I poduzetnici su “samo” ljudi

Potreba za ponovnim “punjenjem baterija” je svakako jedan od glavnih prioriteta koji može dugoročno naš radni angažman učiniti održivijim i efikasnijim.

ljudi

Danijel Bićanić magistar je psihologije, stručnjak za karijerni razvoj i psihoterapeut u edukaciji. Više od 10 godina u nevladinu sektoru kroz edukacije i terapijski rad pruža podršku pojedincima da unaprijede svoje vještine upravljanja karijerom, donesu kvalitetne profesionalne odluke, osvijeste ograničavajuće faktore i dosegnu željene promjene. Za Poduzetnik govori o izazovima u pandemiji, te objašnjava kako su poduzetnici, koliko god inače hrabri, prilagodljivi i fokusirani bili, i dalje “samo” ljudi. 

Korona i njezine posljedice na gospodarskoj razini značajno su utjecale na poslovanje mnogih poduzetnika, ali i na njihov osobni život i mentalno zdravlje. Što se konkretno u posljednjih godinu dana promijenilo?

Velika većina ljudi svjedoči brojnim promjenama, a koje možemo svrstati u kategoriju problema, izazova pa i gotovo tektonskih poremećaja u profesionalnom i privatnom okružju. Problemi koji su proizašli direktno iz pandemije, poput zabrane rada, neminovnog pada prihoda, strah i neizvjesnost u smislu promjene poslovnog okružja i budućnosti poslovanja, odrazili su se i na naše osobne živote i mentalno zdravlje. Poduzetnici su, koliko god inače hrabri, prilagodljivi i fokusirani bili, i dalje “samo” ljudi. Novonastala situacija svakako je dotakla i ugrozila neke od naših temeljnih ljudskih potreba, poput potrebe za sigurnošću, potrebe da imamo bar privid kontrole u profesionalnom i privatnom životu, te dotadašnje izgrađene kapacitete za nošenje s neizvjesnošću i strahom. Ako dodamo i pojačanu brigu za osobno zdravlje, zdravlje naših bližnjih, a i naših zaposlenika, nije nemoguće da nas navedena situacija odvede u pojačanu brigu, katastrofizaciju, suženi vidik u kontekstu donošenja odluka ili poteškoće u rješavanju problema.

Na koji način su izazovi vezani uz transformaciju i prilagodbu poslovanja koja je bila nužna (primjerice remote work, ubrzana digitalizacija) utjecali na živote poduzetnika?

Pandemijsko okružje snažno je potaknulo potrebu za prilagodbom poslovanja. Članica uprave naše velike kompanije nedavno je za jedan časopis izjavila: “To vam je prošle godine bilo ratno stanje!”. U tom smislu poduzetnici su bili primorani djelovati, u psihološkom smislu, po kriznom modelu – bez puno pripreme, promišljanja ili strateškog pristupa, od danas do sutra i uvijek s “jednim okom i uhom” spremni na reakciju. I još je takve odluke trebalo donositi u izazovnim okružjima – za blagovaonskim stolom dok članovi obitelji žele zajedničko gledanje filma, za djetetovim radnim stolom dok se ono igra, na virtualnom sastanku gdje kolega nikako ne može uključiti zvuk ili kameru ili pak u praznom uredu. Sve opisano dodatno je povećalo izazove na područja osobne dobrobiti koja su i inače “ugrožena” u kontekstu dominacije profesionalnog nad osobnim životom.

Kamo nas vode ovakve promjene i što kada krenu u krivome smjeru?

Sve gore navedene promjene ostavljaju snažan pritisak na naše osobne kapacitete za nošenje s istima, a prostor za manevar u smislu donošenja odluka može postati sve manji i manji. Ono što svakako dolazi “na naplatu” jest kada ne možemo dugoročno imati poželjan omjer radnih i osobnih životnih aktivnosti. 

Potreba da se bavimo profesionalnim životom u većoj mjeri nego inače (a što je svakako bila jedna od karakteristika pandemijske godine) može stvoriti određenu razinu nezadovoljstva koja se vrlo lako “prelije” i na osobni život. Životnu energiju ipak crpimo iz istog psihološkog izvora, iz nas samih, a resursi su nam ograničeni i ne mogu se eksploatirati unedogled. Potreba za ponovnim “punjenjem baterija” je svakako jedan od glavnih prioriteta koji može dugoročno naš radni angažman učiniti održivijim i efikasnijim. Novonastale okolnosti imaju i snažan rizičan učinak na osnovnu ljudsku potrebu za redovnim psihološkim odvajanjem od posla. Tu su poduzetnici na “skliskom terenu” jer često čujemo kako “žive za svoj biznis 24/7” i ponosni su na svoj radoholičarski pristup profesionalnom životu. 

Nemogućnost redovitog “isključivanja” dugoročno dovodi do preplavljivanja poslom, smanjenja radnog angažmana i kao rezultat, do sveprisutnog fenomena izgaranja.

Što nam može pomoći u jačanju rezilijentnosti koja nam je nužna za svakodnevno nošenje s izazovima poduzetničke svakodnevice?

Osobni razvoj, mentalno zdravlje i vlastito poslovanje nerazdvojni su koncepti po principu zakona spojenih posuda – promjene u bilo kojem od navedenih područja rezultirat će promjenom i u drugom području, gotovo automatizmom. 

U operativnom smislu potrebe za radom od kuće, prilagodbe radnih uvjeta, hibridnog načina rada, čestih promjena lokacija i sl. pomaže nam struktura vremena, okoline i ciljeva. Planirajte kada ćete početi, a kada završiti s poslom. Planirajte i osobna zadovoljstva, pauze, druženja, sve ono što vam može omogućiti prirodnu potrebu da se unutar razumne količine vremena psihološki odvojite od posla. Pokazuje se kako upravo struktura vremena u najvećoj mjeri objašnjava pozitivne aspekte radne i osobne dobrobiti u kontekstu rada u ovim promjenjivim okolnostima.

Pronađite vrijeme za kontinuirano usvajanje novih vještina kako bi vas promjene koje su neminovne u tom smislu ipak zatekle spremnijima. Ljudi koji vještije upravljaju vremenom, svojim odgovorima na stres i imaju jasnije definirane životne vrijednosti pokazuju veću razinu psihološke fleksibilnosti – mogućnosti da svrhovitije i efikasnije “navigiraju” kroz različite životne izazove.

Ne treba nikako zaboraviti da mi ljudi, kao dominantno socijalna bića, imamo potrebu za povezanošću s drugima. Povezanost olakšava nošenje s problemima i povećava vjerojatnost da se naiđe na rješenje problema, a spoznaja da se i kolege unutar profesionalne zajednice nose sa sličnim izazovima, daje osjećaj da nismo sami, normaliziraju se situacije problema i izazova i povećava se motivacija i angažiranost sukladno dobivenoj podršci.

Ako se s trenutnom situacijom ne nosimo baš najbolje, kako si možemo pomoći?

Iako poduzetnike načelno odlikuje tzv. poduzetnički mindset, u smislu njihove proaktivnosti, prilagodljivosti, sklonosti k preuzimanju odgovornosti i rizika, što je svojevrsni zaštitni faktor u razvoju većih psiholoških teškoća, ipak trenutno profesionalno i poslovno okružje značajno izlazi izvan okvira uobičajenih uvjeta za poslovanje, te je potrebno reagirati ako pojedinac primijeti da neka od gore opisanih pojavnosti značajno narušava njihovu kvalitetu života i mogućnost efikasnog bavljenja svojim poslom. Ponuda usluga individualnog savjetovanja, psihoterapije, postupaka karijernog savjetovanja ili pak procjene potencijala sve je veća na tržištu i podrška je u tom smislu sve dostupnija.

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.