Kroz život sam imao mnoga shvaćanja riječi “sigurnost”. Budući da se bavim tehničkom zaštitom objekata, ta je sigurnost zadnjih godina dominantno bila vezana za sustave koji nam pomažu da se osjećamo opušteno, prepuštajući tehnologiji brigu o imovini. No ovih dana do izražaja je došla sasvim drugačija dimenzija sigurnosti. To je sigurnost vlastitog zdravlja i opstanka u svijetu rastućih kriza na raznim područjima života i poslovanja. U prošlome sam članku pisao o tome kako smo se, kao tvrtka, suočili s promjenama u poslovanju, a danas ću se baviti promjenom fokusa u svijetu sigurnosti i njezinim posljedicama.
Ljudima je urođeno da se brinu o očuvanju vlastitog života. No trenutno nemamo klasičnu ugrozu koja bi aktivirala klasični “bori se ili bježi” sustav za preživljavanje. Da bismo se danas održali na životu potrebna je prije svega samokontrola, a onda i visoka razina brige o higijeni, pažljivost u interakcijama, transportu, kupovini i svim ostalim “redovnim” životnim aktivnostima. Naša društvenost i zajedništvo, koje su inače izrazito kvalitetni načini za nošenje s krizom (što se još jednom pokazalo i prilikom nedavnog zagrebačkog potresa) sada su postali glavni izvor problema.
Kako bi se sigurnost cijelog društva povećala, uvedene su brojne restriktivne mjere: rad od kuće, ukidanje redovnog javnog prijevoza, nošenje zaštitne opreme i postavljanje dezinfekcijskih sredstava na još postojećim okupljalištima ljudi. Pokret #ostanidoma urodio je plodom, ispraznili su se uredi, privremeni stanovi, škole i vrtići. Nema eksponencijalnog rasta broja zaraženih koronavirusom, a mnogi se svojevoljno pridržavaju samoizolacije. U fokusu javnosti i medija trenutno je zdravstveni aspekt sigurnosti i njegovo održavanje na najvišoj razini.
No dok se kao društvo ujedinjeni, a opet razdvojeni, borimo za zdravlje, sigurnost slabi na jednom drugom području. Određene osobe primijetile su kako mnoge poslovnice i stanovi stoje prazni, bez nadzora. Tako sam zadnjih tjedana pročitao nekolicinu članaka i objava na društvenim mrežama o krađama automobila, provalama i njihovim pokušajima iz kojih se jasno raspoznaje da su, zbog promjene fokusa javnosti s “klasičnog” na zdravstveni aspekt sigurnosti, objekti i imovina postali ranjivi.
U normalnim bih okolnostima bez razmišljanja napisao da je došlo vrijeme da ugradite sustave za tehničku zaštitu svojih objekata kako bi se smanjila mogućnost provale i minimizirala šteta ako do nje dođe. No ono što je inače neizravni pokretač poslovanja moje tvrtke, jer motivira ljude da dodatno štite svoju imovinu, sada je samo tužna slika našega društva. Ne mogu i ne želim očekivati da će medicinsko osoblje masovno ugrađivati sustave nadzora vozila kako bi ih, ako dođe do krađe, lakše locirali. Ne mogu očekivati da će svi bendovi ugraditi protuprovalne sustave kako im netko ne bi ukrao opremu u koju ulažu cijeli život, kao ni da će vlasnici jednog splitskog kafića ugraditi videonadzor da bi saznali tko im to već tri noći zaredom pokušava provaliti u prostor.
Dakako da je Electronic Security redovnim uslugama na raspolaganju svima koji odluče dodatno zaštititi objekte, no svojim iskustvom želimo pomoći što većem broju ljudi. Naš stručni tim, sve do kraja trajanja mjera samoizolacije, svima zainteresiranima nudi besplatne personalizirane konzultacije putem e-maila ili videopoziva na temelju poslanih materijala i upita te tako pomaže pri postavljanju kvalitetnih temelja za obranu od provalnika i drugih opasnosti koje vrebaju i izvan razdoblja epidemije.
