Tri stupa karaktera za dobar život

Karakter je ono što trebamo razvijati – voljom, izborom i snagom.

Najpoznatiji medicinski model ličnosti kaže da se ličnost sastoji od karaktera i temperamenta. Karakter se često spominje u nogometu, no što je on u biti?

S jedne je strane temperament…

Zamislite impulzivnu osobu koja nešto napravi prije promišljanja ili jedva može odgoditi impuls da nešto pogleda, istraži, kaže ili provede u djelo. U pozadini govorimo o snažnom sustavu aktivacije ponašanja u mozgu koji se zove BAS (Behaviour Activation System). Netko ima snažan BAS, a netko slabiji. Dijete koje se zaleti u more čim ga vidi, a ne zna plivati – ima BAS! S druge strane, dijete koje je strašljivo ili oprezno ima sustav zaustavljanja ponašanja ili BIS (Behaviour Inhibition System). Ovakve urođene dispozicije nazivamo temperamentom.

A s druge je strane karakter s trima osnovnim dimenzijama

Karakter je ono što trebamo razvijati – voljom, izborom i snagom. Nedostatak bilo koje dimenzije može biti štetan za pojedinca.

ZADATAK: Pogledajte ove dimenzije i razmislite u čemu vaš karakter može napredovati!

• Samousmjeravanje

Neki ljudi su pogubljeni, zbunjeni, konfuzni i ne znaju svoju ulogu u svijetu, dok su drugi potpuno uvučeni u svoje ciljeve. Dimenzija koja regulira naš odnos prema samima sebi, prema svijetu i vlastitom životu zove se samousmjeravanje. Ono regulira naš život u “realitetu” i okviru naših obaveza i ciljeva, a sastoji se od:

  • preuzimanja odgovornosti vs. okrivljavanja
  • smislenosti/smislenih ciljeva u svijetu vs. besciljnosti, lutanja i konfuzije
  • snalažljivosti vs. inertnosti
  • prihvaćanja sebe vs. neprihvaćanja sebe
  • navika usklađenih svrsi vs. navika suprotnih svrsi.

• Usmjerenost na druge

Druga dimenzija regulira naš odnos prema drugom čovjeku. Usmjeravanje ne smije biti bijeg od drugih ljudi, već prilika da se o drugima brine. Ono uključuje:

  • prihvaćanje drugih vs. netoleranciju i krutost
  • empatiju vs. nebrigu za druge
  • pomaganje drugima vs.sebičnost i škrtost
  • empatiju vs. osvetoljubivost
  • vrijednosti vs. koristoljublje.

• Samotranscendentnost

Treća dimenzija regulira naš odnos prema onostranom, spiritualnom, duhovnomi Bogu. Bavi se pitanjima smisla, svrhe, vječnosti i samog postojanja, a uključuje:

  • prihvaćanje duhovne dimenzije vs. racionalni materijalizam
  • osjećaj jedinstva s ljudima i živim bićima vs. izolaciju
  • prosvijetljenost vs. činjeničnu krutost.

Istraživanja pokazuju da su ove tri dimenzije karaktera (Cloningerov model) povezane:

  1. s dužinom života i zdravljem
  2. sa subjektivnim osjećajem životnog zadovoljstva
  3. sa zadovoljstvom međuljudskih odnosa.

karaktera

Sve tri dimenzije možemo povezati još s obrnutim Platonovim dualizmom koji je gledao na tjelesno i materijalno kao loše, dok je duhovno bilo dobro. Ovdje su prisutni sklad i jedinstvo svih triju dimenzija. Transcendentnost bez samousmjeravanja i usmjerenosti na druge je otuđenost i čudaštvo. Samodirektivnost bez samotranscendentnosti i usmjerenosti na druge vodi u isprazni aktivizam. Usmjerenost na druge bez transcendentnosti i samodirektivnosti vodi u gorčinu i žalost. Dok je Platonov dualizam govorio o duši i duhovnom kao dobrom, a tijelu i tjelesnom kao lošem, model karaktera kaže da je to nerazdvojno i da je upravo zrela duhovnost ta koja čovjeka pokreće na djelovanje u svijetu i djelovanje prema drugome, a samousmjeravanje vodi prema plemenitim ciljevima za opću dobrobit.