Opstat će one tvrtke koje se znaju prilagoditi novom dobu

Digitalni biznis je po definiciji globalni biznis. Alan Sumina, Nanobit d.o.o. – Zagreb

alan-sumina-nanobit

Alan Sumina i Zoran Vučinić tvrtku Nanobit osnovali su 2008. godine, a tijekom proteklih 11 godina postali su globalno poznati igrači u gamerskoj industriji s više od 100 zaposlenih, uredima u Zagrebu, Budimpešti, Bukureštu i s više od 70 naslova.

Najpopularnije igrice su: ‘Hollywood Story’, ‘Superstar Life’, ‘Chef Town’ i ‘Fashion City 2’, nerijetko istaknute i kao preporučene aplikacije Google i Apple Storea. Nanobit je nositelj brojnih nagrada i priznanja, za najboljeg malog izvoznika, za najbrže rastuću tvrtku srednje Europe, nagrade ‘Prijatelj studenata’, kao i najprestižnije, prvog hrvatskog EY Poduzetnika godine. Jedan od direktora, Alan Sumina, u razgovoru nam je otkrio još pokoji detalj.

Što je Nanobit bio 2008. kad ste počinjali, a što je danas? Postoji li i kod vas priča o počecima „iz garaže“? Kako ste odabrali ime firme?

Mi jesmo krenuli “iz garaže”, samo što u našem slučaju nije bila doslovce garaža, već radna soba. Zoran (suvlasnik) i ja željeli smo pokrenuti svoju tvrtku i realizirati neke ideje. Ispalo je da je jedna od tih ideja i upalila, konkretno Zoranova ideja za aplikaciju za mobitele – Tap&Track, koja je trebala ljudima pomoći da izgube kile. Aplikacija je bila od prvog dana hit na novom tržištu i mi smo kroz dvije godine uspjeli zaraditi oko 1M USD, koje smo zatim reinvestirali i krenuli raditi igre.

Nanobitovi počeci su prilično različiti od onoga što je Nanobit danas, ali vjerujem da smo mi, kao osnivači, uspjeli održati isti onaj pozitivan stav i optimizam koji smo imali u samom početku. Što se tiče imena, radi se o kompromisu. Naime, tada je bio aktualan zakon koji je tražio da ime tvrtke bude riječ iz mrtvog jezika (grčki, latinski) ili hrvatskoga. Nanobit je tako zapravo kombinacija Nano i bit, ‘nano’ kao nešto sitno i malo – fokus na nadolazeće pametne uređaje, a ‘bit’ kao najmanja jedinica u računarstvu.

Koje sve proizvode u sebi krije krovni brend Nanobit?

Danas je Nanobit tvrtka orijentirana na razvoj i distribuciju vlastitih mobilnih igara, što je malo različito od samih početaka. Najbitnije u cijeloj priči je što Nanobit ima vlastite proizvode i 100% prihoda dolazi od IP-a (intelectual property), koji je osmišljen i razvijen interno, ovdje u Hrvatskoj, i plasiran na najzahtjevnije i najkonkurentnije tržiše na svijetu – SAD. U ovih gotovo 11 godina razvili smo više od 20-ak igara, no najuspješnije su nam ‘My Story’, ‘Hollywood Story’ i ‘Chef Town’.

Kad čovjek baci oko na Nanobitov profil, dobije dojam da je vama sve igra i da se u firmi zabavljate na najjače. Ipak, kad zbrojimo rezultate, nagrade, impresivne brojke, vidimo da se radi o ozbiljnom biznisu. Kako uspijete povući crtu, gdje prestaje igra, a počinje ozbiljan posao?

Pa to samo tako izgleda da se mi zabavljamo! Iza svega toga stoji jako puno rada, puno pokušaja, promašaja i naravno uspjeha. U današnjoj izrazito kompetitivnoj ekonomiji, moramo održati motivaciju u timu, a to nije moguće ako je radna atmosfera loša. Zato se izvana može činiti da se “samo zabavljamo”, ali to nije tako, iako je kod nas sigurno daleko opuštenije nego u većini drugih tvrtki. Mi jednostavno ne prodajemo radne sate, kod nas su bitne sitne inovacije u proizvodu radi kojih će ljudi dulje igrati naše igre. A ljude ne možete prisiliti da inoviraju, nego im morate pružiti uvjete radi kojih će biti motivirani inovirati i razmišljati kako napraviti bolje igre.

alan-sumina-nanobit
Alan Sumina i Zoran Vučinić

Koja je Vama najdraža Nanobitova igra?

Chef Town – malo sebično jer sam najviše osobno radio na njoj. 🙂

Čega ste sve u zadnje vrijeme ostvarili u milijunima?

Nedavno smo prošli brojku od 100 milijuna preuzimanja naših igara sveukupno, te smo ostvarili 150 milijuna kuna prihoda u 2018. godini (konsolidirano).

Gaming industrija je industrija visokog rizika. Jeste li imali kakve gubitke, pogrešne odluke i kako gledate na pogreške?

Naravno! No na to sada gledamo kao na sastavni dio procesa razvoja proizvoda. Imamo razvijen sustav testiranja nekih modifikacija koje unosimo u svoje proizvode – igre, te na temelju podataka odlučujemo jesu li te modifikacije unaprijedile proizvod i korisničko iskustvo ili nisu. Rekao bih da većina tih modifikacija ne uspije podignuti kvalitetu proizvoda, ali one koje uspiju, one isplate sve pokušaje. To je naprosto realnost industrije. Danas od 20-ak igara koje smo napravili, 3 su nam najveći hitovi, ostale igre su manje-više otplatile troškove razvoja – jako puno smo naučili kroz njih, ali danas cijela tvrtka živi od samo tri igre.

U Nanobitu vas je sada više od stotinu. Na koji način birate suradnike, kako dolazite do pravih zaposlenika?

Užasno nam je bitan nečiji stav i kako će se uklopiti u našu kulturu. Shvatili smo da je to presudno jer se ljudi u našoj tvrtki druže i poslije posla, izlaze van, neki i putuju zajedno. Nije da mi to forsiramo, ali jednostavno ako se netko ne uklapa, koliko god bio dobar inovator, više će štete napraviti timu nego koristi. Zaposlenike tražimo na nekoliko različitih pozicija, od programera, preko artista, analitičara podataka, producenata, game dizajnera, marketing specijalista… to su sve vrlo različite pozicije i svaka od njih je specifična.

nanobit-game

Za Vas možemo reći da ste pravi pripadnik digitalnog mindseta, a uz to i poduzetnik. Što za Vas znači imati poduzetnički mindset? S kakvim se sve izazovima susrećete u biznisu?

Poduzetnički mindset za mene je nalaženje prilika. Bilo to u određenim izazovima, životnim ili poslovnim. Volim reći kako je svaka kriza prilika – prilika da se promijenimo, inoviramo, jer ne opstaju najveći, nego najprilagodljiviji globalnim trendovima. Digitalni biznis je po definiciji globalni biznis – naime, nije nama konkurencija neka lokalna firma iz kvarta, već sve tvrtke na svijetu koje rade slične proizvode za našu ciljanu publiku. Iz te perspektive rekao bih da bi se državne institucije trebale mijenjati i više prilagođavati svojim korisnicima – građanima i poduzetnicima koji ih plaćaju. Za početak olakšati poslovanje ukidanjem hrpe nepotrebnih zakona i propisa, zatim digitalizacijom procesa i smanjivanjem potrebe za odlazak “na šaltere” i tomu slično.

Dobili ste brojna priznanja i nagrade za svoj rad, među ostalim, zajedno s kolegom Zoranom Vučinićem, osvojili ste i prestižnu E&Y nagradu Poduzetnik godine. Možete li nam opisati to iskustvo i koliko Vam to znači?

Meni osobno u E&Y-ovu projektu najveći je benefit što imam prilike slušati sve te fascinantne poduzetničke priče i upoznati ljude koji stoje iza tih firmi. Nažalost, premalo se promovira zdravo poduzetništvo u Hrvatskoj, još uvijek je prisutna stigma privatizacije kroz koju su mnogi došli do bogatstva na sumnjiv način. Vjerujem da kroz ovaj projekt promoviramo pojedince i priče koji mogu biti inspiracija budućim generacijama i svima onima koji tek razmišljaju o ulasku u poduzetništvo.

Što mislite da će se u svijetu gaminga i digitale promijeniti u idućih pet godina?

Mislim da će e-sports nastaviti rasti i postajati sve više mainstream. Što se tiče digitalizacije, upravo je Facebook najavio svoju kriptovalutu i mislim da to ima ogromni potencijal da postane nov način razmjene dobara. No rano je reći…

Gdje sebe vidite za pet godina?

Imamo puno toga u pripremi, jednu novu igru u početnoj fazi – prvi pokazatelji su jako obećavajući, ali još je rano o tome govoriti. Ima potencijala postati novi hit. Moji planovi su uglavnom orijentirani na iduću godinu, pa ovisno o tome iteriram. Živimo u društvu koje se jako brzo mijenja i doista nemam plan za pet godina, no nadam se da ću biti na istoj poziciji i voditi Nanobit prema još većim uspjesima.

Što je za Vas uspjeh?

Uspjeh je za mene samo razlika između očekivanja i realiziranoga. Ne postoji apsolutni uspjeh – on je uvijek individualan. Na uspjeh gledam kao na konstantan rast i usavršavanje, kako osobno – tako i poslovno. Svatko ima svoju mjeru što je za njega uspjeh i mislim da je tu teško davati neke savjete, jer u konačnici uspjeh uopće ne treba biti povezan s novcem i poslovanjem – često i nije! Bitno je na kraju dana biti zadovoljan kada realno pogledaš svoja postignuća kroz dulje vremensko razdoblje.

Vaša omiljena poruka za kraj razgovora bila bi…

‘Worry does not empty tomorrow of its sorrow, it empties today of its strength.’/Cornelia Arnolda Johanna (To što se brineš neće sutrašnjem danu oduzeti patnju, ali će današnjem danu oduzeti snagu.)

P_154

Prijavite se na naš Newsletter

Saznajte novosti iz svijeta poduzetništva.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.