Mario Mikić-Vučak rođen je 1989. godine u Osijeku, a njegova životna priča počinje ovako: “Odrastao sam bez oca, s bolesnom majkom. Zbog teških životnih okolnosti već kao dijete naučio sam da se u životu treba puno boriti. Stalno me pratila želja da nešto stvorim, a kako je računalo bilo moja velika ljubav, od toga zapravo sve i kreće. Već u osnovnoj školi završio sam dodatni tečaj za ‘Operatera na računalu’ u Centru za profesionalnu rehabilitaciju 2004. te sam upisao Prvu srednju školu Beli Manastir – smjer Tehničar za računarstvo. Kroz srednjoškolsko obrazovanje sudjelovao sam na različitim natjecanjima i izložbama mladih inovatora ‘INOVA MLADIH’, ‘INVETNUM’, i ‘IN SHOW’ s kojima sam osvojio dva zlatna i jedno brončano odličje svojim maturalnim radom ‘BIOFEEDBACK’, koji je ostao kao uzor za buduće naraštaje. Kao srednjoškolac, bio sam aktivan u raznim organizacijama i volontiranjima poput ‘Dana informatike’ u Belome Manastiru, u kojima se održavao Lan Party, obrazovanje mladih i izložbe informatičkih radova. Logičnim slijedom i srcem upisao sam Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek – stručni studij Elektrotehnike – smjer informatika. Stručnu praksu, kako srednje škole – tako i fakulteta, obavljao sam u HEP ODS d.o.o. Elektroslavonija Osijek, Odjel poslovne informatike, na raznim poslovima koji objedinjuju znanja iz računalnih mreža, sistemske administracije, poznavanja sklopovlja i slično. Po završetku prve godine studija, ukazala mi se prilika stjecanja novog znanja i vještina u radu s 3D grafikom i 3D animacijama za tvrtku Inovatic ICT. U tom periodu nisam bio aktivan student. Nakon novostečenog iskustva s 3D dizajnom, vratio sam se na studij te istodobno dobio i posao kao dizajner u tvrtki Nova-Lux d.o.o. U ovoj tvrtki sam se prvi put u radu susreo s dizajnom rasvjete i svjetlosnih efekata, što je dodatno nadopunilo moje dotadašnje znanje. Potpunijim znanjem u 3D vizualizacijama sa svjetlosnim efektima radio sam na projektima kao što su ‘Handball arena Doha’ i ‘Izmit Bay Bridge’.”
Nakon određenog vremena upuštate se u tehnologije virtualne stvarnosti i u srcu Osijeka nastaje prva igraonica u Hrvatskoj, a treća u Europi – VR Osijek.
Kako me moja želja za stvaranjem nije napuštala, odlučio sam krenuti u poduzetničke vode te s tadašnjim poslovnim partnerom osnivam tvrtku Culex d.o.o.
Igraonica je nastala nakon što sam prvi put vidio uređaj virtualne stvarnosti. Automatski mi je prošla glavom ideja igraonice ili “Arcade”. U suradnji s bivšim partnerom uspjeli smo okupiti ljude i sredstva da pokrenemo upravo takvu igraonicu u srcu Osijeka. Želja mi je bila osvijestiti ljude o novoj tehnologiji koja uzima dah, a koja je gotovo siguran edukativni alat za budućnost, bilo u znanstvene ili poslovne svrhe. Igraonica je pokrivala nizove sadržaja u kojima su se mogli svi pronaći i okušati. Imali smo jednog poznatog osječkog poduzetnika koji je dolazio svaki drugi dan i letio raketom na mjesec. Dolazila su djeca iz dječjeg sela SOS Ladimirevci, ostavili su prekrasne poruke nakon igraonice. Dolazili su razni ljudi, no igraonica nije uspjela opstati. Srećom, ne umire, nego se pretvara u studio. U suradnji s tvrtkom GPP Osijek nastala je prva virtualna stvarnost u tramvaju, javnosti poznata kao “Božićna čarolija”. Kroz igraonicu dolazim do spoznaje kako želim izrađivati sadržaj i aplikacije za virtualnu/proširenu i druge stvarnosti. Nedugo potom moj tadašnji poslovni partner odlučio se na drugu poslovnu karijeru te ostajem sam u tvrtki. U toj fazi došlo je do pada poslovanja, no želja za opstankom bila je jača. Uz veliku podršku supruge uspio sam prevladati taj krizni period. Taman u to vrijeme na svijet stiže moje prvo dijete, što je za mene bila nova snaga i motivacija za dalje.
Tvrtka se ponovno počela dizati i fokusirati na rad virtualne i ostalih stvarnosti te nastaje XR Studio što rezultira stabilnošću, porastom poslovanja i poslovnih mogućnosti.
Prije pokretanja vlastitog posla radili ste mnogobrojne poslove. Što ste naučili kroz to iskustvo?
Osim već navedenih tvrtki gdje sam radio, o odnosu s ljudima dosta sam naučio prilikom rada u Optima d.d. kao “Call Agent”. Iako sam većinu vremena provodio pokušavajući osmisliti novosti i inovacije, a sve s pomoću 3D modela i vizualizacija. Tako sam došao do ideje za hexa kutiju za pizzu, virtualno groblje, novi način otvaranja jogurta, ugradbeni “štrik” za sušenje rublja, mehaničku muhu, namještaj koji ne privlači prašinu, stalak za mobitele i slične ideje u koje nisam previše ulagao kako bi postale stvarne. Najviše sam uživao smišljajući koncept i pretvarajući ih u vizualizacije. I dan-danas strast je ostala ista, samo što se ideje pretvaraju u stvarnost. Kada se upustim u maštanje i razradu ideja, taj drugačiji svijet je nešto što mi pretvara posao u uživanje, a vjerujem da je to svima ili bar većini cilj.
Na što je tvrtka fokusirana i što nudite svojim klijentima?
Culex je specijalizirani studio, fokusiran na razvoj i produkciju jedinstvenih virtualnih iskustava i interaktivnog cinematskog 360° videosadržaja. Izrađujemo razne vrste aplikacija za razne potrebe. Aplikacije poput Bibliobusa gdje učimo djecu o sadržajima županije u kojima žive. Aplikacije za borbu protiv strahova kao što su strahovi od uskog prostora ili pauka. Nudimo hologramska rješenja za prezentacije i konferencijske sale. Osim same izrade sadržaja nudimo i jednu drugu komponentu, a to je “storytelling”. Da bi cijela priča imala smisla, osim što treba grafički dobro izgledati i funkcionirati, treba imati i dobro osmišljenu priču. Kroz dobro odrađene obje komponente, gotovo je nemoguće promašiti kvalitetu samog proizvoda i zadovoljstvo klijenta, što nam je ultimativni cilj. Uz mog poslovnog partnera Darka Bilandžića, magistra ekonomije s višegodišnjim iskustvom u marketingu i managementu završenim u SAD-u, a s kojim surađujem od 2018. godine, nalazi se tim stručnjaka ekonomije, akademskih umjetnika, developera i kreativaca, što čini jednu šaroliku i unikatnu snagu koja svojim raznovrsnim znanjem problematiku može sagledati iz više kutova te pružiti razne solucije i rješenja.
Nije lako voditi tvrtku i baviti se poduzetništvom u ovim turbulentnim vremenima, kakva su Vaša iskustva, na koje izazove nailazite u poslovanju? Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima?
Za sada smo iznimno zadovoljni postignutim rezultatima, kao i činjenicom kako nam trenutno izgleda portfolio s projektima. Svaki novi klijent i projekt su nam motivacija da budemo još bolji te se razvijamo u svim segmentima poslovanja. Kada smo krenuli s virtualnom i proširenom stvarnošću, bilo je zaista teško, ljudima smo ustvari bili prenapredni, uvjetno rečeno, jer nisu znali što bi s tom novom tehnologijom i svim tim novim informacijama. Većina je težila nekoj već “isprobanoj” stvari koju bi mogli kopirati, ali kako smo mi začetnici ovih tehnologija u Slavoniji, tako nije još bilo projekata u virtualnoj i proširenoj stvarnosti. Stvari su se zapravo pokrenule prvim velikim projektom u virtualnoj stvarnosti pod nazivom “Božićna bajka”.
Najbolji osjećaj je kada možemo vidjeti izraz ljudi koji koriste naša rješenja. Kao primjer naveo bih osmijeh djece koja koriste aplikaciju pod nazivom “Bibliobus”, koja je namijenjena kao edukativni alat za osnovnoškolske uzraste. Oni se toliko užive u sadržaj koji je inače dosadan. Moram Vas pitati – jeste li ikada čuli da djeca u 5. razredu osnovne pričaju o Lavoslavu Ružički? E, pa mi smo to doživjeli, zbog aplikacije u Virtualnoj stvarnosti koja dosadan sadržaj čini zanimljivim te samim tim eksponencijalno utječe na učenje, razumijevanje i znanje učenika.
COVID-19 je svima bio neočekivan.
Aktivno smo se uključili u borbu s krizom nudeći naše usluge besplatno ili po promotivnim cijenama kako bismo pomogli svima na koje je ova kriza najteže utjecala. U ovoj krizi se jasno može vidjeti doprinos tehnologije za razno razne potrebe, od edukacije do kupnje svježeg povrća i poslovne kolaboracije. Vjerujemo da ćemo iz ove krize izaći s novim znanjima i malo drugačijim navikama, kako u privatnom tako i poslovnom svijetu.
Vaše važne životne i poslovne prekretnice?
Nevjerojatno je koliko čovjek može doživjeti prekretnica. Doživio sam veliki broj u samo nekoliko godina, no uvijek sam bio ustrajan i držao se te neke svoje vizije koliko god teško bilo, a bilo je! Mišljenja sam da je napredak i rast težak. Samim time pozdravljam onaj osjećaj kada želim sve ostaviti jer znam da ću nešto naučiti i izvući se iz teške situacije koju prolazim te da dolazi bolje vrijeme. Imao sam puno lakših poslovnih verzija koje su mi se nudile u životu, no ipak me više od svega vuklo ostvarenje vlastitih snova. Jedna od najvećih životnih prekretnica bio je moj odlazak sa sigurnoga posla kako bih postao suvlasnik tvrtke koja nema nikakvu sigurnost. Druga prekretnica u poslovnom svijetu bio je prelazak iz domene izrade web stranica u domenu virtualne stvarnosti, što mi je ujedno i najdraža prekretnica.
Po čemu ste prepoznatljivi i drugačiji od drugih?
Vrlo smo dobri komunikatori i smatram da nam je lako povezati se s drugim ljudima. Pritom imamo veliko iskustvo iz polja u kojima radimo, zajedno sa svojim zaposlenicima koji kod nas rade isključivo srcem. Ova vrsta posla zahtijeva široku raznolikost u stvaralaštvu i razmišljanju, što nam odgovara kao grupi i pojedincima. Ne bojim se neuspjeha. U stvari, mislim da je to važan dio eksperimentalnog procesa koji vas dovodi do uspjeha. Pri rješavanju problema primjenjujemo i logičke i emocionalne aspekte u jednakom omjeru. Tu nam najviše odgovara naša raznovrsnost tima, kao što su npr. umjetnici i programeri.
Kako se promovirate?
Svoje poslovanje najviše promoviramo kroz svoj portfolio koji je sve osebujniji. Volimo nuditi nove mogućnosti, ideje i digitalne kreacije. Imamo nekoliko svojih projekata koji su u izradi te jedva čekamo da ugledaju svjetlo dana kako bismo kroz njih također promovirali poslovanje i tvrtku. Volimo raditi to što radimo, a najviše volimo osmišljavati koncepte i ideje te nuditi rješenja svojim klijentima.
A budućnost? Kakvi su Vam planovi u idućih 5 godina?
Smatramo se lokalnom, ali i globalnom tvrtkom. Samim time nam je bitno izlaganje u Europi i Americi, ali i dalje, na što uskoro ciljamo. Planovi za idućih 5 godina su nam osebujni. Kroz suradnju sa Sveučilištem J. J. Strossmayera u Osijeku, Elektrotehničkom i prometnom školom Osijek, Veleučilištem Lavoslava Ružičke u Vukovaru i Sveučilištem u Rijeci, u planu su razne aktivnosti, od održavanja nastave do edukacije profesora, kao i suradnje sa studentima, a sve s ciljem povećanja interesa za ove tehnologije. Uza sve to, radimo na ostvarivanju poslovnih suradnji diljem svijeta s našim idejama i projektima. Cilj nam je da kroz virtualnu medicinu, edukaciju i turizam otvaramo udrugu i širimo krug zainteresiranih. Usavršavamo tehnologiju za virtualnu stvarnost te još mnogobrojne stavke koje nam daju energiju za daljnja postignuća i izazove.
Kako pronalazite rješenja za svakodnevne brojne izazove?
Rješenja se pronalaze svakodnevno, ali i gase. Kontinuirano educiranje, druženje i okupljanje na sajmovima i sastancima donosi nam nove vidike i razumijevanje samog tržišta. Logično je da se ne možemo fokusirati samo na hrvatsko tržište, no odnekud se mora početi. Sada kad imamo jako dobar portfolio, možemo se predstavljati dalje.
Kakvo iskustvo imate u radu s mladim ljudima, mislite li da su poduzetni?
Manjina je mladih ljudi koji su poduzetni, većina čeka da im se ponudi rješenje, no ova manjina je zlata vrijedna. Osobno sam ponosan na tim ljudi u Culexu. S njima se može boraviti danima, a da nikom ne bude dosadno. Konstantno uče, ne boje se novih tehnologija, imaju svoje ideje i samostalni su u radu.
Što biste savjetovali mladima koji razmišljaju o odlasku iz Hrvatske? Mislite li da trebaju otići izvan granica svoje domovine ili ipak ovdje trebaju pokušati ostvariti svoje potencijale?
Često sam razmišljao što bih odgovorio da mi se postavi ovakvo pitanje o savjetovanju mladih za ostanak u Hrvatskoj i teško mi je doći do jednostavnog odgovora. Za ostanak u Hrvatskoj moraš imati ono nešto što te veže, inat, ljubav prema kraju, domovini… Inače, što se tiče poslovanja, nažalost, iskreno mislim da je vani lakše uspjeti iz razno raznih razloga. Naravno, pritom mislim na branšu koja se bavi tehnologijama s kojima mi radimo. Međutim, svi znamo kakve potencijale Hrvatska ima. Zato se trebamo ujediniti i boriti što je više moguće. Ja također ne želim napustiti Osijek jer mislim da se tu može raditi i uz to dobro živjeti, a želja mi je da Culex bude vodeća tvrtka u izradi ovih sadržaja u Europi.
Svatko od nas definira uspjeh na drugačiji način. Kako ga vi definirate? Postići životni i poslovni balans nije lako. Kako provodite vrijeme kada niste na poslu?
Uspjeh bih definirao kroz postizanje ciljeva koji mogu biti osobni ili društveni. Veći je uspjeh ako pomognemo ljudima oko sebe, a ne samo sebi, iako i to čini zadovoljstvo. Balansiranje privatnog i poslovnog života je teško. Za privatni život imam oko 20 % ukupnog vremena. Srećom, imam suprugu koja to razumije i podržava me, koja je moja snaga i na tome sam joj beskrajno zahvalan. Uz moja dva anđela baš i nemam previše vremena za hobi. No ono što mi pomaže da ostanem normalan na ovom svijetu je – nešto zanimljivo, slični poslovi koje radim inače, ali bez roka, uvjeta i slično. Znači čisto stvaralaštvo. Još jedan segmet iz mog života bez kojeg ne bih mogao zamisliti život, a to je glazba. Volim svirati gitaru i pisati poeziju, ali trenutno mi za te užitke nedostaje vremena.
Što Vas inspirira i pokreće u poslu i životu općenito?
Stvaranje! Kad sam imao 12-13 godina, hodao sam po sobi poput profesora Baltazara sve dok ne bih osmislio neku ideju koja je imalo “vrijedna” kako bih uspio izvući svoju obitelj iz svih problema, od ekonomskih do zdravstvenih. Iako to nisam uspio, nisam odustao. To sam često prakticirao i nekako mi je prešlo u krv, užitak osmišljavanja. Već sam naveo da mi je to jedan od osnovnih pokretača u životu, kako poslovnom tako i osobnom.
Vaša poruka za čitatelje časopisa Poduzetnik i sve one koji se svakodnevno nose s izazovima poduzetništva?
Svim mladim ljudima koji tek počinju mogu reći neka idu odvažno. Ako možete vidjeti nešto u svom umu, uz rad, to možete prenijeti u pravi svijet. Sigurno će biti problema i očajnih trenutaka, ali to je sasvim normalno, dapače i potrebno. Osobno sam odrastao u uvjerenju kako je sve moguće riješiti jer sam vidio kako je zakon napisan, tako može biti i prepravljen. Time želim reći da se ponekad čini da je nešto nemoguće, no sutra postane moguće. Nemojte odustati baš zbog tog vašeg sutra.
