One nas tjeraju da rastemo, razvijamo nove ideje i tražimo rješenja koja možda ranije nismo razmatrali. Od kompanija se očekuje da ulože trud u sagledavanje svojih utjecaja na društvo i okoliš s jedne strane, kao i na rizike i prilike koje se za njih nalaze u njihovom okruženju. – Sanja Petek Mujačić, Gorana Pavičić Nišević i Daria Mateljak, Spring+shift – Zagreb
Nakon 25 godina rada pod imenom Hauska&Partner, jedna od najdugovječnijih savjetničkih kuća mijenja vlasničku strukturu i ime. Kompanija od sada posluje pod imenom Spring+shift, a iza novog imena i dalje se nalazi isti iskusan tim konzultanata, poznat brojnim hrvatskim kompanijama s kojima surađuje.
Taj stručni tim predvode partnerice Sanja Petek Mujačić, kao predsjednica Uprave, Gorana Pavičić Nišević, kao izvršna partnerica i članica Uprave te Daria Mateljak kao izvršna partnerica i članica Uprave, koje u ovom sastavu vode kompaniju od 2021. godine. Od ove godine su i stopostotne vlasnice poslovanja.
Pitali smo ih kako vide svoj poslovni put i odluku o ulasku u vlasničku strukturu poznate konzultantske kuće?
Sanja Petek Mujačić: Pojednostavnjeno, moj poslovni put se oduvijek vrtio oko ljudi, njihovih navika, ponašanja, uvjerenja, prihvaćanja promjena i komunikacije. I dok sam vodila velike marketinške projekte i bila direktorica marketinške agencije (Bruketa&Žinić), zatim se nastavilo u mojoj prvoj poduzetničkoj priči (Startaparat) i sada, kao partnerica i direktorica u Spring+shiftu, a ujedno i savjetnica u pitanjima organizacijskog razvoja, razvoja kulture i pojedinaca. Komunikacija je jedan od glavnih alata koje mi kao ljudska bića posjedujemo, uz mogućnost imaginacije i kreacije. Svoju energiju crpim upravo u tome i trudim se u svom radu pomoći organizacijama usvojiti nove poglede na liderstvo, na suradnju, na kreiranje radnog okružja koje može biti inspirativno i motivirajuće i svrhovito. I za pojedinca i za organizacijske ciljeve.
Gorana Pavičić Nišević: Još tijekom studija politologije zanimale su me strateške komunikacije pa me veselila mogućnost da odradim praksu u jednoj od, u to vrijeme, a radi se o sredini dvije tisućitih, najutjecajnijih savjetničkih kuća u tom području. Praksa je prerasla u stalno zaposlenje, pa je moj put možda malo neuobičajen za današnje pojmove, jer otad radim u istoj kompaniji. To na papiru može izgledati monotono, no savjetnički posao je sve samo ne monoton. U posljednjih gotovo 20 godina radila sam na zahtjevnim projektima u kojima je trebalo pažljivo osmisliti i voditi komunikaciju s različitim skupinama dionika, projektima organizacijskih promjena, rizičnim i kriznim situacijama u raznim sektorima i industrijama. Od samih je početaka naša savjetnička kuća sve to radila kroz prizmu odgovornosti, etičnosti i održivosti te je o tome još od 2007. godine izvještavala. Nije zato čudno da sam se kroz godine počela sve značajnije baviti komunikacijom korporativne održivosti, a onda i zašla u poslovno savjetovanje upravo u tim temama. U posljednjem sam desetljeću intenzivno stjecala iskustva i pronašla u tome svoju savjetničku svrhu. Komunikacije su nam danas alat, ne više primarna usluga, ali nam iskustvo u njima omogućuje da bolje razumijemo svoje klijente i njihove dionike, da ih lakše povezujemo i omogućujemo suradnju koja je u priči o održivosti nezaobilazna. Iako ne predstavlja čarobni štapić za rješavanje globalnih problema gospodarstva, održiv pogled na poslovanje može utjecati na to da poduzeća postanu ljudskija, svjesnija svoje uloge u društvu i utjecaja na okoliš, da njima bolje upravljaju.
Daria Mateljak: Moja je priča često bila kao iz one Frostove pjesme o dva puta koja vode u šumu. Je li to zbog urođenog dalmatinskog dišpeta, znatiželje ili neke druge karakterne osobine, ne znam, ali voljela sam kročiti onim „less travelled by“ putem, tj. stazama kojima drugi baš i nisu. Tako sam se, više pokretana izazovima nego nekim „pozivom“, nakon deset godina rada u Vladi našla u konzultantskom svijetu. Uvijek sam imala snažnu ambiciju pronalaziti nova rješenja za probleme klijenata pa sam s vremenom shvatila da najviše možemo pridonijeti ako im pomažemo da budu održivije i organizacijski naprednije. I eto, već se 35 godina bavim raznim vrstama savjetovanja. Premda izrazito naporan, lijep je to i zahvalan posao, jer se često vide promjene. A upravo je želja za promjenama pokrenula i našu novu priču o Spring+shift.
Za novi iskorak uvijek su potrebni znatiželja, hrabrost i preuzimanje rizika. Svi znamo kako su promjene neizbježne, Vi vjerujete da su i poželjne. Koliko daleko ste spremne ići u promjenama?
Sanja Petek Mujačić: Promjene su neizbježan dio života i poslovanja, ali danas su postale norma, a ne iznimka. Životni vijek kompanija sveo se na manje od 20 godina (za razliku od 60 godina sredinom 20. stoljeća, prema S&P 500 indeksu), dok danas gotovo 70% organizacija prolazi kroz neku vrstu digitalne transformacije. To pokazuje koliko brzo i intenzivno živimo u vremenu stalnih prilagodbi. Promjene ne doživljavam samo kao reakciju na tržišne uvjete – one su naš alat za preživljavanje i uspjeh. Iako nas ponekad izbace iz zone komfora ili izazovu strah od nepoznatog, upravo u tim trenucima leži njihov potencijal. One nas tjeraju da rastemo, razvijamo nove ideje i tražimo rješenja koja možda ranije nismo razmatrali.
Naravno, to nije uvijek jednostavno. Promjene zahtijevaju znatiželju (ima li tu nešto za mene), hrabrost (mogu li ja to) i spremnost (imam li resurse koji su mi potrebni) za preuzimanje rizika. Svaka promjena nosi neizvjesnost, ali istovremeno otvara vrata prema nekoj novoj, možda i boljoj budućnosti. Prvi korak uvijek je pitanje: „Kako ovo možemo napraviti bolje?“ ili „Što ako pokušamo nešto novo?“. Ili još bolje „Što će se dogoditi ako ne poduzmemo ništa?“. Sve dok mi sami nismo spremni mijenjati se, ništa se zapravo ne mijenja, pa imamo transformacije koje krenu uz veliki bang, pa se na kraju ništa ne dogodi. To je korak koji svaki pojedinac mora za sebe napraviti. Jednako je u organizacijskom okruženju, kao i s našim osobnim promjenama. Tek tada nastaju pravi skokovi, jača otpornost, potiču se inovacije i stvaraju prilike.
Savjetnička kuća koju ste preuzele jedna je od najpoznatijih koja nudi usluge savjetovanja u području održivosti. Što će se promijeniti u vođenju tvrtke, a što ćete željeti zadržati?
Sanja Petek Mujačić: Promjena u Spring+shift za nas je velika stvar, ali doživljavam je više kao našu evoluciju, odnosno veliko finale procesa koji traje zadnje tri do četiri godine. Prve iskre krenule su puno ranije, već prije 15-ak godina. Daria, Gorana i dio tima okrenuli su se prema pitanjima održivosti i gradili su našu prepoznatljivost i stručnost u tom segmentu. Prije 4 godine napravili smo značajniji zaokret, postavili dva glavna stupa našeg djelovanja te uz razvoj održivog poslovanja, krenuli s razvojem savjetovanja u području organizacijskog razvoja i ljudskih potencijala. Danas smo prisutni na tržištu kao prva i, rekla bih, jedinstvena savjetnička kuća koja klijentima pruža podršku – stratešku i operativnu u ambicioznim promjenama njihovih organizacija, a koje se tiču održivog poslovanja i načina na koje organizacija kreira iskustvo rada za svoje zaposlenike. Jedno bez drugog i ne ide i vjerujem da će u sljedećih godinu-dvije, što će pritisak regulative biti sve jači, svijest da se trebamo pametnije baviti utjecajima, ljudima i prihvaćanjem promjena biti sve aktualnija. Znamo da to nije jednostavan put za organizacije, zato zadržavamo ono što nas je i dosad obilježavalo – predanost u radu, znatiželju i želju da uistinu pomognemo klijentima u kreiranju održivih i odgovornih organizacija, ali i da kao poslodavac podržimo naše zaposlenike u razvoju vlastitih ambicija, i profesionalno i osobno. Ono što pojačavamo ili uvodimo su jača fleksibilnost, iskorak u nove niše, ali i na nova tržišta. Pratimo što se događa na horizontu i što će biti trend u sljedećih 3-5 godina te već sada razvijamo vlastite resurse u tom smjeru.
Spring+shift – pojasnite nam naziv brenda. Što će tvrtka osigurati postojećim i novim klijentima?
Daria Mateljak: Osim imena i vlasništva, nije se puno toga promijenilo, naši klijenti, usluge, tim – sve je ostalo isto. Domisliti ime je poseban izazov, ali zanimljivo, nakon što smo izlistali desetke ideja i savjetovali se sa stručnjakinjom Majom Benčić iz Startaparata, ime nam se nekako samo nametnulo. Sve što radimo je odgovor na izazove VUCA svijeta pa i samo ime odražava početak, iskorak, izvor za pozitivne promjene koje želimo vidjeti u organizacijama i svijetu. U izradi vizualnog identiteta podržao nas je splitski dizajnerski dvojac Kazinoti i Komenda.
Ime je međunarodno, jer osim na hrvatskom tržištu, surađujemo i s međunarodnim klijentima. Premda hrvatsko tržište nudi dovoljno izazova, uskoro ćemo jače iskoraknuti i na međunarodno. Naš rad je već prepoznat u regiji, pa smo nedavno dobili i priznanje za Regionalnog ESG lidera za izniman doprinos u promicanju svijesti o održivosti u poslovanju. Spektar naših usluga je dosta širok, od izrade ESG strategija i izvještaja o održivosti, integracije ESG kriterija u poslovanje, do savjetovanja u razvoju organizacijske kulture, leadershipa, employer brandinga i HR strategija te podrške kompanijama u suočavanju s promjenama. Podjednako je široka i gama kompanija koje savjetujemo, od energetike, telekomunikacija, ICT, retaila, infrastrukture i graditeljstva, financijskog sektora, poljoprivrede i raznih proizvodnih industrija. Većinom su to velike ili međunarodne kompanije, ali sve je više srednjih i malih poduzeća koja prepoznaju potrebu jačanja svoje održivosti i organizacijske uspješnosti.
Održivo i odgovorno upravljanje poslovanjem je i Vaše osobno uvjerenje. Koliko je zahtjevno biti predvodnik u održivosti i društvenoj odgovornosti?
Gorana Pavičić Nišević: Ne znam bih li koristila riječ predvodnik jer održivost je prije svega kolektivni napor, bez toga ne može postojati. No svakako smo među onima koji su se na našem tržištu vrlo rano počeli baviti temom održivosti i poticati svoje klijente da svoje poslovanje usklade s njezinim načelima. U tom smo vremenu pronašli u tome brojne saveznike, ne samo među ljudima u kompanijama s kojima surađujemo, nego i među partnerima, udruženjima, u akademskim krugovima. Imali smo priliku utjecati na stvaranje mnogih dobrih praksi, dobrih ideja, odličnih suradnji, a s time nastavljamo i dalje. Sve me to puno više veseli od ideje predvodništva.
Ljudi su ključni za uspjeh organizacije. No da bi ti isti ljudi ostvarili misiju, viziju, strategiju i ciljeve tvrtke, što im organizacije trebaju osigurati?
Sanja Petek Mujačić: Organizacija svoje ciljeve ostvaruje isključivo kroz ljude, no kako bi ostvarili njezinu misiju, viziju i strateške ciljeve, potrebno im je više od pukog postavljanja smjera. Potrebno je kreirati radno kruženje koje će ih poticati, davati prilike za razvoj i osjećaj svrhe. Za to u prvom redu trebamo novi stil liderstva koje kombinira autentičnost, prilagodljivost i poticanje suradnje. Istraživanja pokazuju da stilovi liderstva koji se fokusiraju na podršku, razvoj i osnaživanje zaposlenika donose dugoročno uspješne rezultate. Drugi bitan element u jednadžbi je ulaganje u razvoj zaposlenika. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, 50% svih zaposlenika trebat će reskilling već do 2025. godine zbog tehnoloških i tržišnih promjene. Organizacije koje kontinuirano ulažu u edukacije, mentorstva i karijerni napredak stvaraju zaposlenike koji su spremni prilagoditi se i inovirati, što direktno doprinosi ostvarenju strateških ciljeva.
U proteklih nekoliko godina, pa i danas, tvrtke su suočene s ogromnim izazovima i velikom količinom promjena. Koje biste izazove posebno izdvojili? Možemo li se i kako pripremiti za nove izazove u 2025. godini?
Daria Mateljak: Mnogi bi rekli da je gotovo nemoguće predviđati u svijetu koji je volatilan, složen i u kojem je sve povezano. Vidimo već dugo da klimatske promjene nose potpuno nove izazove, ne samo izravnih posljedica olujnih nevremena ili suša, već i potiču industrije na inovacije i nove oblike poslovanja. Tehnološki napredak, razvoj infrastrukture, umjetna inteligencija, internet stvari također utječu na potrebe značajnih prilagodbi. U društvenom aspektu to je sigurno pojačana potreba za zaštitom ljudskih prava, uslijed razvoja svijesti da mnogi ljudi žive u lošim uvjetima, zlostavljani su ili iskorištavani. Tu su i globalni politički trendovi, tako da svi još uvijek iščekujemo kakve će biti posljedice promjena američke administracije, u kojem će se smjeru razvijati EU, kako će se odvijati sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku. Sve to, iz naše hrvatske perspektive možda izgleda da se odvija negdje daleko, ali se prelijeva i odražava na naše poslovanje. Svjetski ekonomski forum predviđa da će klimatski i demografski rizici biti dominantni u sljedeće dvije godine.
Jesu li vizija, razumijevanje, hrabrost i prilagodljivost dovoljni za uspješno i odgovorno poslovanje?
Gorana Pavičić Nišević: Možda nisu dovoljni, ali su bez sumnje preduvjet. Ovaj naš poslovni pothvat nastavlja se bešavno na gotovo 25 godina rada, što je za mali biznis poput našeg prilično postignuće. Održati se na tržištu od nas je zahtijevalo da stalno operiramo pod ovim temeljnim pretpostavkama, ali i da im pridodamo još brojne druge, poput znatiželje, želje za učenjem, pouzdanosti, individualnog pristupa rješavanju problema naših klijenata, iskorištavanje snaga raznolikosti ljudi s kojima smo radile, iskustava koje smo stekle. Ne mogu precizno reći koji su omjeri svega toga činili našu mješavinu jedinstvenom u posljednja dva i pol desetljeća, ali mogu reći da smo sada jedinstvene upravo po tome što nudimo sveobuhvatan pristup održivom organizacijskom razvoju koji ne nudi nitko osim nas.
Usvojena europska regulativa promijenit će pravila poslovanja. Kakve su to konkretno prilagodbe koje se danas očekuju od tvrtki?
Gorana Pavičić Nišević: Iako djeluje kao da je regulativa usmjerena samo na izvještavanje, ona je u svojoj biti usmjerena na strateško upravljanje. Od kompanija se očekuje da ulože trud u sagledavanje svojih utjecaja na društvo i okoliš s jedne strane, te na rizike i prilike koje se za njih nalaze u njihovom okruženju. Takav dubinski uvid gotovo uvijek otvara pogled na „praznine“ u upravljanju koje treba popuniti, pa čak i na aspekte u kojima kompanije možda trebaju promijeniti ili prilagoditi svoje poslovne modele. Jednostavnije rečeno, bit nije toliko u tome što se radi, nego kako se radi – gleda li vodstvo kompanije svoje poslovanje kroz prizmu održivosti ili ne, prilagođava li svoje poslovanje očekivanjima održivog razvoja. Takav pristup ne donosi samo odgovornija poduzeća, nego i otpornija, inovativnija, samosvjesnija poduzeća, što bi na koncu trebalo doprinijeti i njihovoj financijskoj uspješnosti.
Tvrtke danas, više nego ikada, trebaju odgovoriti na potrebe zaposlenika. A što tvrtka može ponuditi zaposlenicima u zamjenu za njihov rad i znanje?
Sanja Petek Mujačić: Poticajno okruženje u kojem će zaposlenici znati kako doprinose ciljevima organizacije, u kojem će imati priliku za razvoj svojih vještina i znanja, imati autonomiju u svome radu. No također ne smijemo smetnuti s uma da ljudi sve više teže ravnoteži između profesionalnog i privatnog života, kao i osjećaju zadovoljstva i zdravlja na radnom mjestu. Dakle, danas zaposlenici ne žele samo radno mjesto, već način rada koji se prilagođava njihovim potrebama. Fleksibilni modeli rada, wellbeing kao prioritet, neki su od glavnih razloga za odlazak ili ostanak u organizaciji. I, naravno, tu je i financijska komponenta, nesporno bitna, iako sama za sebe nije dovoljna i uvijek je povezana s ostalim elementima raznog okruženja, od kulture, razvoja, stilova vođenja koji prevladavaju u organizaciji. Financijski uvjeti rada koji prate kontekst života zaposlenika, mjerljivi rezultati rada koji se odražavaju i u kompenzaciji, financijska perspektiva… I, svakako, transparentnost, poslodavci bi trebali razmisliti jesu li transparentni u politikama kompenzacija, nagrađivanja i stvaranju prilika za sve.
Može li i kako menadžment osvijestiti svoje nedostatke i shvatiti da su promjene na tržištu dubinske? Kako otkloniti upitnike u glavama lidera, direktora, voditelja?
Sanja Petek Mujačić: Paradoks promjene nastupa tek kad pojedinac postane ono što jest, tj. svjestan onoga što jest – tek tada osoba može postati nešto drugo, što zapravo čini promjenu. U kontekstu menadžmenta i organizacija koje vode, tek kad su menadžeri spremni uvidjeti na koji način su oni sami pridonijeli trenutnom stanju organizacije i koliko su spremni mijenjati sebe, može i njihova organizacija krenuti put promjene. Lideri koji se usude preispitati svoje pristupe, uključiti se u kontinuirano učenje i potražiti povratne informacije iz različitih perspektiva – na pravom su putu. Za to su potrebni i samopouzdanje i spremnost da priznaju kako ni njihovi dosadašnji modeli razmišljanja nisu uvijek dovoljni u brzo mijenjajućem poslovnom svijetu. Jedan od vrijednih alata koji im može pomoći na putu brže transformacije jest uvođenje kontinuiranog feedback loopa iz organizacije i izvan nje, direktan feedback tima (to mogu biti zaposlenici svih razina) na određene poslovne odluke, ponašanja i slično. No i savjetovanjem s vanjskim stručnjacima često dobiju objektivniji uvid u to kako promjene na tržištu zahtijevaju prilagodbu na strateškoj razini.
