Tijekom studija na Sveučilištu Oxford, Adam Mastroianni suočio se sa strahom mnogih sudionika domjenaka: hoće li ‘zaglaviti’ u razgovoru iz kojeg se ne može uljudno izvući?
Tada je Mastroianniju sinula ideja: možda i njegov budući sugovornik slično razmišlja. “A što ako se i drugi često osjećaju ‘zarobljeni’ neobveznim razgovorima jer pogrešno misle da sugovornik želi nastaviti konverzaciju”, kaže.
Sada, nakon pet godina i jedne objavljene znanstvene publikacije, Mastroianni je otkrio kako su oba straha utemeljena: većina razgovora ne završava onda kada to ljudi žele.
Da bi stekao jasnu sliku o tome kako se ljudi zaista osjećaju u takvim razgovorima, Mastroianni, doktorand psihologije na Sveučilištu Harvard i njegovi kolege, okupili su 252 osobe koje se međusobno ne poznaju. Formirali su parove i zatražili od njih da međusobno čavrljaju do maksimalno 45 minuta. Ispitanicima je rečeno da će, ukoliko ranije završe razgovor, ostatak vremena iskoristiti za druge zadatke – što ih nije motiviralo da svoj razgovor završe ranije.
Većina parova upustila se u isprazno čavrljanje, pitajući uobičajena pitanja, kao što su: gdje ste odrasli ili što studirate. Mnoge su konverzacije bile toliko dosadne, kaže Mastroianni, da ih je bilo “teško slušati”.
Nakon toga, istraživači su zatražili od sudionika istraživanja da procijene vlastito iskustvo. Od 126 konverzacija, samo 2% završilo je kad su to željela oba sudionika, piše u izvještaju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Neki ekstrovertirani pojedinci željeli su čavrljati duže, ali je čak 69% ispitanika reklo kako su željeli da konverzacija završi ranije. U prosjeku je većina ljudi, uz nekoliko iznimaka, željela da njihov razgovor traje 50% kraće.
Do ovakvih razlika dolazi zbog toga što ljudi skrivaju svoje želje, kaže Mastroianni. Budući da se brinu kako bi završetak konverzacije mogao biti doživljen kao nešto nepristojno ili uvredljivo, namjerno ne daju signale sugovorniku kada žele završiti razgovor. Zbog toga sugovornik teško može pogoditi što druga osoba želi, kaže Mastroianni.
Da bi istražili koliko je intuicija važna u ovakvim situacijama, istraživači su zatražili ispitanike da procjene želju sugovornika za duljinom razgovora. Ukratko, zaključili su da procjene sudionika značajno odstupaju od realnosti. Neki su podcijenili, dok su drugi precijenili vrijeme koliko je dugo sugovornik zaista želio čavrljati. U cjelini gledano, njihovo je nagađanje u prosjeku odstupalo čak 64% od realnosti (u oba smjera procjene).
Ovo istraživanje prvi put je statistički izrazilo koliko je ljudima teško uskladiti vlastite ciljeve sa željama sugovornika, rekao je Dale Barr, psiholog sa Sveučilišta u Glasgowu koji nije bio uključen u studiju. Neusklađenost između onoga što su ljudi željeli i onoga što su njihovi sugovornici mislili da žele, važno je otkriće, kaže on. Ovaj znanstveni rad se, kaže Dale Barr, može kombinirati s drugim istraživanjima koja sugeriraju da su ljudi, općenito, nevještiji nego što mislimo u procjeni onoga što drugi misle.
Mastroianni i njegovi kolege proveli su još jedno slično istraživanje. Anketirali su 806 ljudi na online crowdsourcing platformi Mechanical Turk, zatraživši od njih da opišu nedavnu privatnu konverzaciju – i navedu koliko su zapravo željeli da ona traje. Slično rezultatima prvog istraživanja, 67% ljudi je izjavilo kako su željeli da razgovor traje kraće, dok je nekolicina izjavila kako su željeli da razgovor traje duže.
To je iznenađujuće jer je većina tih konverzacija bila s prijateljima i obitelji, kaže Mastroianni. Ali, kaže: “Baš kao što ne biste prekinuli konverzaciju sa strancem i naprosto odšetali, to isto ne biste učinili ni svojoj majci.”
Istraživanje je izvrstan primjer koliko malo znamo o tome kako zaista funkcionira konverzacija, kaže Tanya Stivers, sociologinja sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu koja nije bila uključena u istraživanje. Činjenica da su dva istraživanja došla do sličnih rezultata, pokazuje da su pretpostavke dobro postavljene, kaže ona.
Zaključak? Sljedeći put kad na nekom domjenku neobvezno čavrljate, nemojte pokušavati pogoditi želi li vaš sugovornik prekinuti ili nastaviti s razgovorom, kaže Mastroianni. “Zaista ne znamo kada druga osoba želi završiti konverzaciju”, kaže on. “Možda je, dakle, ipak najbolje da se jednostavno opustite i uživajte u konverzaciji.”
Izvor: Sciencemag
