaše prezime nije Kabola već Markežić. Odakle taj dodatak vašem obiteljskom prezimenu po kojemu ste danas nadaleko poznati?
– Kabola je stari nadimak obitelji Markežić. Potječe iz sela Oskuruš nedaleko od Momjana. U davnim vremenima tradicionalno je svaka obitelj imala nadimak. Tako su se obitelji s istim prezimenom razlikovale. Prema usmenoj predaji riječ Kabola potječe od značenja Capo della vila, u prijevodu poglavar ili šef naselja ili sela. Kada smo otvarali vinariju, ovaj nadimak učinio nam se zgodnim za naš novi brend.
Vaša se obitelj vinima bavi više od sto godina. Postoji priča o tome kako u vašem arhivu postoji boca iz 1891. godine… No proizvodnjom vina ste se počeli baviti 1981. kada je vaš otac počeo buteljirati vino i nuditi ga u svom restoranu… Koliko ste tada bili stari?
– Kada je moj otac počeo buteljirati vino imao sam 25 godina. No naša priča o vinu stara je tri generacije. Ljubav naše obitelji prema vinu krenula je kada je 1891. obitelj djeda Ivana napunila prvu butelju odličnog Momjanskog muškata. Istina je da u arhivi imamo još jednu butelju tog vina. Moj djed je bio jednostavan čovjek, običan težak koji je većinu života proveo u polju, masliniku i vinogradu, a tu smo tradiciju nastavili otac Mario i ja. Danas vinarija Kabola proizvede oko 100 tisuća boca vina s 20 hektara vinograda.
Jeste li odmah, već po otvaranju restorana 1979. pomagali roditeljima i učili posao?
– Svakako. To je bio obiteljski posao u pravom smislu riječi. Svi smo sudjelovali, a 1997. preuzeo sam vođenje restorana Marino i zajedničkim snagama s čitavom obitelji pretvorili smo ga u top restoran u našoj regiji, a i šire. Bili smo poznati po specijalitetima od tartufa i istarske eno-gastronomije, a istovremeno sam razvijao i meni iznimno važnu vinsku priču Kabola.
Što se promijenilo od te 1981. do danas, ako gledamo proizvodnju vina?
– Najveća promjena je u samoj tehnologiji proizvodnje vina. Kvaliteta vina je neusporedivo bolja, ozbiljnije se pristupa poslu, veća je i konkurencija što je jako dobro, a kupci su educirani, točno znaju što žele.
Je li vam danas napornije ili jednostavnije voditi vinski biznis no što je to bilo vašem ocu?
– U današnjim okolnostima proizvoditi vino znači biti svestran – dobar poljoprivrednik, komercijalist, stručnjak za marketing i prodaju, za financije, dizajner, sommelier, psiholog i mnogo toga, što za vremena mog oca nije bilo potrebno. Međutim, ništa nije teško ako volite posao kojim se bavite, cijenite zemlju i živite u suglasju s prirodom.
Po čemu najviše pamtite oca i majku?
– Po predanom radu. Mojim roditeljima ništa nije bilo teško, rano su ustajali, kasno bi legli, no unatoč napornom radu bili su posvećeni obitelji. Obitelj je i jednom i drugom bila na prvom mjestu. Majka je najzaslužnija za uspjeh našeg restorana, radila je u njemu od početka do kraja, ona je bila i ostala energična žena koja se ni sa svoje 82 godine ne predaje.
Je li i danas priča o vinariji Kabola priča o obiteljskom biznisu?
– To je pravi obiteljski biznis jer je proizašao iz zajedničkog truda i odricanja. Bez složne obitelji nema ni dobrog obiteljskog poslovanja. Osim toga podrška obitelji je važna u bilo kojem segmentu života. Sve je lakše ako iza sebe imaš obitelj.
Tko vam pomaže?
– Posao vodimo supruga i ja, a u tome nam pomaže mlađa kćerka Ana. Oko svega se dogovaramo, u svemu zajednički sudjelujemo, njihovo mišljenje mi je iznimno važno. Želite li održati poslovni kontinuitet morate pratiti i nove trendove u marketingu. Od trenutka kada smo krenuli u proizvodnju do danas promijenili su se komunikacijski kanali, fokus je na društvenim mrežama – Instagramu i Facebooku, pa nam u tom smislu trebaju savjeti i pomoć mladih, a u tome glavnu riječ vodi starija kćerka Martina koja je marketinški stručnjak.
Od prvog listića koji se pojavi na trsu pa do butelje vina, dug je put i svake godine je, sigurna sam, drugačiji jer nikada uvjeti uzgoja grožđa nisu isti. Kojih se berbi posebno sjećate – koje su vam zadale najviše glavobolje, a koje najviše radosti?
– Svaka je berba specifična. Imam ih puno iza sebe, a ono što ostaje kao podsjetnik je naše vino. Naše intervencije u vinogradu su minimalne, sve je temeljeno na ekološkoj proizvodnji. Prvi smo u regiji, još 2009., uveli ekološku proizvodnju vina i maslinovih ulja i posebno smo ponosni na naš BIO certifikat u svijetu iznimno cijenjen. S druge strane u podrumu smo pravi kreativci i svakoj berbi želimo dati svoj prepoznatljiv pečat. Naglasak je uvijek na kvaliteti iza koje stoji ime Kabola.
Neću vas pitati koje vam je vino najdraže, jer to je pretpostavljam kao da pitate koje vam je dijete najdraže. Ali ću vas pitati u kojim vi sortama vina najviše uživate?
– Malvazija istarska je naša autohtona sorta koja je meni dala najviše zadovoljstva jer sam prvi napravio određene inovativne pokuse i inicirao promjene na istarskoj i hrvatskoj vinskoj sceni poput duge maceracije u hrastovim bačvama te maceracije u amforama iz daleke Gruzije od posebne gline po metodi od prije četiri tisuće godina. Rezultat se može vidjeti u našim poznatim i iznimno traženim vinima Malvazija Unica Kabola i Malvazija Amfora Kabola koja izlazi svake tri godine na tržište, jer upravo toliko treba vinu za eleganciju i punoću.
Vino iz amfore kruna je vašeg truda. I malvazija istarska i teran, zbog produljene fermentacije u amforama, dobili su jednu sasvim novu dimenziju… Može li se to vino kušati samo u vašoj vinariji ili i kupiti buteljirano?
– I jedno i drugo. Poseban je doživljaj kada naša vina kušate u vinariji Kabola na vođenoj degustaciji s našim sommelierima. Također, sva naša vina mogu se kupiti i buteljirana, narudžbe primamo putem telefona i e-maila. Istina je da smo zbog produljene maceracije i malvaziji i teranu dali jednu posve novu dimenziju. To je bila u Hrvatskoj prava vinska avangarda, element iznenađenja. Oduvijek sam duboko vjerovao da malvazija i teran imaju izniman potencijal i da se od njih mogu napraviti ozbiljna vina koja dugo traju. Macerirana vina su kompleksnija, elegantnija, s dugim završetkom. U gruzijskim amforama u našem dvorištu grožđe je u kontaktu s talogom šest mjeseci.
A kada malo otputujete iz Istre po vinskim regijama, u kojim drugim hrvatskim i svjetskim vinima uživate?
– Svakako volimo i uživamo u dalmatinskim crvenim sortama, neka su vina vrlo zanimljiva i inovativna, a što se tiče svijeta o vinima sam puno naučio putujući Italijom i Francuskom i cijenim njihov pristup poslu.
Volite li popiti čašu pjenušca? Pretpostavljam da ih radite klasičnom metodom u svojoj vinariji…
– Pjenušac se može piti uvijek, ponekad čaša pjenušca paše uz doručak, ponekad kao aperitiv, a ponekad uz neko lagano jelo. Ponekad volim popiti čašu pjenušca, a u našoj vinariji klasičnom metodom radimo pjenušac RE Kabola koji je poput svih naših proizvoda nositelj BIO certifikata.
Kad smo kod nagrada, koliko vam gode nagrade, a koliko vas stalno tjeraju naprijed?
– Nagrada stručnog ocjenjivača je kruna našeg truda, ali ipak najveća nagrada za nas jesu zadivljeni gosti, naši kupci koji nas posjećuju u velikom broju. Ne oduševljavaju ih samo naša vina, nego lokacija vinarije i istarski ambijent.
Marino, kada se ujutro probudite i pogledate kroz prozor, što osjećate? Naime, vinarija i vaša kuća se nalaze u raju, a pogled je fantastičan… Jeste li zahvalni “Onome Gore” da ste se rodili u Momjanu. Biste li igdje drugdje mogli živjeti?
– Ne kažem da ne bih mogao negdje drugdje živjeti, ali čemu ako sam ovdje sretan? Volim ono što radim, nastavio sam obiteljsku tradiciju, a ako sam obogatio ovaj kraj s ovim projektom posebno mi je zadovoljstvo.
Odmarate li ikad ili ste stalno u pogonu?
– Stalno u pogonu jer sam tako naučio od svojih predaka. Imam sreću da velik dio vremena boravim u prirodi, a to me opušta i oslobađa stresa.
Koji vam je omiljeni način odmora?
– Šetnja vinogradom i maslinicima. Tako se punim energijom i snagom.
Priču o vinu u Istri gotovo redovito prati i priča o maslinovom ulju. Planirate li i daljnji razvoj i u maslinarstvu. Mnogi hvale vaše Ekstra djevičansko maslinovo ulje…
– Baviti se istovremeno proizvodnjom vina i ulja tradicija je ljudi ovog kraja od davnina tako da je svakako u planu da se razvijamo u tom smislu. Naše maslinovo ulje također je nositelj BIO certifikata, a uz njegovu kvalitetu to itekako prepoznaju strani gosti koji nas posjete, a sve je više domaćih gostiju koji cijene ekološku proizvodnju i znaju razliku.
I za kraj, možete li našim čitateljima reći nešto o tome što ih očekuje kada dođu u vaš mali raj… Treba li se najaviti unaprijed za degustacije ili samo svratiti?
– Naši proizvodi mogu se kušati i kupiti u našem dućanu i bez najave, a za vođene degustacije potrebno se najaviti mailom ili putem telefona. Radimo svaki dan, osim nedjelje i blagdana.
Više o lifestyle temama čitajte na portalu Naturala.hr.
