Koronavirus ne posustaje, a poduzetnici Mustafa Topčagić i Renata Cisar također se ne predaju. Štoviše, brode kroz sve svojim projektom punim jedrima. Svoju inspirativnu poduzetničku priču započeli su u veljači 2019. i unatoč trenutnoj situaciji, nastavljaju uspješno i dalje. Riječ je o eno-gastro projektu Vino uz žlicu kojim nastoje afirmirati uživanje u vinima uz tzv. jednostavnija jela. O čemu je riječ, otkrio nam je Mustafa, pokretač cijele priče.
Kako je došlo do ideje i kako to da unatoč pandemiji niste odustali? O kakvom projektu je zapravo riječ?
Krenuli smo spontano, više iz znatiželje ali i s namjerom da od toga napravimo neki ozbiljniji projekt. Kao zaljubljenici u dobru hranu i vino, često smo interno eksperimentirali, spajali nespojivo i to se pokazalo interesantnim. S druge strane, u ugostiteljskim objektima koji njeguju tradicionalniju kuhinju i gdje se jako dobro jede za nevelik novac, primijetili smo vrlo škrtu ponudu vina. Vlasnici su objašnjavali da gosti uz jušna jela uglavnom piju pivo i gemište, pa im se i ne trude ponuditi neku kvalitetniju butelju. Ako nema ponude, nema ni potražnje, pomislio sam i s partnericom Renatom Cisar počeo razrađivati plan… Korona nas je malo usporila, ali ne i obeshrabrila. Iza nas je već osam uspješnih evenata, od kojih posljednji u bistrou Veganšpek u Zagrebu.
Koji vam je cilj i koliko ste zadovoljni do sada sa svime?
Cilj nam je promicanje navike konzumiranja vina uz ta “obična jela”, što je prilično zanemareno. U Hrvatskoj imamo preko tisuću i pol manjih i većih vinarija s vinima sve bolje kvalitete, izvrsne autohtone sorte te svjetski znane sorte koje su se jako dobro primile na hrvatskom tlu. Međutim, pojedini ugostitelji ne prate na pravi način razvoj vinske scene. Neki od njih bezrazložno nameću visoke marže na vina do kojih dolaze relativno jeftino. Osim vinara time su oštećeni i gosti kojima bi trebalo pružiti priliku da uživaju u dobrom vinu, a da se ne osjete nezadovoljnim. Naravno, postoje vina za posebne prilike, koja i u nabavi puno koštaju, ali ne vidim razloga zašto se u restoranima ne mogu ponuditi solidne kapljice po cijeni 70 – 80 kuna za butelju. Osobno sam zadovoljan kako smo krenuli, jer mnogi vinari i ugostitelji prepoznaju potencijal cijele priče. Nadam se da ćemo u tom smjeru nastaviti i dalje.
Postoji li na tržištu nešto slično? Koje su po tebi uspješne gastro poduzetničke priče?
Koliko znam, nitko nije baš specificirano povezao vino i žlicu u neki projekt, ali ima cijeli niz manifestacija na kojima se sparuju vina s raznim jelima, pa i onima na žlicu. Puno je uspješnih gastro poduzetničkih priča. Trenutno mi se jedna čini jako zanimljiva – Vilicom kroz Hrvatsku – a pokrenuli su je Domagoj Jakopović Ribafish i Kasandra Draganić.
Što je potrebno za uspješnu gastro priču?
Prvenstveno ideja i nešto novca, a ako ga nemate, onda “kredit” i “minuli rad” kod ljudi na koje računate da bi vam mogli pomoći. I, naravno, ozbiljan pristup poslu kako ne biste iznevjerili sve one koji su u njega uključeni.
Tvoja poruka svima koji u ovom trenutku žele krenuti u poduzetništvo te se baviti sličnom tematikom?
Čitajte, slušajte, gledajte svijet oko sebe i pokušajte biti originalni. A kad naplaćujete svoje usluge, ne pristajte na kompenzaciju u robi i drugim uslugama, to vam ruši cijenu i ugled profesije.
