Kao ljudska bića, skloni smo favorizirati ljude za koje mislimo da su poput nas ili imaju nešto zajedničko s nama – i često gajimo predrasude prema ljudima koji su drugačiji ili su ostali “izvan našeg kruga”.
Zaštitni mehanizam evolucije ili…?
To je neka vrsta zaštitnog mehanizma evolucije koji nam pomaže da pronađemo saveznike u slučaju da se pojavi neka vanjska prijetnja. Problem nastaje kada nas taj “stari instinkt” navodi na diskriminaciju, dehumanizaciju ili nasilno djelovanje prema onima koji nisu u “našoj ekipi”.
Iznenađujuće, ne treba nam puno da stvorimo ili počnemo širiti “svoju ekipu”. Istraživanja su pokazala kako nas čak i minimalne sličnosti – poput oblačenja majice iste boje – mogu potaknuti da preferiramo članove “svoga kruga” u odnosu na sve one koje su izvan njega.
No što može smanjiti ovu čovjekovu sklonost ka polarizaciji? Novo istraživanje Anticipation of future cooperation eliminates minimal ingroup bias in children and adults (Misch, A., Paulus, M., & Dunham, Y.), objavljeno ove godine u časopisu APA, sugerira jedan korak: fokusirajte se na potrebu suradnje.
Mjerenje utjecaja anticipacije
U ovom istraživanju psiholozi Antonia Misch, sa Sveučilišta Ludwig Maximilian i Yarrow Dunham sa Sveučilišta Yale su, po principu slučajnog odabira među djecom, umjetno formirali dvije grupe dodijelivši im šal narančaste ili zelene boje. Zatim su zamolili djecu da pogledaju setove fotografija s dvoje djece (svako s različitom bojom šala) i da ocijene njihovu simpatičnost i ljubaznost. Razlika u ocjenama između ovih dviju skupina pokazala je mjeru favoriziranja.
Nakon toga su istraživači djeci rekli da će igrati virtualnu igru s članovima “svoje ekipe”. I dok se polovica grupe u kontrolnoj skupini bez problema povezala sa svojom ekipom, druga polovica grupe – kojoj je rečeno da će ipak igrati s “ekipom” koja nosi šal druge boje – nije se tako dobro povezivala.
Međutim, prije samog početka igre, istraživači su ponovno izmjerili favoriziranje u grupi, koristeći istu metodu. Kada su usporedili rezultate, otkrili su kako je grupa djece kojoj je rečeno da će igrati s djecom koja nisu u “njihovoj” ekipi, pokazivala nižu razinu favoriziranja vlastite ekipe nego djeca u kontrolnoj skupini.
Korak k izgradnji pozitivnih interakcija među ljudima
“Već i sama anticipacija suradnje rezultira pozitivnijim stavom prema onima koji su ‘izvan naše ekipe'”, kaže Misch. “Ovo bi mogao biti značajan korak k izgradnji pozitivnijih interakcija među ljudima.”
U sljedećem dijelu istraživanja Misch i Dunham ponovili su svoj eksperiment, ali s jednom razlikom: potaknuli su djecu da zajedno igraju kooperativnu igru (u stvarnosti su igru igrali sami i samo su mislili da igraju zajedno). Istraživači su otkrili kako igra nije dodatno smanjila favoriziranje jedne ekipe što pokazuje da anticipacija suradnje smanjuje predrasude gotovo jednako kao i sama suradnja.
Ovo je važno otkriće jer, kaže Misch, iako već postoje istraživanja koja pokazuju da suradnja među skupinama smanjuje predrasude i pristranost, njezino je istraživanje prvo koje pokazuje da i jednostavna anticipacija suradnje može imati pozitivan učinak.
Neke su predrasude jače od drugih
Važna je i činjenica da je do ovakvog smanjenja predrasuda došlo kod djece, dodaje ona. Kada bi više učitelja i roditelja to imalo na umu, možda bi, poticanjem suradnje između različitih skupina djece, mogli na vrijeme spriječiti pojavu i/ili jačanje predrasuda.
“Grupiranje u istomišljeničke skupine i netolerancija prema onima koji nisu dio toga kruga, javlja se već u ranoj dobi”, kaže ona. “Ako želimo promijeniti odnose između skupinā ljudi i smanjiti predrasude, s time bismo trebali početi rano.”
Međutim, za smanjenje duboko ukorijenjenih predrasuda nije dovoljno reći djeci da trebaju anticipirati suradnju s drugima.
U jednom segmentu istraživanja koje je provodila psihologinja Misch, djeca su razdvojena u skupine na temelju spola, a ne zbog različitih šalova. Oni kojima je rečeno da će se igrati s djecom suprotnog spola, nisu pokazali jednako smanjenje predrasuda kao djeca u prethodnom eksperimentu: i dalje su preferirali članove vlastite rodne skupine.
Za Misch to nije previše iznenađujuće jer je rodna pristranost čvršće etablirana od one koja je kreirana po boji šala. Stereotipne poruke o dječacima i djevojčicama još uvijek su usađene u kulturu, promoviraju ih mnogi mediji kao i sami roditelji.
Poticanje suradnje može smanjiti predrasude
Ipak, moguće je da bi poticanje suradnje između djece različitog spola moglo s vremenom smanjiti rodne predrasude.
“Anticipiranje suradnje između skupina može biti od pomoći, čak i onda ako to samo po sebi neće biti dovoljno”, kaže ona.
Sada Misch i njezin tim šire njihova istraživanja da bi utvrdili je li moguće pomoću anticipativne suradnje smanjiti rasne i etničke predrasude. Nada se kako će poticanje djece – i odraslih – da razmišljaju o nužnosti suradnje među ljudima bez obzira na razlike, pridonijeti smanjenju predrasuda te da će nam, osim bolje suradnje, ta praksa pomoći u rješavanju problema u svijetu, a čije rješenje nije moguće bez uspostave osjećaja zajedništva i postojanja zajedničke svrhe.
“Ako uspijemo ponoviti učinak koji smo uočili u prethodnom istraživanju, bilo bi sjajno”, kaže ona. “Možda će za smanjenje nekih predrasuda biti dovoljna već i sama promjena stava prema pitanju suradnje.”
