Doris i Ivan Srpek: “Voljeli bismo da se institucije malo aktivnije uključe u razvoj vinskog turizma”

Vinoteka Bornstein započela je sa svojim radom prije 30 godina.

Vinoteka Bornstein smjestila se na Kaptolu, u podrumu zagrebačke kurije stare dvjesto godina. To je ujedno najstarija vinoteka u Hrvatskoj, koja je započela sa svojim radom prije 30 godina. Na policama vinoteke uvijek se mogu pronaći vrhunska vina hrvatskih i inozemnih vinarija, koje prati i ponuda raznih delikatesa, a danas uz vinoteku djeluje i wine bar, s kojim je Bornstein dobio sasvim novu dimenziju u smislu proširenja ponude. U wine baru se organiziraju degustacije, edukacije, vinske večere i sve vrste druženja, a uspješno ga vodi bračni par – Doris i Ivan Srpek.

Ivan je rođen u Južnoj Australiji u gradu Adelaideu, a iz ljubavi prema domovini se odlučio vratiti u Lijepu Našu. Nakon rada u jednom zagrebačkom prestižnom hotelu i brojnim restoranima, uvidio je tadašnju skromnost vinske ponude i odlučio osnovati tvrtku za uvoz vina. Danas je sa suprugom Doris, koja je od malih nogu okružena vinskim pričama, ponosni vlasnik prestižne vinoteke i vinskog bara. Ovo je njihova priča…

Tik uz zagrebačku katedralu, u 200 godina starom podrumu, nalazi se najstarija zagrebačka vinoteka Bornstein za koju mnogi kažu da je jedna od najljepših vinoteka u Zagrebu, ali i da ima ponajbolji izbor probranih vina. Kako se osjećate kada znate da je vaš podrum važan dio zagrebačke povijesti?

Doris: Prije svega, osjećamo se ponosno! Kao prvo, jer smo dobili priliku prije sedam godina preuzeti Bornstein od bračnog para Borošić, koji su ga i utemeljili, a kao drugo, zato što nastavljamo tradiciju promocije vinske kulture u Hrvatskoj.

Odakle ime Bornstein?

Ivan: Bornstein je rodno prezime oca i djeda Vlade Borošića, poznatih arhitekata, koji su izgradili nekoliko prekrasnih zgrada u gradu Zagrebu.

Nedavno je vinoteka Bornstein proslavila 30 godina postojanja i to baš u godini kada su nas pogodili i potres, korona i poplava. No potres koji je uništio veliki dio vaše zalihe vina, ipak je ostavio svojevrsnu nadu da će sve biti u redu… Naime, velika boca slovenskog vinara Prinčič – vino Mihael, koja je nakon potresa pala s police, ostala je čitava. Netko će u ovome vidjeti slučajnost, a netko poruku – što vi vidite?

Doris: Uvijek smo se trudili biti optimisti, pa zasigurno vidimo poruku i priliku za nastavak onoga što smo započeli prije sedam godina. Iako ponekad vjerujemo u slučajnosti i znakove, ipak se pouzdamo u svoj rad i trud. A nerazbijeni Mihael od tri litre, samo nam je potvrdio da će sve biti u redu i da nastavimo još jače i upornije.

Slavimo svojih prvih 30 godina, i zaista smo htjeli proslaviti kako i priliči takvoj godišnjici, ali zbog svega što se dogodilo, nekako smo odustali od te ideje. Međutim, obilježavamo svojih 30 godina s puno malih rođendanskih tuluma, vinskih večera, te tako dajemo hommage toj velikoj brojci.

Ivane, vi ste se u Hrvatsku vratili iz Australije gdje ste vodili restoran… Je li vam, nakon svih ovih nedavnih nedaća, barem na trenutak, došlo do toga da spakirate kofere i vratite se s obitelji natrag u Australiju?

Ivan: Rodio sam se u Australiji gdje sam proveo svoje djetinjstvo, tinejdžerske dane i napravio svoje prve poslovne korake. Nakon turističkog posjeta Hrvatskoj nije mi dugo trebalo da se odlučim na povratak. Naravno, suočio sam se s brojnim preprekama, kao i svi poduzetnici ove zemlje, ali način života, ljubav prema obitelji i poslu koji radim, ne tjeraju me da razmišljam o povratku u Australiju. Možda se Doris neće složiti jer ponekad zaista zavrištim i pakiram kofere za natrag. Ali brzo me prođe (smijeh).

Na koji vam se aspekt poslovanja u Hrvatskoj bilo najteže naviknuti? Što Hrvatsku razlikuje od Australije kada je privatan posao u pitanju? Kako je uopće došlo do toga da se vratite u Hrvatsku?

Ivan: Prije 15 godina osnovati svoju tvrtku bilo je sasvim drugačije nego danas. Puno teže, kompliciranije, puno papirologije, regula koje sam morao ispoštovati, a da ne govorim o financijskom aspektu osnivanja svojeg poslovanja. Danas se vide pomaci, što me veseli jer se na neki način približavamo onome van Hrvatske. U Australiji je sve puno jednostavnije – ako imaš kapital, tvrtku zaista možeš otvoriti u jednom danu.

Razlog povratka je definitivno moj odgoj i kako smo mi Hrvati odgajani u Australiji. Moji roditelji i prijatelji nama mladima nisu dozvolili da zaboravimo naše porijeklo i naše običaje. Kada sam došao prvi put u Hrvatsku, činilo mi se kao da oduvijek tu živim.

Je li ljubav presudila oko vašeg ostanka u Zagrebu? Kako ste se upoznali?

Ivan: Iako sam svoju suprugu upoznao par godina kasnije, već sam naučio jezik, imao posao, našao svoje mjesto u Zagrebu. Doris je samo zapečatila moju već donesenu odluku da se neću vratiti u Australiju.

Foto: Privatna arhiva

Nakon povratka iz Australije, nekoliko ste godina vodili restoran i potom otvorili tvrtku za uvoz i distribuciju vina. Radite li danas više s domaćim ili inozemnim vinarima?

Ivan: Tako je, 2004 g. otvorio sam svoju tvrtku za uvoz i distribuciju vina, gdje sam se orijentirao na uvoz inozemnih vina, smatrajući da hrvatskom tržištu nedostaju australska vina, kakva ih ja pamtim i volim. Početak je bio težak, ali uspio sam upoznati kupce s vrhunskim australskim vinima.

Nakon toga uvozni asortiman se proširio, ali nisam zanemario hrvatsko tržište. 2005. godine sam otišao u Veliku Britaniju ponuditi trgovačkim lancima naša hrvatska vina u koje sam se zaljubio. Međutim, tada nije bilo još vrijeme za takav pothvat. Od ideje nisam odustao i smatram da je sada pravo vrijeme upoznati strana tržišta s onime što hrvatska nudi.

Ime vaše tvrtke je Wine Story… Koje priče o vinima najviše volite pričati?

Doris: Kroz vinoteku i wine bar, shvatili smo koliko je bitna priča o obitelji, vinogradu, trsu vina koje prodajemo… Vina se moraju približiti kupcima i gostima na njima prepoznatljiv način. Ne treba ih opterećivati s tehničkim detaljima, koliko sladora, alkohola i sličnog vina sadržavaju, nego im kroz priču opisati i približiti proizvod. Na kraju oni će ga i kušati i sami zaključiti sviđa li im se vino ili ne.

Radite i kao svojevrsni turistički promotori jer kroz promociju hrvatske vinske scene – promovirate i Hrvatsku. Iznenade li se turisti ponekad kvalitetom naših vina?

Doris: Uvijek! Gosti, pogotovo turisti, dolaze s vrlo malo znanja o Hrvatskoj kao vinskoj regiji ili eno-gastro regiji, ako hoćete. Naše autohtone sorte, kontinentalne ili primorske, uvijek su veliko iznenađenje za njihova nepca. Gosti ili kupci su uvijek u potrazi za nečim autohtonim i unikatnim iz zemalja u koje putuju. Promocija Hrvatske kao eno-gastro regije, koju naše kolege u industriji i mi radimo na dnevnoj bazi prema takvim gostima i kupcima, je nemjerljiva.

Surađujete li s Turističkom zajednicom grada Zagreba na zajedničkoj promociji, imate li u njima svoje partnere?

Doris: Voljeli bismo da se institucije malo aktivnije uključe u razvoj vinskog turizma i pomognu nam. Ovako većinom s vinarima ili vlasnicima OPG-ova, restorana, barova sve pada na naša leđa. Ali nema veze, svi smo vrlo kreativni i zajedno imamo zajednički cilj, a to je podizanje vinske kulture ne samo u Hrvatskoj, nego i van granica.

Prostor u Bornsteinu je idealan za mala ili malo veća intimna događanja, proslave rođendana, vjenčanja, a koliko sam shvatila prostor se može prilagoditi broju ljudi. Koliko se najviše ljudi okupilo u Bornsteinu na nekoj proslavi?

Ivan: Bornstein je idealno mjesto za sve. Zaista, bezbroj puta smo se iznenadili što smo sve skupa organizirali u našem prostoru. Kao što ste rekli, od vjenčanja, rođendana, djevojačkih večeri, intimnijih druženja, do zaista ozbiljnih skupova IT industrije i kozmetičke ili farmaceutske industrije. Ali uvijek su nam najdraža vinska druženja, vinske večere, edukacije, gdje vinari zajedno s nama interaktivno sudjeluju u direktnom razgovoru s gostima ili kupcima.

Je li problem pronaći druge članove tima koji imaju dovoljno znanja o vinima? Naime, čini se da ovaj vaš posao mogu raditi samo znalci…

Ivan: Za nas nije, volimo izazove. Do sada smo imali djelatnike koji zaista nisu imali niti osnovna znanja o vinima, do onih koji su već bili kompletne osobe, spremne za rad (enolozi, sommelieri). Bitno ja da postoji želja i interes za učenjem. Do sada smo zaista imali sreće sa svima koji su radili s nama. U vrlo kratkom vremenu teorija se savlada, ostalo je samo praksa.

Kako izgleda jedan vaš uobičajen dan – ostajete li u vinoteci do kasnih sati? Utječe li ponekad posao i na kvalitetu vašeg života ili ste već navikli na takav ritam?

Doris: Nijedan dan nije isti. Nikada ne znamo što će nas zadesiti, ali to je čar poduzetništva i naše ugostiteljskog posla. Da, ima puno kasnih noćnih sati. Nekada se osjećamo kao da živimo u Bornsteinu, a da kući odemo samo prespavati. Za nas se pokazalo da je lakše kada smo zajedno u istom poslu kao obitelj. Na taj se način možemo bolje organizirati kako bi uvijek netko od nas bio prisutan i pazio na sve.

Što vam predstavlja najdraži dio posla?

Ivan: Gosti, kupci, naši, turisti… Izmjenjujemo iskustva, priče. Mali smo kolektiv, povezani smo, svi radimo i pomažemo si. Ima puno smijeha, veselja, lijepih trenutaka!

Otkrijte nam, u kojim vinima najviše guštate onda kad imate vremena guštati?

Ivan: To se mijenja. Ovisi o situaciji, s kim smo i gdje. Uvijek situacija, ljudi oko tebe i atmosfera diktiraju kakvo će ti biti vino u čaši. Trenutno uživamo u laganijim bijelim i crnim vinima, šampanjcima, pjenušcima.

A kad je o jelima riječ, koja su vam najdraža i može li se i u Bornsteinu naručiti neki zalogaj uz čašu vina?

Doris: Naravno. Uvijek su to lagani tapasi, mesne i sirne plate. Osmišljavamo jelovnike s ljudima koji se razumiju i stručni smo u tome. Primjerice, s djevojkama iz Kuhaone smo iskreirali par vrsta sendviča. Sve je uvijek svježe, a sastojci su s lokalnih OPG-ova s kojima imamo dugogodišnju suradnju.

Važan dio vašeg posla su i organizacije različitih događanja, promocija, kušanja vina, ali i edukacije. Kakve edukacije radite u Bornsteinu, jesu li otvorene za javnost?

Ivan: Organiziramo samostalno stvarno puno događanja. Ali imamo i partnere s kojima surađujemo i zajednički predstavljamo projekte. Sve je uvijek vezano za vinsku priču, vino koje povezujemo s filmovima, s muzikom. Osmislili smo i vinske degustacije, koje radimo svakodnevno i uvijek su otvorene za sve koji su željni malo više naučiti i saznati o vinima.

doris
Naturala party, siječanj 2020. Foto: Tomislav Valent

Odlučili ste, s obzirom na 30. rođendan vinoteke, intenzivnije promovirati Bornstein kroz različite evente. Što nam spremate u narednom razdoblju, naravno, u skladu s epidemiološkim mjerama?

Doris: Mi se još uvijek nadamo velikom rođendanskom tulumu, ali do tada ćemo kroz različita manja događanja proslaviti taj veliki broj. Kao što smo krenuli u svibnju, do kraja godine održavat ćemo vinske večere i kušati godišta ili arhive vina, koje će slaviti tu našu brojku. Možda i nije loše svaki mjesec proslaviti rođendan, a ne samo jednom godišnje (smijeh).

Naslovna fotografija: Julio Frangen, privatna arhiva

Više o lifestyle temama čitajte na portalu Naturala.hr.

27. 11. 2020. putem YouTube kanala

27. 11. 2020. putem YouTube kanala

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.