U današnje vrijeme globalizacije kada se pojedinci, obrazovni sustavi i organizacije sve više međusobno povezuju, dinamične promjene na tržištu zahtijevaju od nas da, kao nikada do sada, razvijamo svoju kulturalnu inteligenciju (engl. Cultural Intelligence – CQ), tj. “sposobnost djelotvornog funkcioniranja u različitim kulturnim kontekstima”. Verghese kaže kako je kultura “leća kroz koju promatramo svijet, stoga ona u biti oblikuje ne samo naše svjetonazor, već i naš cjelokupni mindset”. Iz toga proizlazi da će ponašanje neke osobe u velikoj mjeri ovisiti o njezinoj kulturalnoj pozadini. To će ponašanje ljudi iz njezine okoline različito percipirati budući da svatko od njih kreće od vlastite referentne točke i temeljnih vrijednosti. Iz toga je jasno da je visoki CQ od vitalne važnosti za današnje organizacije – osobe s visokom kulturalnom inteligencijom mogu se učinkovito integrirati u bilo koje okruženje i, budući da su u stanju uočiti kulturne razlike, mogu prilagoditi svoje ponašanje u skladu sa svojim spoznajama.
Širenje na globalno tržište otvara ogromnu priliku za rast kako novih tako i postojećih organizacija. S obzirom na već spomenutu globalizaciju, mnogo je vjerojatnije da će lideri i timovi s visokom razinom kulturalne inteligencije biti mnogo uspješniji. U Australiji se, primjerice, 75% vanjske trgovine obavlja sa zemljama kojima engleski nije prvi jezik. Organizacije s visokom kulturalnom inteligencijom učinkovitije će se prilagoditi svim situacijama do kojih može doći u suradnji s različitim ili nepoznatim kulturama što ih čini produktivnijim i otpornijim.
CQ je od ključne važnosti za multikulturalnu dinamiku – istraživanja su pokazala da multikulturalne grupe s niskim CQ-om imaju imaju lošije rezultate od homogenih grupa, ali su zato multikulturalne grupe s visokim CQ-om uspješnije od homogenih grupa. Stoga je jasno kako razvoju kulturalne inteligencije treba posvetiti osobitu pažnju. Znanstvenici su s tim ciljem definirali četiri glavna elementa razvoja kulturalne inteligencije: motivacija, znanje, strategija i akcija. Motivacija obuhvaća naš interes za prilagodbu novoj multikulturalnoj dinamici, dok znanje zahtijeva da razumijemo kako, unatoč međusobnim razlikama, kulture dijele neke zajedničke osobine. Strategija i akcija objedinjuju naše sposobnosti prilagođavanja i multikulturalnim interakcijama. Kada organizacija razvija te sposobnosti, značajno se povećava vjerojatnost da će njezini timovi biti snažni, produktivni, izdržljivi i uspješni.
