“Mi smo ono što opetovano radimo”, sažeo je Will Durant riječi velikog Aristotela. “Kada bi mladi shvatili kako će ubrzo postati ‘hodajući svežanj’ navika, više bi pažnje posvećivali svom ponašanju dok su još u formativnom razdoblju” napisao je William James. No, kako možemo promijeniti neku od svojih već ustaljenih navika? Jedna stvar u koju smo sigurni jest da je za to potrebno nešto više od same ‘snage volje’.
Čarobno razdoblje od tri tjedna
Kada je psiholog Jeremy Dean počeo istraživati koliko dugo je potrebno da stvorimo ili promijenimo neku naviku, vidio je kako se na mnogim web stranicama koje obiluju savjetima iz područja popularne psihologije, opetovano pojavljuje jedan ‘čaroban’ broj – 21 dan. Ovaj ‘one-size-fits-all’ broj veže se uz promjenu cijelog niza potpuno različitih navika – od svakodnevnog trčanja do vođenja dnevnika. No, gotovo nikada takvi savjeti nisu potkrijepljeni konkretnim podacima koji bi nas uvjerili da će nakon isteka tog vremenskog razdoblja naša nova navika biti usvojena. U knjizi Making Habits, Breaking Habits: Why We Do Things, Why We Don’t, and How to Make Any Change Stick – koja nam između ostalog daje i važne uvide o samokontroli, Jeremy Dean je sakupio dosadašnja znanstvena saznanja o formiranju navika. On citira jednu utjecajnu studiju koja daje konkretniji odgovor na teško pitanje koliko dugo je potrebno da bi se ukorijenila nova navika:
University College London proveo je studiju u kojoj je 96 sudionika zamoljeno da odaberu jednu novu naviku koju bi željeli usvojiti, a većina ponuđenih navika bila je vezana uz zdravlje (npr. “pojesti voćku uz ručak” ili “trčati 15 minuta navečer”). Tijekom 84 dana trajanja studije, ispitanici su se svakodnevno ulogiravali na web stranicu studije i izviještavali jesu li tog dana ostvarili željeni plan te u kojoj mjeri osjećaju da je ponašanje automatizirano.
Djelovanje bez razmišljanja ili automatizam, središnji je pojam interesa znanstvenika koji žele dobiti odgovor na pitanje: Koliko je zapravo vremena potrebno da se stvori nova navika? Dean piše:
Ukratko rečeno, ispitanicima je u prosjeku bilo potrebno 66 dana da bi stvorili novu naviku. Kao što vjerojatno i pretpostavljate, uočene su značajne razlike u duljini tog razdoblja s obzirom na vrstu navike koju su ispitanici odabrali. Ispitanici koji su željeli početi piti čašu vode nakon buđenja, automatizirali su tu naviku nakon otprilike 20 dana, dok je onima koji su pokušavali pojesti voćku uz ručak trebalo mnogo više vremena. Pokazalo se da je bilo najzahtjevnije stvoriti naviku “50 trbušnjaka nakon jutarnje kave” – jednom sudioniku nije to uspjelo ni nakon 84 dana. Drugi sudionik studije je, pak, tek nakon 50 dana “10-minutnu šetnju nakon doručka” preoblikovao u naviku.
Krivulja na grafikonu koji su istraživači izradili na temelju svih dobivenih rezultata, pokazala je kako je najvažnije od samog početka biti redovit. Dean objašnjava:
To je kao da pokušavate trčati uz brdo čija se strmina postupno povećava. Na početku ste napravili veliki napredak, ali što ste bliže vrhu, postaje vam sve teže.
To usporavanje napretka kod nekih je ispitanika bilo posebno izraženo:
Iako je studija pokrivala samo 84 dana, ekstrapolacijom krivulja ispostavilo se da bi za stvaranje pojedinih navika trebalo čak 254 dana – što znači veći dio godine!
Istraživanje sugerira da bi 21 dan za stvaranje navike bio dovoljan samo ako primjerice želite steći naviku pijenja vode nakon buđenja. No, da bi neka složenija aktivnost zaista prerasla u naviku, potrebno je dulje vrijeme – ponekad i mnogo dulje od očekivanog. Iako ovi rezultati na prvi pogled mogu djelovati obeshrabrujuće, oni nam zapravo ulijevaju sigurnost. Sigurnost da je moguće usvojiti bilo koju naviku (i dosegnuti izvrsnost), ukoliko imamo upornost i svjesnu namjeru – premda ćemo možda za formiranje nekih navika trebati uložiti i više vremena nego što smo pretpostavljali.
Izvornu objavu pročitajte ovdje.
