Moderni menadžer susreće se s pravnim pitanjima koja su bitna za njegov status u trgovačkom društvu, ali i za vođenje poslovanja i donošenje operativnih odluka. Prvim dijelom ovoga članka obuhvaćena su dva od pet pitanja koja nam često postavljaju menadžeri, a vezana su uz menadžerske ugovore i opcijske dionice, dok će u idućem broju biti riječ o preostala tri pitanja.
Menadžerski ugovor
Menadžerski ugovor je ugovor koji zaključuju poslodavac i menadžer s ciljem da menadžer svojim znanjem i iskustvom ostvari postavljene ciljeve. Bitni sastojci menadžerskog ugovora su odredbe kojima se reguliraju prava i obveze menadžera te njegova materijalna primanja za obavljeni posao, a mogu biti ugovorene i odredbe o posebnim nagradama, plaćenim premijama osiguranja, sudjelovanje u dobiti društva i dr. U praksi se najčešće javljaju mješoviti menadžerski ugovori koji uz obveznopravne elemente sadrže i radnopravne elemente, pa i elemente ugovora o djelu te ugovora o nalogu. Zakon o radu u odredbi članka 4. st. 3. određuje da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati poslove za poslodavca. Na takve osobe se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, o prestanku ugovora o radu, o otkaznom roku i otpremnini te ta pitanja poslodavac i menadžer mogu posebno regulirati u menadžerskom ugovoru, odnosno ugovorom o radu ako je isti zaključen. U praksi se često i s drugim osobama zaključuju ugovori koji se nazivaju menadžerskim, iako nije zabranjeno takve ugovore nazivati menadžerskim ugovorima, na te se osobe primjenjuju sve odredbe Zakona o radu bez navedenih izuzetaka.
U slučaju spora
Sud će se u svakom konkretnom slučaju procijeniti radi li se o čistom menadžerskom ugovoru, o menadžerskom ugovoru s radnopravnim elementima ili o ugovoru o radu te će sukladno tomu primijeniti odgovarajuće materijalno pravo.
• Iz sudske prakse hrvatskih sudova: “Isključena je mogućnost da član uprave s društvom bude u klasičnom radnom odnosu u pogledu obavljanja funkcije člana uprave, premda ga stranke tako i zovu, jer se radi o mandatnom odnosu reguliranom ZTD-om i ZOO-om, a ne ZR-om. Nakon što je opoziv člana uprave konačan, jer ga tužitelj nije pobijao pred sudom, opoziv je zakonit sukladno čl. 244 ZTD-a. No kako je tuženik ugovorom o radu preuzeo obvezu nakon opoziva rasporediti tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, to tužitelju radni odnos nije prestao. Zbog toga odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena.” (Županijski sud u Zagrebu, Gžr-324/2013 od 18. veljače 2014. godine)
• Iz sudske prakse suda Europske unije: “Za ocjenu je li član uprave radnik, potrebno je uzeti radi li po uputama društva i pod nadzorom drugog organa koji ga može razriješiti protiv njegove volje (odnos subordinacije) i je li za osobno obavljeni rad plaćen. Ako je odgovor pozitivan, radnik treba uživati pravo na sudsku zaštitu. Pritom nije bitno kako se ugovori nazivaju u nacionalnom zakonodavstvu.” (Sud Europske unije, Presuda donesena u predmetu Danossa C 232/09 od 11. listopada 2010. godine.)
Opcijske dionice
Opcijske dionice su vrsta kompenzacije koja se daje radnicima i/ili članovima uprave u obliku mogućnosti stjecanja dijela vlasništva u dioničkom društvu. Opcija stjecanja dionice društva znači imati pravo kupiti dionice društva po određenoj cijeni u ograničenom razdoblju. O tom pravu potrebno je zaključiti opcijski ugovor ili ugovor o opcijskim dionicama. Kada se ispune uvjeti iz ugovora, radnik može iskoristiti opcije i s popustom kupiti dionice društva te postati sudionik u vlasničkoj strukturi društva. Nakon toga radnik može odlučiti odmah prodati dionice na otvorenom tržištu ili zadržati dionicu tijekom vremena, pod uvjetom da u tome nije ograničen opcijskim ugovorom. Opcijski ugovori su često povezani sa startup društvima koja na početku nemaju mogućnosti dovoljno kompenzirati radnike, no očekuju rast vrijednosti te nakon toga žele nagraditi one koji su bili dio društva od samog osnivanja.
Opcijskim ugovorima trgovačka društva također potiču radnike da ostanu u društvu te da motivirano rade na razvoju društva i povećanju vrijednosti dionica.
Prije same kupnje dionice od strane radnika riječ je samo o opciji dionice koja je još uvijek vlasništvo društva, a ne zaposlenog radnika pa isti nema pravo na dividendu ni pravo glasa.
Faze dodjele opcijskih dionica
Prva faza je kada se radniku dodijele opcijske dionice te se ugovorom definiraju cijena i rok stjecanja i svi uvjeti stjecanja. Druga faza predstavlja trenutak kada radnik stvarno stekne predmetne dionice, odnosno kada ih kupi po ugovorenoj cijeni i iste budu upisane na njegovo ime.
Što se tiče pitanja oporezivanja, ono dolazi tek u drugoj fazi kada zaposleni realizira svoja prava iz opcijskog ugovora. Uređenje poreznog tretmana opcijskih ugovora u ranijem je razdoblju bilo složeno i nepovoljno za stjecatelje. Od 1. siječnja 2019. godine uveden je povoljniji način oporezivanja te je smanjen porezni teret na dodjelu opcijskih dionica zaposlenim radnicima i članovima uprave. Povoljan porezni tretman imaju dionice koje stječu članovi uprave i zaposleni radnici putem opcijske kupnje vlastitih dionica, odnosno dionica koje je steklo samo društvo. U krug povoljnog oporezivanja ulaze i članovi uprave i radnici tuzemnog društva koji nisu u radnom odnosu s povezanim tuzemnim ili inozemnim društvom od kojeg dobivaju opcijske dionice (krajnjim vlasnikom tuzemnog društva).
Porez na dohodak od kapitala vezan uz opcijske dionice izračunava se kao razlika između tržišne vrijednosti dionica i cijene dionica po kojoj zaposleni na temelju opcijskog ugovora može kupiti dionice.
Iznos poreza na dohodak od kapitala koji predstavlja razliku tržišne vrijednosti dionica i cijene utvrđene opcijskim ugovorom bit će izračunat po odbitku, stopi od 24 %. Riječ je o značajnom poreznom rasterećenju u odnosu na raniju regulativu. Iz perspektive zaposlenih radnika i članova uprave, opcijske dionice očekivano djeluju motivirajuće da budu produktivniji s obzirom na to da im je u neposrednom interesu rast vrijednosti dionica društva.
Sve navedeno odnosi se samo na dionice, dakle na dionička društva te se zasad ne primjenjuje na poslovne udjele u društvima s ograničenom odgovornosti. U stručnim poslovnim krugovima postoji inicijativa da se navedeno proširi i na društva s ograničenom odgovornosti.
