Mnogi od nas nisu nikada razmišljali o tome što želimo ostaviti u nasljeđe budućim generacijama. Pa ipak, naše ostavštine su upravo ono po čemu će nas pamtiti.
Nedavno sam sudjelovao na eventu The Conversationa koji je okupio 100 sudionika kojima je cilj stvarati pozitivne promjene u svijetu. Tijekom večeri, uključio sam se u rad četiri različite skupine koje su se bavile temom ostavštine.
Budući da svakodnevno surađujem s tehnološkim liderima koji pojam ‘ostavština’ najčešće povezuju sa zastarjelim hardverom ili softverom, zavirio sam u nekoliko rječnika da bih pobliže istražio ovaj pojam. Primjetio sam kako se većina alternativnih definicija fokusira na prošlost – na ono što smo naslijedili. No tijekom naših diskusija, naglasak je bio na budućnosti – i na definiranju onoga što mi želimo ostaviti iza sebe.
Urežite svoje ime u srcima, a ne na nadgrobnim pločama. Ostavština se ugravira u svijest drugih i priče koje oni dijele o vama. – Shannon L. Alder
Svatko od nas ima moć kreirati ostavštinu. Zapravo, svoju ostavštinu kreiramo svakoga dana – bez obzira na to razmišljamo li o tome ili ne. Čak i ako razmišljamo o svojoj ostavštini, nemamo potpunu kontrolu nad njome. Ostavština živi u mislima onih koji nas poznaju – i u idejama i vrijednostima koje ostavljamo iza sebe.
Dakle, iako možda nećemo vidjeti plodove naše ostavštine, vjerujem da postoji formula za njezino stvaranje: L=PHxP
1. Definicija ostavštine (L)
U ovoj formuli „L“ je ono što želimo da bude naša ostavština. Svoju ostavštinu možemo stvarati svjesno ili nesvjesno. Spiro Agnew, potpredsjednik SAD-a u doba Richarda Nixona, nije namjeravao biti prvi (i jedini) potpredsjednik koji je morao dati ostavku u Uredu Predsjednika. Ipak, kada je umro 23 godine kasnije, to je bila prva rečenica na njegovoj osmrtnici. Po čemu želite da vas se sjećaju sljedeće generacije? Ostao sam fasciniran, kada sam zapisao svoje ideje o tome, vidjevši što mi je uistinu važno – kao i ono što nedostaje.
2. Potencijal ostavštine (P)
„P“ označava vašu osobnost. Odražava vaše urođene osobine i talente. Možda imate poduzetnički duh (mindset), arhitektonsku izvrsnost ili sposobnost inspirirati druge da pronađu svoj put. Mogao bih poželjeti da budem upamćen kao violinist svjetske klase. Ali nemam tu vještinu ni strpljenje da ju razvijem. Dakle, ostavština se temelji na autentičnim osobinama, talentima i strastima.
3. Življenje ostavštine (H)
Naše navike svakodnevno ispisuju našu ostavštinu. Ako naše osobine definiraju potencijal, svakodnevne aktivnosti su te koje otključavaju naš potencijal. Mogu posjedovati potencijal da svojoj djeci ostavim u naslijeđe ljubav i znatiželju. Ali ako im tê vrijednosti ne budem aktivno i redovito prenosio, tada će moja ostavština biti drugačija.
4. Percipiranje ostavštine (P)
To je element koji ne možemo kontrolirati. To znači da je najizazovniji jer nismo mi tȋ koji odlučujemo kako će drugi opisivati našu ostavštinu. Umjesto toga, to je stvar percepcije. Moj prijatelj Michael Peticolas izvrstan je primjer. U Dallasu, Texsas, stvara poznatu pivovaru Peticolas, a njegova craft piva višestruko su nagrađivana. Ali kilometrima daleko u El Pasu, ime Peticolas već je pet generacija sinonim za pravničku izvrsnost. Dakle, čak i ako će ljudi iz El Pasa moći jednog dana uživati u Peticolas Velvet Hammer pivu, ime Peticolas i dalje će prvenstveno povezivati s poznatim odvjetničkim uredom.
Nikada ne možemo biti sigurni kako nas drugi percipiraju. Moguće je da će različiti ljudi različito tumačiti našu ostavštinu – ili možda neće dalje s drugima dijeliti ono što percipiraju da je naša ostavština. U svakom slučaju, to nas ne sprječava da definiramo ono što želimo da bude naša ostavština i kreiramo ju svakoga dana.
Dok razmišljam o raspravama koje sam vodio na spomenutom eventu The Conversation-a, čini mi se da je najjasnija poruka vezana uz ostavštinu ona Stevena Neunera iz tvrtke Alkali Insurance: „Zapamtite, ostavljate ono što živite.“ (engl., igra riječi: Remember, you leave what you live.)
Izvornu objavu možete pronaći ovdje.
