Ako odgovor na pitanje tko je Stjepan Orešković potražite na svemogućem internetu, može vam se učiniti da se radi o zabuni, da vam se prikazuju materijali o dvije ili možda više osoba. Prof. dr. sc. Stjepan Orešković ovako je najavljen u emisiji Aleksandra Stankovića Nu2 i to oslikava sav izazov kako opisati našeg sugovornika. Stjepan Orešković predavač je i profesor na nizu svjetski poznatih sveučilišta, bio je menadžer velikih privatnih kompanija, međunarodnih projekata i akademskih institucija. Pfizer Inc, Harvard University, Sorbonne, Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija samo su neki od brendova s kojima je testirao granice znanosti i poslovnih uspjeha. I sam je poduzetnik. Sa suprugom Manicom većinski je vlasnik međunarodno uspješne kompanije sa sjedištem u Hrvatskoj, M+ Grupe.
Uza sve znanstvene i poduzetničke projekte i sve drugo čime se bavite, nije li logično pitanje kako ste mogli postići takve rezultate uz disperziju interesa? Vjerujete li da je za uspjeh potreban fokus?
Ja imam svoj fokus. Samo, moj fokus je najprije na principe. Upornost, znatiželja i respekt su za mene tri najvažnija principa. Biti znatiželjan kao dijete, biti uporan poput maratonca. I, najvažnije, imati respekt za ljude i prirodu oko sebe. Prva dva principa rađaju energiju. Energija stvara gibanje. Treći princip, respekt, stvara sinergiju. Kroz život ne putujete sami, nego zajedno s dobrim ljudima. Dakle, ako smo ostali znatiželjni poput djeteta, uporni poput maratonca i povezani poput košnice vrijednih pčela s drugima, zajedno možemo činiti čuda.
Ima li to što govorite uporišta u znanosti? Ili iz vas progovaraju Vaša iskustva?
Iskustvo je jako važno. A važne su i knjige kojima provjeravamo životna iskustva. Jer nema fenomena ovog svijeta o kojem nije napisan znanstveni članak ili knjiga. Ideja o tri principa za život je moja. Ali znatiželja, upornost i povezanost napretka s idejom dobrog društva istražena su i opisana u brojnim knjigama. Izdvojio bih tri knjige koje analiziram sa svojim studentima u Hrvatskoj i svijetu. Knjigu Paula Tougha “Kako djeca uspijevaju?” (How Children Suceed). Zatim knjigu Nicholasa Christakisa “Connected” (prevedena na hrvatski i naslovljena “Povezani”), te njegovu novu knjiga “Blueprint: The Evolutionary Origins of Good Society”, koja opisuje zašto je ispravnije fokusirati se na dobro i pozitivno u ljudskoj evoluciji.
Jedno je znati, drugo je htjeti, a treće je imati moć za promjene.
Stjepan Orešković
Dobro, kad to primijenimo na stvaranje velikog biznisa poput vaše M+ Grupe, koja je narasla u lidera u segmentu outsourcinga tehnoloških procesa (BPTO), rekordnom dinamikom preuzimanja digitalnih, HR i ostalih tehnoloških kompanija, zajedno sa stručnjacima koji su postavili te poslovne sustave, što je bilo presudno za toliki uspjeh?
Presudno je izdržati iduća dva tjedna jer “iduća dva tjedna su ključna”. Ha-ha-ha-ha… Sve je presudno, zato morate “gurati” principe iz dana u dan. To razumije naša ekipa u Hrvatskoj, tim visoko obrazovanih mladih ljudi. Ali sada su tu i iskusni međunarodni menadžeri i stručnjaci, naši potpredsjednici ili direktori naših kompanija u drugim zemljama: Francuzi, Talijani, Nijemci, Srbi, Turkinje, Mađari… naših 7928 zaposlenika u puno zemalja. Što naše ljude drži zajedno u stvaranju uspjeha? Upravo poštovanje principa. Nikad ne zaboravi na principe! Upravo smo objavili izvještaj o održivosti poslovanja u kontekstu UN Global Compact Indexa s ciljem provjere koliko naša grupa posluje u skladu s ciljevima UN strategije održivog razvoja. Naš izvještaj o raznolikosti, spolnoj ravnopravnosti, ekološkoj održivosti, energetskoj svjesnosti, zdravlju i sigurnosti naših zaposlenika, njihovim pravima, posvećenosti svakoj zajednici u kojoj naše kompanije djeluju, pomoći koje smo ostvarili donacijama za borbu protiv pandemije, pomoć stradalima od potresa, oboljeloj djeci. Podrška politici jednakih mogućnosti ne služi samo zadovoljavanju forme, burzi i investitora. Mi u sve te principe istinski vjerujemo.
Grupa trenutno pruža usluge u 58 zemalja svijeta, posluje s više od 260 klijenata, ima urede na 17 lokacija. Prošle godine se proširila na nekoliko novih europskih tržišta i na područje SAD-a. U zadnjem kvartalu proširila je portfelj klijenata. Otkud konstatacija kako grupu poslovna zajednica još uvijek teško prati i razumije?
Tu konstataciju napisala je u odličnoj analizi logike našeg poslovanja Liderova novinarka Željka Laslavić. U pravu je gospođa Laslavić kad tvrdi da smo mi u Hrvatskoj navikli da strane kompanije kupuju naše, a ne obrnuto. To je neki kompleks preriferije razvijen tijekom proteklih stotina godina. Kodirali su nas da budemo periferija. Dakle treba nas dekodirati, najprije “Crack the code” ili “provali šifru”. Nasreću, imamo i odgovor novih generacija na taj mentalni kavez, kolonijalnu logiku. Mnogi mladi poduzetnici su shvatili da tako ne mora biti. Izlaze bez kompleksa na regionalna i svjetsko tržište gdje poslove dobivaš i održavaš jedino konkurentnošću. I mi smo tako.
Ako smo ostali znatiželjni poput djeteta, uporni poput maratonca i povezani poput košnice vrijednih pčela s drugima, zajedno možemo činiti čuda.
Stjepan Orešković
U vlasničkoj strukturi kompanije nije bilo promjena, ali je prošle godine doživjela i dvije promjene na ključnim pozicijama. Što su donijele ove promjene, za koje znamo da su ključne u biznisu?
Upravljanje promjenama uvijek je ključ! To nije slučajno prvi modul koji predajem studentima na studiju Menadžmenta u zdravstvu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Ne boj se promjena jer ćeš ili ti upravljati njima ili one tobom! Mi smo doživjeli puno promjena. Stvorili smo nove proizvode i nove usluge. Radimo na sve više jezika, teritorija i vremenskih zona. Stalo uvodimo nove tehnologije. Naši vodeći ljudi, koji su lani otišli prema drugim izazovima, i dalje su blisko, pozitivno vezani uz kompaniju. U vlasništvu naše firme sudjeluje mnogo različitih fondova, od velikog private equity fonda fokusiranog na CEE, koji je od osnivanja prikupio više od 5,3 milijardi eura, do svih hrvatskih mirovinskih fondova. Oni su prvi investirali kad je tvrtka bila puno manja i naši su informirani, vrlo kvalitetni dugoročni partneri. Imamo sjajan nadzorni odbor na čelu s izuzetnim poduzetnikom i kreativcem Sandijem Češkom. Možete li zamisliti koliki je to ljudski i poslovni orkestar iskustava, znanja, kontakata?
Napisali ste: “Znanost je vjerojatno najiskreniji pothvat koji je čovječanstvo pokrenulo.” Dio te iskrenosti je i spremnost da svoje “biase” izlažemo kritikama drugih. Što se dešava sa znanošću i istinom kad smo zarobljeni našim mentalnim otocima?
Znanost je nemoguća u napuhanim zatvorenim balonima. Ako objavljujete znanstvene radove ili istražujete s idejom da je to zbog toga da vas samo afirmativno citiraju, a ne i propituju, onda vozite u krivom smjeru. Za takve ideje bolji su izbor razne ideološke i druge sekte. Ondje će vas svi voljeti. Jedini znanstveni izazov je strah da ne skočite s kraja zemlje za koju vjerujete da je ravna ploča. Rasprave o pandemiji bolesti COVID-19 pokazale su koliko neki znanstvenici i ad hoc znanstvenici u javnosti fanatično traže samo potvrde istinitosti svojih teza.
Vjerujem u relativno konzistentan prijedlog pet zdravstvenih područja na kojima je moguće stvoriti novu ekonomiju u Hrvatskoj: obrazovanje, klinička istraživanja, zdravstveni turizam, farmaindustrija i primjena IT tehnologija te umjetne inteligencije u zdravstvu.
Stjepan Orešković
Pandemija je velik izazov za sve nas, posebno mlade, jer je ona blokada za niz djelatnosti kada se uđe u lockdown. Kažete, u izazovnim situacijama se pronalaze rješenja. Kako razmišljati u tim trenucima?
Izazov je za svakoga. Pojedinca, obitelj, državu, međunarodne institucije. Najveći stres-test čovječanstva u posljednjih 70 godina. Odgovor na takav izazov? Budi znatiželjan i razmišljaj što novo donosi takva situacija. Čitaj povijesne ekonomske knjige i pokušaj razumjeti kako su pandemije u povijesti utjecale na društvene promjene. Tržište rada, razvoj novih obrazaca života, ponašanja ljudi. Razmišljaj koje se nove potrebe stvaraju i koje tehnologije nastaju. Budi brz, ne daj da te paraliziraju paralizatori.
Podaci koje smo čuli od ministra financija o 34 milijarde kuna potrošenih na zdravstvo, bili su šokantni. Zašto se troškovi zdravstva sustavno podcjenjuju? Naši trenutni rashodi iznose 9,1% BDP-a, to su sredstva potrošena iz javnih izvora financiranja. Ako se tome dodaju sredstva koja se privatno financiraju, dolazi se do brojke od 10,7% BDP-a. Kažete kako se ove brojke možda umanjuju, zašto?
Zato što budžetski potrošači vole neograničenu potrošnju. Ali ne vole uspostavljanje veze između potrošnje, produktivnosti i rezultata, ishoda liječenja. Ishod svake investicije, pa i one u zdravlje, mora biti više zdravlja i manje bolesti. Ako je sve više potrošenih sredstava, sve više zaposlenih, a sve manje usluga i sve manje zdravlja, onda nešto s investitorima ne valja. U uređenim sustavima za gotovo svaku intervenciju, bila ona lijek, operacija, javnozdravstvena promocija, zna se točan izračun uloženog i dobivenog.
Ako su ove brojke točne, mi smo četvrta zemlja po izdvajanju za zdravstvo u relativnom iznosu. Izdvajamo, relativno u odnosu na GDP, više od Danske. A ona je primjer izvrsnog zdravstvenog sustava i što se sve može napraviti za zemlju kada se napravi prava reforma zdravstvenog sustava. Zašto koristite pogodbeni veznik “ako”? Zar je moguće da ne postoje točni podaci o troškovima u zdravstvu?
Ne, ne postoje. A točni podaci su preduvjet bilo kakva odlučivanja. U današnjem svijetu primjene umjetne inteligencije i strojnog učenja, dostupnost podataka u svakom trenutku o svakoj ljudskoj i strojnoj aktivnosti je imperativ. Gledate li recimo finale Lige prvaka? U svakom trenutku znate koliko je tko pretrčao, kojom brzinom, na kojem dijelu terena. Koliko je koji igrač imao točnih i krivih dodavanja. Znate li otkud je to sve došlo? Ponajprije iz medicine. Zato je normalno da i u medicini i zdravstvu znate koliko je tko imao dobrih i loših intervencija, koliko je ljudi umrlo ili se razboljelo, a nije trebalo, koliko ste antibiotika propisali, a niste smjeli. U Americi, koja sama očajno upravlja svojim zdravstvom kao cjelinom, iako je najbolja u gotovo svakom pojedinom elementu, to se jednostavno definira. Underuse, overuse, misuse. Kojih ste usluga dali premalo, kojih previše, a koje intervencije nikako niste smjeli napraviti jer ste radili krivo, jer ste radili izravnu štetu. Ako u takvom svijetu modernih informacijskih sustava ne znate koliko stanovnika ima vaša država, koliko ljudi s pravom glasa, koliko zdravstvenih osiguranika treba imati pravo na zaštitu, onda ste daleko od modernog upravljanja. Većina sustava, ne samo u medicini, razvija prediktivne modele ponašanja i odlučivanja, dok mi živimo s pogledom na prošlost i borimo se s elementarnim podacima. Apsurdno je pritome da imamo nacionalno i vertikalno integrirane baze koje sadrže milijarde kvalitetnih podataka, među najmodernijim, najfunkcionalnijim u svijetu. Doista big data u najboljem smislu te riječi. Ali, uopće ih ne koristimo za analitiku i predikciju. To u velikoj mjeri vrijedi za cijeli CEZIH sustav. A posebno vrijedi za E-recept, sustav koji podržava propisivanje i izdavanje lijekova, sanitetskog materijala i magistralnih pripravaka. Iz njega bismo mogli doznati velik broj kvalitetnih informacija o ponašanju liječnika, pacijenata, farmaindustrije, distributera, ustanova. Sve o svima. Znali bismo kojih lijekova se troši previše, kojih premalo, a koji se propisuju potpuno krivo. Znali bismo kako dodati mnogo novih godina zdravog života i uštedjeti milijarde kuna. To vam je kao da kupite Ferrari i držite ga u garaži ili idete s njime samo po kruh i mlijeko.
U 2020. godini troškovi zdravstva dramatično su rasli, broj usluga je dramatično pao za 21%. Imate li neke preciznije podatke o tome? Taj ritam rasta troškova ne može izdržati nijedna ekonomija. Zar to nije znak kako nam je potrebna radikalna reforma?
Nama ne treba radikalna reforma. Jer ne treba reformirati sustav koji je nastao 1883. u nekom drugom vremenu i svijetu. A svijet se potpuno promijenio. I onda je na naš način još dodatno izobličen. Treba nam potpuno nova paradigma, nova zdravstvena ekonomija. Pokušao sam pokazati zašto bi takvim pristupom Hrvatska otkrila i aktivirala ogromne razvojne potencijale. Naravno da i postojeći sustav mora u tom kontesktu nove paradigme isporučiti puno bolje rezultate. Preciznije? Upravo sam s kolegama suradnicima, doktorskim kandidatima ili asistentima koji sada rade u raznim svjetskim institucijama, poslali smo radove u znanstvene časopise kojima pokazujemo veze troškova, efikasnosti sustava te učinaka pandemije na razne segmente zdravstva. Uključujući i troškovnu efikasnost i utjecaj na pad usluga vezan uz druge kritično važne usluge u zdravstvu, poput prevencije i terapije karcinoma i kardiovaskularnih bolesti. Ako bude objavljeno, rado ću vam poslati da pročitate.
Uspjeha u reformi zdravstvenih sustava nema unatoč znanju o ekonomici upravljanja sustavima zdravstva, koje su u zadnje vrijeme razvili dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju. Ako znanje postoji, zašto su onda zdravstvene reforme tako teške, zašto ne uspijevaju?
Jer su reforme zdravstva najteži reformski posao na svijetu. Ljudi su jako osjetljivi na svoja zdravstvena prava. Političari ne žele izgubiti glasače. Veseli ih da mogu zapošljavati u lokalnim i nacionalnim bolnicama. Sve velike industrije koje žive od zdravstva — farmaceutska, IT, proizvođači opreme — vide samo mogućnost novog rasta prihoda i profita. Liječnici teško prihvaćaju potrebu za novim komunikacijama i odnosima, ulogama novih profesija, novu decentraliziranu piramidu moći. Pacijent u središtu sustava još je uvijek samo lijepa fraza. Jer i sami građani nisu spremni za takve odnose. Štampar je govorio: narod treba proučavati, narod treba podučavati. A to nedovoljno radimo. Kako ćete u takvim uvjetima provesti reformu? Čak i da imate znanje jednog nobelovca iz zdravstvene ekonomike. Jer jedno je znati, drugo je htjeti, a treće je imati moć za promjene.
Normalno je da i u medicini i u zdravstvu znate koliko je tko imao dobrih i loših intervencija, koliko je ljudi umrlo ili se razboljelo, a nije trebalo, koliko ste antibiotika propisali, a niste smjeli.
Stjepan Orešković
Kod nas se na zdravstvo gleda kao na muku i glavobolju te kako krpati gubitke. Iako u našem zdravstvu postoje ljudi, tehnologije, znanja, iskustva i ideje, ne možemo izaći iz ovog kruga katastrofalne organizacije i ekonomskog upravljanja te na neki način podcjenjivanja problema. Što je potrebno drugačije presložiti, povezati i pretvoriti u nove proizvode i rješenja za velike izazove ekonomije 21. stoljeća?
Vi pitate pitanje za milijun dolara i još bih trebao odgovoriti u tri rečenice. U redu, napisao sam već za prilog Večernjeg lista, Obzor, da vjerujem u relativno konzistentan prijedlog pet zdravstvenih područja na kojima je moguće stvoriti novu ekonomiju u Hrvatskoj: obrazovanje, klinička istraživanja, zdravstveni turizam, farmaindustrija i primjena IT tehnologija te umjetne inteligencije u zdravstvu. Dao sam i neke usporedne brojke sa svijetom da pokažem zašto bismo mogli biti konkurentni. Ali nije uopće “ključ” u tome. Ključ je kako nastaje nova ekonomija. Ne tim pojedinačnim naporima, čak niti sektorima. Nego vezom svega toga, dakle, svi zajedno u nove veze i odnose. Povezani nevjerojatnim mogućnostima novih komunikacijskih tehnologija. U temelju svega je digitalizacija. Novi jezik, ponašanje, drskost da se ide zajedno van. Iza svega toga mora stajati država. Kennedy je rekao: “Ne pitaj se što tvoja zemlja može učiniti za tebe. Pitaj se što ti možeš učiniti za svoju zemlju!” Da, veoma inteligentno i patriotski. Hrvatska vlada morala bi pitati 500 ili 1000 najboljih ljudi i kompanija u ovom sektoru: Što vaša država može učiniti za vas? Vi ste se dokazali kao inovatori, kreatori, pobjednici. Jer ti najbolji, najkreativniji, najhrabriji su oni koji najviše mogu učiniti za našu zemlju.
Svoj pristup poduzetništvu časopis Poduzetnik svih ovih 15 godina postojanja gradi na iskrenom i objektivnom pristupu i načelima. Je li podrška svijetu dobrih medija moralna obveza ili treba promatrati i drugu stranu, onu ekonomsku?
Nema demokracije bez slobodnih medija. Nema slobodnih medija koji su ekonomski ovisni. Dakle, ne radi se samo o moralnoj obvezi. Znate li koliko je velika i važna uloga medija u, recimo, stvaranju nove ekonomije zdravlja? Koliko je važno čitanje kvalitetnih svjetskih izvora informacija poput The Economista, Guardiana, New York Timesa, Deutche Wellea… To je sve dio projekta slobodnog i uspješnog društva u kakvom naša djeca žele živjeti. Bolje ovdje, u Hrvatskoj, nego vani! Moramo se truditi da naša domovina bude jednako znatiželjna, jednako zelena, jednako digitalna, kao i naše nove generacije. Samo tako ćemo ih zadržati.
