Popis psihofizičkih problema koje uzrokuje nedostatak sna, a koje je znanost prepoznala, postaje sve duži. Novo istraživanje govori o još jednom problemu: kada si uskraćujemo san, nehotice povećamo svoju sklonost donošenju rizičnih odluka.
Navedeno istraživanje obuhvatilo je osobe u dobi od 18 do 28 godina koje su bile podijeljne u dvije skupine – jedna je noću spavala samo 5 sati, dok je druga skupina spavala 8 sati. Ispitanici iz obiju skupina dobivali su dva puta dnevno zadatke povezane s donošenjem odluka. U svakom zadatku bile su ponuđene dvije opcije: dobiti određenu količinu novca za određenu odluku ili se kockati za veći iznos i ne dobiti ništa ukoliko je odluka bila pogrešna.
Razlika među skupinama povećavala se kako je tjedan odmicao. U početku, nedostatak sna nije utjecao na odluke sudionika, ali kako se između grupa povećavala razlika u broju prospavanih sati, sve je više ispitanika iz grupe koja je noću spavala samo 5 sati počelo donositi riskantne odluke. Na kraju istraživanja takvo su ponašanje pokazivali gotovo svi ispitanici te grupe.
Istraživače je zanimala još jedna stvar: kako sudionici grupe koja je spavala samo 5 sati doživljavaju vlastite odluke i misle li da bi one možda bile drukčije kada bi mogli svake noći spavati nekoliko sati duže. Većina ispitanika izjavila je kako ne vidi nikakvu vezu između svojih odluka i broja prospavanih sati. “Dobiveni odgovori ukazuju da, kada smo neispavani, ne percipiramo da se ponašamo rizičnije nego inače”, rekao je Christian Baumann, neurolog i koautor istraživanja.
Iako povremeno izlaganje riziku ima svoje prednosti, rezultati ovog istraživanja zabrinjavaju jer se čini da nedostatak sna dovodi do impulzivnog ponašanja te da s izgubljenim satima sna postupno gubimo i svijest o promjenama u svom ponašanju.
Istraživanje je pokazalo i nekoliko nedostataka koje vrijedi spomenuti. Prvo, ovo je bilo malo pilot istraživanje kojem je cilj bio otvoriti put za opsežnija istraživanja u budućnosti. Osim toga, sudionici su bili mladi muškarci koji su, prema nekim studijama, skloniji – i u stabilnim uvjetima – donošenju rizičnijih odluka. Ali način na koji se, s manjkom sna, počeo postupno mijenjati i način donošenja njihovih odluka, sugerira da se rezultati ne mogu pripisati spolu ili dobi.
Nedostatak sna već se otprije povezuje s deficitom pažnje, posebno kod mlađih ljudi. Zapravo, nedavna istraživanja ukazuju na moguću reinterpretaciju ADHD-a kao poremećaja povezanog sa spavanjem. Pažnja i donošenje odluka imaju u našem mozgu isto izvorište, stoga ne čudi da su te dvije stvari toliko međusobno povezane.
Dobra vijest je ta da je za većinu ovaj problem rješiv, iako zahtijeva da se riješimo nekih distrakcija koje kradu naše večernje sate. Rezultati znanstvenih istraživanja poput ovog mogu nam poslužiti kao poticaj da ponovno vratimo svoj “noćni teritorij” koji smo ustupili raznim distrakcijama. Znanost nam jasno govori da se benefiti spavanja ne mogu dovoljno naglasiti.
Izvor: Forbes
