U Beču tijekom ljeta živi i do 200 milijuna pčela. Broj košnica koje su raspoređene po gradskim zelenim površinama iznosi u međuvremenu 5.000, a neke od njih smještene su na jako neobičnim mjestima, kao što su primjerice glavno gradsko groblje, opća bolnica, pročiščivač vode ili pak krov gradske vijećnice. O gradskim se košnicama brinu privatni pčelari, udruge pčelara, ali i gradske institucije.
Med bečkog Ureda za poljoprivredu, ali i onaj koji stiže s krova gradske vijećnice, već su dobro poznati, a odnedavno je dostupan i med koji se proizvodi na površini solarne elektrane u Liesingu.
„Pčele su nezaobilazni oprašivači voća i povrća. One su stoga neophodne i za naše preživljavanje. Stoga u gradu provodimo različite mjera njihova očuvanja, od stvaranja primjerenih staništa, naseljavanju pčela na javnim gradskim površinama do uzgoja i kupnje nešpricane, ekološki proizvedene hrane“ ističe bečka članica poglavarstva za ekologiju Ulli Sima.
Grad Beč se naime već godinama zalaže za zaštitu pčela od štetnog utjecaja neonikotinoida koji spadaju u generaciju novih insekticida i predstavljaju veliku opasnost za ove marljive kukce. Osim toga u gotovo svakom bečkom parku u posljednjih se nekoliko godina ostavljaju divlje livade za ispašu gradskih pčela, sade se medonosni ukrasni grmovi i ozelenjuju fasade.
Bečke gradske vlasti izdale su i brošuru za građane koja obuhvaća savjete koji mogu pridonijeti sprječavanju izumiranja pčela, a dostupna je u bečkom Uredu za zaštitu okoliša.
Građanima se tako savjetuje da na svojim balkonima i u vrtovima zasade šareno poljsko cvijeće i začine jer su atraktivne biljke punih cvjetova pčelama nezanimljive zbog vrlo male količine nektara.
Osim toga, u Beču se savjetuje i sadnja divljih livada umjesto engleskih travnjaka te neuporaba kemijskih zaštitnih biljnih sredstava u vrtu i na balkonu.
