U emisiji Mislište na radiju PoslovniFM, specijalist za prodaju i organizaciju poslovanja i kadrova Marino Bevanda ispričao je priču o svom voditeljskom radnom iskustvu, koje je počeo stjecati već u ranim dvadesetima.
Vođen dječačkim snom, Bevanda je upisao srednju kuharsku školu, a zatim i školu za slastičara. Nakon završene srednje škole radio je u raznim restoranima, bistroima i slastičarnicama, u Francuskoj i Švicarskoj te diljem Europe na riječnim kruzerima koji su plovili Rajnom, Majnom i Dunavom, i dogurao do asistenta šefa kuhinje što je, kako kaže, vrlo odgovorna pozicija na brodu. Iskrcavši se s broda, odlučio je nastaviti školovanje. Upisao je prvu privatnu ugostiteljsku školu u Hrvatskoj, a nakon završetka druge godine studija zaposlio se u jednoj investicijskoj kompaniji u Splitu kao F&B menadžer, gdje je bio zadužen za nabavu, organizaciju prodaje i zapošljavanje uslužnog kadra. Danas radi u internacionalnoj korporaciji koja se bavi retailom.
Mladi se moraju pozicionirati
Na pitanje kako je biti na voditeljskoj poziciji u ranim dvadesetima, Marino odgovovara: “Teško, jako teško! Morate imati puno strpljenja, živaca i ego nikako ne smije raditi. Bez obzira na to što sam radio u velikoj korporaciji i imao bezuvjetnu potporu svog direktora i vlasnika tvrtke, jako je teško bilo rukovoditi sa 160 ljudi koji su uglavnom bili moja generacija ili stariji od mene. Jako je bitno u tom momentu pozicionirati se, pokazati svoje znanje, približiti se ljudima, ali samo toliko blisko da možete zajedno raditi. Uvijek mora postojati nekakva granica, omjer između posla i prijateljstva, kako bi se dogodila ta sinergija da oni vas dožive kao svoju nadređenu osobu. Po prirodi nisam eksplozivan, nisam nametljiv, jako sam veselog duha i mislim da je to bio ključan moment da me ljudi poštuju. A u drugu ruku, rezultati koji su bili iza mene bili su dobar pokazatelj mog rada, tako da su mi ti ljudi vjerovali“.
Ne odustajte!
Marino je u emisiji Mislište poručio svima, posebice mladima, da kada zacrtaju svoj cilj od tog cilja ne odustaju. Da puni samopouzdanja i vjere u sebe prionu ostvarenju svoga cilja. Upravo je tako on ostvario svoj cilj i svoj san – da napreduje, da bude rukovoditelj, da podučava ljude, da prenosi svoje znanje. “Prirodno je da u nekom trenutku čovjek poželi odustati, postane mu naporno i bude teško. Svi vjerojatno dođemo u te faze, i oni s 20 godina iskustva i mi s malo manje, ali onda treba razmisliti, gdje smo, gdje smo bili, koliko je napora i truda uloženo u naš rad, što možemo biti za pet godina i što želimo biti u sljedećem razdoblju. U takvim trenucima shvatio sam da sam puno toga napravio u zadnjih deset godina i da nema odustajanja, da imam svoj cilj, da sam već ostvario neku karijeru. U tom momentu spotaknuo sam se na nešto što smatram problemom. Ali ako dvaput razmislim o tome, sagledam bolje situaciju, zapišem na papir razmišljanje, pa sutra ujutro to ponovno pročitam, puno je jednostavnije pronaći rješenje. Dakle, u takvim momentima treba razmišljati i ne donositi odluke brzopleto, jer nas brzopletost neće dovesti do nečeg pozitivnog”, rekao je Bevanda.
Cijelu emisiju Mislište poslušajte OVDJE.