Široj javnosti nije u cijelosti poznato što sve KONČAR razvija i proizvodi te da su naši proizvodi isporučeni na 130 svjetskih tržišta. Primjeri uređaja koje smo razvili su glavna i pomoćna računala za tramvaje, vlakove i lokomotive, displeji u upravljačnicama vozila, sustavi upravljanja za elektroničke energetske pretvarače u vozilima i na fotonaponskim elektranama, sustav upravljanja za vjetroelektrane, sigurnosna platforma za upravljanje pružnim prijelazima… Dr. sc. Zlatka Tečec Ribarić, direktorica poslovne jedinice Digitalne platforme i sustavi u KONČAR – Institutu za elektrotehniku.
Kad se pomisli na KONČAR, prva asocijacija su kućanski aparati, tramvaji, generatori, transformatorske stanice. Samo rijetki znaju da u KONČAR – Institutu za elektrotehniku postoji važan tim stručnjaka zaduženih za razvoj industrijskih ugradbenih računala. Kakva su to računala?
Da, asocijacija na kućanske aparate je prva, iako oni više nisu dio Grupe KONČAR. Široj javnosti nije u cijelosti poznato što sve KONČAR razvija i proizvodi te da su naši proizvodi isporučeni na 130 svjetskih tržišta. Još uvijek imamo slučaj da nam se, nakon što objavimo oglas za zapošljavanje, jave inženjeri koji kažu da do trenutka pregleda oglasa nisu znali da se bavimo navedenim područjem. Srećom, to se ipak događa sve rjeđe. PJ Digitalne platforme i sustavi, jedna od triju poslovnih jedinica Instituta, primarno razvija industrijska ugradbena računala. Ta računala namijenjena su za ugradnju u tračnička vozila ili u razne objekte elektroenergetskog sustava, kao što su trafostanice i elektrane. Uvjeti u kojima ta računala rade često su ekstremni.
U vozilima su najdominantniji problem vibracije i traženi životni vijek koji nerijetko ide i do 40 godina. U trafostanicama se pojavljuje problem elektromagnetskog zračenja i temperature. Svi ti uređaji moraju proći rigorozne tipske testove koji u osnovi testiraju otpornost na vibracije i udarce, rad u proširenim temperaturnim područjima i elektromagnetsku kompatibilnost – razinu imunosti i emisije na tu vrstu zračenja.
Također, bitna karakteristika vezana je uz zahtjev izvođenja programske podrške u stvarnom vremenu, tzv. hard real-time izvođenje programa, a često je tu i zahtjev na funkcionalnu sigurnost, tzv. SIL (Safety Integrity Level), koji se traži u željeznici. U većini elektroničkih pločica nalazi se vlastiti hard real-time operacijski sustav, a korisnici za izradu aplikacijskih programa koriste naše vlastito grafičko razvojno okružje za programiranje – Grap®. Dakle, i hardver i softver brojnih uređaja razvijen je u potpunosti kod nas u Institutu. Digitalna transformacija, koja je ušla i u elektroenergetski sustav i u željeznicu, postavlja pak svoje zahtjeve. S jedne strane, imate zahtjeve na ekstremne uvjete, funkcionalnu sigurnost i dugovječnost, a s druge strane ta računala moraju imati suvremene komunikacijske protokole za prijenos velikih količina podataka te snažne i suvremene procesore za obradu tih podataka.
Tko su kupci vaših proizvoda?
Kupci su pretežno tvrtke iz Grupe KONČAR. U 2021. najveći udio u prihodu poslovne jedinice dolazi od prodaje sustava upravljanja za tramvaje koje su KONČAR – Električna vozila isporučila u Latviju i za 12 novih elektromotornih vlakova naručenih od HŽ Putničkog prijevoza. Također, pružamo usluge razvoja specijalnih ugradbenih računalnih sustava i poduzećima izvan Grupe. U tim projektima prevladava razvoj uređaja koji moraju zadovoljiti zahtjeve funkcionalne sigurnosti. Prihod u ovom području raste jer globalno zapravo postoji vrlo mali broj tvrtki koje su se etablirale u području funkcionalne sigurnosti.
Spomenuli ste da digitalna transformacija nije olakšala proces razvoja takvih računala. Kako ona konkretno utječe na razvoj tih uređaja?
Digitalna transformacija donijela je zahtjev digitalne vidljivosti i povezanosti u postrojenja u koja se naša računala ugrađuju. Nekad je osnovna funkcija jednog regulatora napona ili zaštitnog releja u hidroelektrani bila samo regulacijska i lokalna. Danas korisnici i vlasnici tih objekata žele u svakom trenutku znati što se s tim postrojenjima događa i žele da podaci iz jednog objekta budu u realnom vremenu vidljivi ostalima. Uz to, različiti uređaji u nekom postrojenju moraju moći međusobno razmjenjivati podatke pa su razvijeni standardizirani komunikacijski protokoli koji su u odnosu na protokole koje smo koristili prije desetak godina bitno složeniji. S obzirom na složenost, nije ih više moguće realizirati na procesorima jednostavnijih arhitektura na kojima su se relativno lako mogli osigurati dugi životni vijek ili zahtjevi funkcionalne sigurnosti. Nekad je glavni procesorski modul imao samo jedan procesor s jednom jezgrom, a danas se koriste višejezgreni procesori i više različitih procesora na jednoj pločici.
Konkretan primjer utjecaja je broj inženjera potrebnih da bi se jedno takvo računalo razvilo. Institut se i prije 30 godina bavio razvojem ovih računala i tada je za razvoj bio dovoljan tim od desetak suradnika. Kompetencije koje su se tražile nisu bile toliko različite. Bilo je potrebno znati dva do tri programska jezika i imati kompetencije za razvoj hardvera. Danas, različite jezgre procesorskog čipa koriste različite operacijske sustave, a samim time i tehnologiju pisanja koda. Kako se usložnjavaju funkcije, tako se usložnjava i proces testiranja, pa i timovi zaduženi za testiranje rastu, a rastu i potrebe za njihovim kompetencijama. Sve u svemu, ono što je nekad radilo desetak suradnika, danas radi više od 40.
Proces završnog sklapanja displeja za tračnička vozila
“Dvostruki” displej osjetljiv na dodir, ugrađen u upravljačicu tramvaja
Koja znanja i vještine očekujete od svojih suradnika?
U osnovi, zaposlenici PJ Digitalne platforme i sustavi dijele se na softveraše, hardveraše i sistemaše. Timovi su projektno ili produktno organizirani i često su interdisciplinarni. Nije rijetkost da netko tko je primarno zaposlen kao hardveraš prijeđe u tim softveraša. Svakog novog zaposlenika na početku pitamo gdje bi više volio raditi, jer smatramo da je jako važno da osoba voli ono što radi. Često pripravnici na fakultetu nauče pomalo od jednog i od drugog, pa im se teško odlučiti. U takvim slučajevima dogovorimo se na početku da počnu nečim što ih najviše privlači, a onda ostavljamo mogućnost da se prebace na drugo područje.
U timu softveraša koristimo kompetencije vezane uz razvoj ugradbenog softvera (driveri, OS-ovi), razvoj komunikacijskih protokola, kompetencije vezane uz Linux (pisanje drivera, distribucija), FPGA, programiranje u C/C++, Phytonu, Delphiju, pa i u asembleru za starije sustave koje treba održavati. U razvoju displeja koristimo HTML 5 tehnologiju. Testiranje koda posebno je područje i trebamo sve više suradnika za razvoj procedura testiranja i generiranje automatskih test-izvještaja. Suradnici zaduženi za hardver trebaju kompetencije vezane uz razvoj digitalnih i analognih sklopova, simulacije prije i testiranje nakon proizvodnje. Poseban tim, sastavljen od hardveraša i softveraša, zadužen je i za provođenje tipskih testova.
Puno kompetencija posjedujemo u području funkcionalne sigurnosti i smatram kako smo u tom području trenutno najbrojniji tim u regiji. Fakulteti još uvijek ne predaju takva praktična znanja tako da smo sve što znamo naučili na edukacijama i radom na projektima u Institutu. Iako nemamo često otvorenih oglasa za posao, tijekom cijele godine zapošljavamo nove suradnike, najviše po preporuci ili nakon studentskih praksi, odnosno rada na studentski ugovor. Taj oblik zapošljavanja pokazao se kao najbolji način odabira budućih zaposlenika. Iako trebamo puno različitih kompetencija, one nisu preduvjet za zaposlenje kod nas. Preduvjeti su ljubav prema elektronici, odgovoran pristup poslu i želja za učenjem.
Tipsko ispitivanje glavnog računala vlaka na elektromagnetsku kompatibilnost u jednom od laboratorija KONČAREVOG Instituta
Suočavate li se s problemom nedostatka novih zaposlenika, primarno inženjera, i kako se borite s tim izazovima?
Da, sva poduzeća u ovoj branši to pogađa. No mi zasad nismo iskusili značajnije probleme. Naši zaposlenici su naši najveći brend-ambasadori, pa sve više njihovih starih prijatelja s fakulteta dolazi raditi kod nas. Bilo kao zaposlenici ili kao vanjski suradnici kojih je isto sve više. Postoji neka dobra energija u Institutu. I kad sam ja došla, bilo je tako. Tu se pitanja postavljaju bez srama i na njih se odgovara. Često vrlo otvoreno i argumentirano raspravljamo, nekad i (pre)žestoko. To je vjerojatno novim suradnicima svojevrsni šok, ali i zabava. Nikad nismo prebrzo rasli i svaki novi zaposlenik dobio je dovoljno vremena za učenje i brigu mentora. To onda kasnije vrati novim suradnicima koje on dobije na mentoriranje.
No, postoji i druga strana medalje. Ovi uređaji, zbog vitalnih funkcija koje obavljaju, ako zakažu, mogu ugroziti živote ljudi ili izazvati veliku materijalnu štetu. Na primjer, ako zakaže elektronika koja upravlja pružnim prijelazom, netko može izgubiti život. To stalno visi kao mač nad glavom svima nama. Posebno stresno je kad se neka nova oprema pušta u pogon. U takvim danima se radi više i stresa je puno. Zato u ostalim danima, kad nije „frka“, radno vrijeme u pravilu završava osam sati nakon dolaska na posao. Osobno smatram to jako zdravom radnom sredinom, kako za zaposlenika, tako i za tvrtku.
Kako je biti žena na vodećoj poziciji u tzv. “muškoj” industriji?
Ženski menadžeri i rukovoditelji razlikuju se od muških i smatram da to obje strane trebaju prihvatiti. Žene i ženska energija prošle su jednu veliku transformaciju. Prvo smo se borile za prava koja nismo imale, a kad smo ih dobile, postale smo previše “muške”. U posljednjim godinama vidim kako sve više žena ne bježi od svoje ženske energije i nalazi balans, što me raduje. Ženska energija nije penetrirajuća, već je podržavajuća. I ja se osobno osjećam puno bolje u svojoj koži otkad sam to prihvatila te smatram da sam postala i bolja menadžerica. Također osjećam da sam se dodatno malo smekšala otkad sam postala majka. Prije sam zaista znala biti “žena-zmaj”. Sad mi je jako bitno kako se zaposlenici osjećaju na poslu i kakvo okružje im mi rukovoditelji možemo stvoriti kako bi bili zadovoljniji i učinkovitiji te tako osigurali rast tvrtke. Važan mi je odnos s kupcima i stvaranje dodane vrijednosti na obje strane. Važan mi je i razvoj novih ideja. S druge strane, ponekad mi nedostaje prodornosti i inicijative u nekim projektima. No to onda uspješno pokriju muški kolege. Smatram kako je suradnja muške i ženske energije ključ za uspješan razvoj.
Dr. sc. Zlatka Tečec Ribarić
Kako usklađujete privatni i poslovni život?
Najveći izazov kod mama menadžerica jest povući crtu i isključiti posao iz glave kada dođete doma. Ponekad se zapravo pitam je li nam emancipacija u ovom obliku zaista trebala. Vjerujem kako se s tim pitanjem bore sve žene, na svim pozicijama. No, činjenica je da je mene oduvijek nešto vuklo u nekom smjeru. I da sam slijedila taj impuls. Kad sam bila mlada inženjerka bez djece, radila sam cijele dane i nitko me nije mogao maknuti iz ureda. Kad sam osjetila poriv da se bavim menadžmentom, opet sam ganjala te snove. U jednom trenutku došao je brak i želja za djecom. Svaka faza života ima svoje izazove i iskustva koja trebamo proći, ali i podijeliti s drugima.
Suprug također ima odgovoran posao i često uskačemo jedno drugome te dijelimo privatne obveze. Za vrijeme lockdowna svi četvero smo cijele dane bili zajedno, svaki na svojim slušalicama, a ja često i s kuhačom u ruci. Bake i djed i dalje uskaču kad god zatreba. Sretni su oni, a i klinci, jer djeca povremenim boravkom kod njih dobiju ono nešto što im roditelji ne mogu dati. Davno sam odustala od toga da sve moram sama.
U KONČARU nikad nisam naišla na nerazumijevanje vezano uz trudnoću ili djecu. Kad sam drugi put ostala trudna, već sam bila na ovoj poziciji. Uprava i moji najbliži suradnici organizirali su se i gotovo me u potpunosti pokrili u tih godinu dana koliko sam izbivala. Znam da nije bilo jednostavno, i koliko god se čini prirodnim i ljudskim nekoga zamijeniti, zahtijeva veliki trud u dužem vremenskom razdoblju. Kad su djeca bila bolesna, pružena mi je mogućnost rada od kuće. Ako nisam mogla na putovanje, išao je netko drugi. Nije tih ustupanja bilo puno, no lakše je kad znaš da te poslodavac razumije.
Danas smo svjedoci kako i moji kolege sve više koriste roditeljske dopuste. Voljela bih takvu poslovnu kulturu češće vidjeti i u ostalim kompanijama.
Razlikujemo se i po širini slike koju svi zaposlenici imaju priliku dobiti vezano uz uređaje koje razvijamo. Suradnici koji su duže ovdje mogu vidjeti svoja rješenja (mi ih zovemo naše „bebe“) ugrađena u tramvajima i vlakovima, a znaju da su krenuli s praznim listom papira i prvim sastancima na kojima su definirani ključni zahtjevi s kupcem.
Na čemu trenutačno radite? Koje nove proizvode možemo očekivati u skoroj budućnosti?
U sljedećoj godini planiramo isporučiti novu generaciju sustava upravljanja za tračnička vozila te protunaletni SafeTRAM sustav za tramvaje. U području monitoringa transformatora i rotacijskih strojeva, u kojem je Institut globalno prepoznat s više od 650 referenci diljem svijeta, također treba očekivati novitete. Osim toga, krajem prošle godine uspješno je završen H2020 SafeLog projekt, tijekom kojeg smo razvili inovativnu tehnologiju prsluka za zaštitu radnika u fleksibilnim robotiziranim skladištima, a koja je zadovoljila uvjete funkcionalne sigurnosti. U tom segmentu tržišta željeli bismo imati što više partnera i korisnika te tehnologije.
