Zamolili smo uspješnoga poduzetnika Marija Špoljara iz Županje da svoju poduzetničku priču podijeli s našim čitateljima.
Kako je sve počelo?
Radeći u domaćoj naftnoj kompaniji kao prodavač na benzinskoj postaji, odlučio sam se pokrenuti vlastiti posao, na što me potaknula želja da ljudima koji žive na ovom području omogućim kupnju kvalitetnog i cijenom konkurentnog proizvoda.
U početku poslovanja osnovna djelatnost bila nam je trgovina. Sada je, zbog razvoja proizvodnje, glavna djelatnost proizvodnja namještaja po mjeri. Naš projektni tim radi kompletan nacrt namještaja prema želji i potrebi kupca, a namještaj se u cijelosti izrađuje u našem proizvodnom pogonu.
Potporu u pokretanju obrta pružio mi je otac moga kuma koji se bavi sličnim poslom. On mi je bio i savjetnik u razvoju posla. Moja tadašnja djevojka, a danas supruga Spomenka i ja otišli smo na mjesec dana u Zagreb i volontirali kod njega kako bismo naučili osnove posla kojim smo se počeli baviti. U početku je obrt kao osnovnu djelatnost imao maloprodaju alata, vijčanih artikala, građevinskih materijala, laminata i sl.
Posao je rastao
Kako se povećavala prodaja, zapošljavali smo nove djelatnike i preselili smo se u vlastiti prostor u kojem i danas radimo. Nakon višegodišnjeg paralelnog rada, donio sam odluku o potpunoj posvećenosti vlastitom poslu, obrt sam kao gospodarsku cjelinu pripojio poduzeću Akord te smo počeli s radom 1. siječnja 2008.
Kroz godine rada pojavila se ideja o proizvodnji namještaja te smo krenuli s realizacijom same ideje. Stalnim ulaganjem u razvoj tehnologije, ulaganjem u strojeve, u znanje i vještine djelatnika, održavamo nivo kvalitete i stupanj zadovoljstva svojih kupaca.
Tvrtka Akord ima sjedište u Županji te je zbog dislociranosti od veće koncentracije kupaca veliki izazov održati nivo proizvodnje i pronaći kako i zadržati kupce. U poslu nemam partnera, ali moja je supruga od prvog dana sa mnom uključena u život i rast poduzeća. Naglasio bih da mi je supruga Spomenka najveća podrška, a uz nju, veliku potporu u razvoju i učenju pružio mi je kumov otac.
O postignutim rezultatima
Uvijek može bolje, ali s obzirom na kupovnu moć i okružje u kojem poslujemo, relativno sam zadovoljan. Još da u našoj domovini postoji bolja sigurnost naplate i da smo bolje zaštićeni, svima koji imaju dobru namjeru, bilo bi bolje i lakše poslovati – smatra Špoljar.
Sjeća se i teških trenutaka kad su se kontinuirano razvijali, iz obrta se transformirali u poduzeće, paralelno razvijali proizvodnju, educirali djelatnike, sudjelovali u natječajima pretpristupnih fondova. Dakle, nije bilo vremena razmišljati o odustajanju, samo su „gurali“ naprijed i bez takva pristupa ne bi bilo niti opstanka.
Njihovi najčešći klijenti su kupci iz okružja jer su lokalno orijentirani, ali su prisutni i na području cijele Hrvatske, a ponajprije u Zagrebu, Istri i Dalmaciji gdje opremaju urede, apartmane i manje hotele.
Koja je njihova prednost?
Rekao bih da je naša prednost u tome što smo fleksibilni i prilagodljivi kupcima. Posjedujemo vlastiti stručni tim za dizajn i projektiranje namještaja te maksimalno nastojimo udovoljiti zahtjevima i potrebama kupaca. Najčešći kupci su nam osobe i tvrtke koji dolaze do nas ponajprije po preporukama zadovoljnih kupaca s kojima smo već imali priliku surađivati. Osobito nam je zadovoljstvo i čast od naših kupaca dobiti dobre reference. Kod nas doista vrijedi pravilo ‘Zadovoljan kupac je najbolja reklama.
Stalnim usavršavanjem i edukacijama djelatnika, praćenjem i uvođenjem modernih tehnologija, kontinuirano unapređujemo kvalitetu svojih usluga. Dosad smo aplicirali i uspješno ostvarili tri EU, kao i nekoliko domaćih projekata. Posjedujemo ISO certifikat sustava kvalitete ISO 9001 i ISO 14001, kao i znak Hrvatske kvalitete. Prošle godine prvi smo put sudjelovali na sajmu Design District koji se održao u Rovinju. Sajam je namijenjen opremanju interijera u turizmu, ponajprije hotela i apartmana, naglašava Špoljar.
O budućnosti
Teško je prognozirati , ali nadam se da ću i dalje raditi ovaj posao te da ćemo još više ulagati u znanje i tehnologiju. Svakodnevno se susrećemo s brojnim izazovima u poslovanju. Velik je problem kako zadržati radnike na nerazvijenim područjima kojem i mi pripadamo. Smatram da se iseljavanje (a time i zadržavanje radnika) može spriječiti stimulativnim mjerama koje država može propisati kroz olakšice na plaće putem kojih bi se povećala osobna primanja.
Poticajne mjere
Nije dovoljno podići granicu minimalne plaće jer takva mjera direktno utječe na povećanje troškova proizvodnje i poslovanja. Kada bi se povećala osobna primanja na nerazvijenim područjima kroz razne olakšice, i država bi imala veći prihod jer bi se povećala osobna potrošnja. Problem iseljavanja mogao bi se riješiti i rješavanjem stambenog pitanja mladih ljudi kroz državne stanove na način da stanar može nakon 15-20 godina ostvariti stambeno pravo i otkupiti stan, a da mu najam ide u otkup.
Subvencioniranje stambenih kredita nije dovoljna mjera jer kada čovjek ostane bez posla, prisiljen je otići izvan granica države kako bi nastavio otplaćivati kredit. Smatram da je mjera korištenja stambenog prostora uz najam bolja varijanta jer bi mladi čovjek tada bio kreditno neopterećen, bio bi rasterećen financijskih institucija koje kod nas imaju prevelik utjecaj na državu.
Zašto mladi odlaze?
Svatko donosi svoje odluke prema trenutnom viđenju stvari, mislim da mladi, a pod ovim mislim naročito na mlade iz Slavonije, nemaju puno mogućnosti za ostanak. Kao što znate, plaće u Slavoniji su u prosjeku tek polovina plaće u Hrvatskoj. Mladi s time ne mogu planirati budućnost i obitelj, tako da ne smatram da je odlazak mladih odustajanje, prije bih rekao da je to nužda.
Nažalost, svakodnevno smo svjedoci odlaska mladih ljudi koji sa sobom vode i obitelji. Mislite li da će se ta djeca vratiti u Hrvatsku? Ja ne mislim. Gubimo, ne jednu generaciju radno sposobnog stanovništva, gubimo i sve buduće generacije. Postavlja se pitanje: tko će za 10-15 godina raditi u Hrvatskoj, tko će uplaćivati u mirovinski fond?
Smatram, dakle, da ovo nije trenutni problem, ovo je problem s kojim će se morati suočavati budući premijeri i buduće vlade, kao i neki budući lokalni čelnici.
Što misli o uspjehu?
Mislim da je uspjeh u životu raditi ono što zaista voliš i što te ispunjava. Ne možete biti u privatnom biznisu od 8 do 16 sati. Biti u privatnom biznisu nerijetko zahtijeva angažman od 24 sata. Imamo 24 zaposlena radnika, a ponekad je potreban dobar balans i organizacija rada da se odrade sve narudžbe u ugovorenom roku.
Iako imam kronični nedostatak vremena, uvijek se nađe prostora za lov. Lovac sam i to me opušta. Pored lova član sam i Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Županji, tako da i na ovaj način ispunjavam svoju potrebu da pomažem drugima.
Kroz život me inspiriraju i pokreću optimistični ljudi kojima se nastojim okružiti. Kada započinjete posao, želja je samo uspjeh. Nakon godina poduzetništva, zapitam se je li uspjeh vrijedan osobnog zdravlja, a i obitelj trpi.
Poruka za kraj
U poslu je potrebno i puno strasti za posao. Velika budnost, koncentracija, volja za uspjehom. Neuspjeh je veliki motivator, tjera vas da ostvarite zacrtano i da dođete do cilja.
Svi zajedno moramo biti ustrajni, željeti dobro jedni drugima. Sve materijalno nije dovoljno ukoliko mi uistinu ne živimo životom u kojem je tolerancija i otvorenost za druge. Bez toga nema nam budućnosti, a niti opstanka u ovim manje razvijenim krajevima, što znači samim time da trebamo željeti dobro jedni drugima da bi i nama bilo dobro.
