Kao trenerica komunikacijskih vještina, često se susrećem s mišljenjem da su komunikacijske vještine i rad unutar tvrtki na komunikacijskim vještinama luksuz. Nešto poput šlaga na torti koji dolazi na red nakon puno drugih, prečih pitanja i problema. Međutim, puno problema nastaje upravo zato što je komunikacija unutar timova nedovoljno kvalitetna. Odnosno, više između različitih timova unutar jedne tvrtke. Često viđamo situaciju u kojoj se stvore mini timovi unutar jednog velikog tima (tvrtke). Mini timovi ponekad zaborave da zapravo igraju za jedan veći tim i kako svi imaju zajednički cilj.
Šira slika
Umjetnost komunikacije bazira se na fokusu na širu sliku. Koliko ima fokus na partikularnim ciljevima i izazovima malih timova, toliko zadržava fokus na široj slici. Ovdje do izražaja dolazi upravo komunikacija! Efektivna komunikacija i komunikacijske vještine koje su implementirane u rad na terenu, na hodnike i urede.
Često na edukacijama krećemo od jedne više, pomalo utopističke razine, govoreći o teoriji, radimo vježbe, igramo se… A onda u nekom trenutku kreću bolna pitanja polaznika iz prakse. Upravo ta konkretna pitanja dovode nas do teme implementacije u samu praksu i problematiku svakog pojedinačnog poslovanja. I tada komunikacijske vještine najviše dolaze do izražaja. Zapravo, dolaze do izražaja još i više neke temeljne vrijednosti, zlatna pravila i načela umjetnosti komunikacije, koje se često podrazumijevaju, ali još češće zaboravljaju u žrvnju i brzini svakodnevnog poslovanja.
Koja su zlatna pravila komunikacije?
Dat ću primjer jedne naše velike glumice, jedne od najvećih.
Na njezinom ponašanju bila su vidljiva sva pravila sjajne komunikacije. Rekli bi, stara škola, a ja bih rekla bezvremenska škola svih uistinu velikih ljudi.
Uvijek je pronalazila djelić svog vremena za svakog člana tima, s jednakim poštovanjem i uvažavanjem svakog pojedinca bez obzira na položaj i tip posla koji obavlja. Aktivno je slušala, pamtila imena i problem svakog pojedinca. Sa svakim je razgovarala kao da joj se ne žuri na sljedeću interakciju, ostavljajući dojam “da samo tu osobu čeka”. Nikad ne širi paniku, ne pridaje si posebnu važnost, iako je uistinu diva.
Budući da ima uvid u širu sliku te razumije i zna što je potrebno svakome pojedinačno, a što je potrebno cijeloj produkciji, zna kako povezati pojedine članove tima, koga uputiti kome. Mentorira i sluša mlađe kolege i kolegice, daje feedback, kojega sama rado prima i primjenjuje.
Nikada od nje nisam čula da nekoga požuruje u komunikaciji – “Samo brzo, u ludnici sam…”.
Koliko često čujemo rečenicu – “Samo brzo, u ludnici sam…”?
Zatim radi brzine i ludnice u vodu padaju osnove kulture komunikacije. A ta brzina i ludnica umanjuju samopouzdanje pojedinca da komunicira problem, a kada nema komunikacije problema, nastaje jedan veliki problem za čije će rješavanje kasnije biti potrebno puno više vremena.
