Može li više vožnje biciklom spasiti zdravstveni sustav, očuvati grad i pomoći oslobađanju više novca za obrazovanje, djecu i socijalno ugrožene? Danci, Nizozemci i Šveđani kažu da može.
Statistike iz Kopenhagena kažu kako svaki kilometar vožnje biciklom (umjesto automobilom) štedi oko 1 euro danskom zdravstvenom sustavu – ili ukupno 215 000 000 eura godišnje.
Osim toga, svakih 1200 kilometara vožnje biciklom znači jedan dan bolovanja manje. Ljudi koji voze bicikl zdraviji su, opušteniji, produktivniji. Grad je čistiji, manje je ispušnih plinova, što doprinosi kvaliteti zdravlja i života. I posredno štedi novac zdravstvenom sustavu – i građanima.
Zamislite 215 000 000 eura uštede u našem zdravstvu – bez da se štedi na WC-papiru, uskraćuju lijekovi ili da se preskače krečenje zidova u bolnicama i bez novog lopatanja po džepovima građana… Zamislite uštede koje nastaju jer su ljudi zdraviji i manje trebaju usluge zdravstva, pa se liječnici mogu baviti ljudima čije se bolesti i stanja ne mogu prevenirati tako jednostavnim mjerama poput boljih biciklističkih staza! Meni je to primjer dobrog sistemskog razmišljanja.
Kroz gotovo dva desetljeća sustavne strategije razvoja biciklizma i poticanja biciklizma u Danskoj, Danci su smanjili broj nesreća i gotovo ih iskorijenili, povećali broj staza, izgradili biciklističke mostove. Uložili su novac u suvislu biciklističku infrastrukturu, istražili što biciklisti vole, žele i trebaju i polako se penju prema ostvarenju cilja – 50% svih vožnji na posao i u školu – na biciklu. Suvisla investicija nosi i više nego suvisle rezultate.
Biciklizam čuva grad i manje novca troši se na održavanje
Osim ušteda u zdravstvenom sustavu, biciklisti iz Kopenhagena godišnje štede milijune eura očuvanjem cesta, boljom kvalitetom zraka, manjim oštećenjem fasada, manje je buke, nervoze i stresa. Manje se ulaže u garaže, parkinge, regulaciju prometa.
Ušteđen novac grad troši na bolje obrazovanje, bolje socijalne usluge… a građani umjesto da troše na automobile i gorivo, mogu putovati, proširiti vidike… ili jednostavno uštedjeti.
Psiholozi kažu kako kretanje na biciklu olakšava interakciju među ljudima, pa se ljudi osjećaju povezaniji s drugima.
Danci su, kažu istraživanja, sretni iz nekoliko razloga. Jedan od njih je endorfin koji se otpušta zahvaljujući kretanju – vožnji bicikla, više boravka na otvorenom i interakcije s drugim ljudima.
Možda su Hrvati dežurna njurgala jer su previše u autu, jer se premalo kreću, jer im je netko ukrao bicikl…ističku stazu?!
Danci žive duže tri do pet godina kad bicikliraju, a mi ovdje ostarimo nekoliko godina svaki put kad krenemo na posao biciklom. Voziti bicikl po Zagrebu je kao igrati neku adrenalinsku igricu u kojoj ste stalno suočeni sa smrtnom opasnošću. To nije baš stimulativno za više biciklista, za veću razinu zdravlja, zadovoljstva i bolje očuvanje grada, kvalitete zraka i gradske infrastrukture.
Grad koji ne voli bicikliste
Otići u Zaprešić na kavu iz Gajnica gotovo je nemoguće – morate proći tunel u kojem svaki auto koji prolazi zvuči kao smrt koja je došla po vas. Možete li se relaksirano odvesti do centra Zagreba s djecom na biciklima?! Samo ako ste kova Kostelićevih. Mi ostali zaključamo bicikl u šupi i idemo automobilom. Trošimo novac, ceste, ne čuvamo zdravlje. Naš grad kao da nije puno briga za to.
Okej, znam da imamo fontane, ali ni jedna studija nije pokazala kako fontane mogu uštedjeti 215 000 000 eura zdravstvenom sustavu, da produljavaju život tri do pet godina, čuvaj grad, smanjuju gradske troškove održavanja… ili da čine ljude bitno zdravijima i sretnijima.
Sistemsko razmišljanje
Dobro upravljanje gradovima i državama traži visoku razinu sistemskog promišljanja. Razmišljanja o tome kako funkcionira sustav, na koji način komponente tog sustava utječu jedne na druge – pri čemu veze nisu nužno jednostavne.
Štedjeti na zdravstvu smanjenom kupnjom WC papira možda djeluje kao dobra ideja, ali pravi način rješavanja ipak leži negdje drugdje. U pitanju – zašto ljudi uopće dolaze kod doktora. Kažu liječnici da previše bolujemo od bolesti vezanih uz stres i nekretanje. Pa onda možda WC papir nije nabolje mjesto da se štedi. Možda je – prevencija sjedenja i stresom bolje rješenje.
Vožnja biciklom je gotovo panaceja tisuća sitnih izazova gradskog života, od nekretenja i stresa, do izolacije i zagađenog zraka.
Štedi tako što čuva zdravlje, čini ljude sretnijima, grad čistijim, štedi svima i obogaćuje svima. Jedan od prioriteta naših gradova svakako bi moralo biti kroćenje prometnica tako da se oslobode široke, sigurne i dobro osmišljene biciklističke staze.
Kad bi na izborima netko ponudio razvoj održive strategije razvoja biciklističke infrastrukture, ja bih sigurno glasala za njega.
