P-A-P ili jednostavnije papak
Principal-agent problem. Mi građani smo principali, a ljudi koje biramo na izborima su agenti. Mi građani smo principali, a ljudi koji rade u državnim ili lokalnim ustanovama su agenti. Dioničari su principali, a mirovinski fondovi i uprave koje biraju su agenti. Poduzetnici su principali, a ljudi koje zapošljavaju su agenti. Vi, dok ste na poslu, principal ste, a izvoditelji završnih radova u vašem stanu ili kući su vaši agenti. Možda ste im i platili sve unaprijed. Primjera ima mnogo, više nego što je u fokusu briljantnih ljudi koji se bave ovim fascinantnim područjem u ekonomskim i političkim znanostima. I koliko god oni smislili modela, struktura i sustava koji služe da papak malo popusti, ljudska snalažljivost i kreativnost uvijek nađu načina. Kao da je papak sam život.
Papci svugdje oko nas
Papak je čovjekov vjerni drug od početka civilizacije. Ma od praskozorja čovječanstva. Kad se posegne u javno dobro da bi dali sebi, i to je papak. Kad se obezvrijede zajedničkih sto da bi prodali za svojih deset, to je papak. Kad se gurne ruku u kasu koja ima tuđe ime napisano na sebi, papak je. Kad se gurne ruka pod suknju, pored predatorskog nasilništva, prisutan je i papak. Kad se kolumnisti portala ‘trgaju’ objasniti građanima da “neće država platiti nešto jer država nema svoje novce”, i tu je papak. Kad pogledate sve svinjarije koje desetljećima muče nas, a tisućljećima svijet, to su papak pored papka. Kad netko kaže “Politika je takva!”, sigurno je papak u zasjedi. Ako jedna stvar može baciti sumnju u dobrotu čovjeka, onda su to silni papci, svugdje oko nas.
The name on the front
„…is a hell a lot more important than the name on the back.“ – Herb Brooks. Kad bi ovo moglo postati dominantno razmišljanje, primarni kompas, snaga papaka bi atrofirala. Ljudi koje predstavljam, organizacija koju zastupam, profesija koju obogaćujem, tim čiji sam član, važniji su od mojih želja i prohtjeva. Važniji od mojih impulsa, slabosti i nesigurnosti. I onda se čini kako je to ideal prema kojem dio ljudi teži, a drugi se dobro zabavljaju na račun prvih. Tko je ovdje lud i što je u biti normalno, vjerojatno nisu dobra pitanja. Pričamo o održivosti, ali papak pojede održivost u jednom zalogaju. Ljepota kod papaka je da ne postoji izgovor i iluzija tvrtke, organizacije, države. Uvijek postoji ime na leđima. Papak nametnik uvijek ima čovjeka za domaćina.
Što to ima u ljudima tužno…
Osobni interes? Ne, on nam je važan. Motivira i tjera prema naprijed. Nagon za samoodržanjem? Apsolutno potreban. Oboje su prisutni, ali ne mogu objasniti papka. Kako je uopće moguće da pametni i sposobni ljudi, dragi i korektni u nekim životnim situacijama, budu pometeni papkarskom lavinom u drugima? Izreka ‘Hate the game, not the player’ nije odgovor. Na stranu sociopati i ostali pacijenti, o njima sad ne razmišljamo. Je li to osjećaj da imaju pravo na nešto? Poput preslatkih teenagera. Ili je i posrijedi ovisnički koktel statusa, prestiža, moći i prihvaćanja? Častohleplje i gramzivost? Pomiješano s utjecajem bliske okoline koja opravdava i povlađuje, radi vlastitih papaka? Ili ih i muči da moraju biti smatrani posebnima, ne običnima i prosječnima. ‘Jednom, ako umrem…’
Papkarenje u poduzetništvu
“Ima l’ mene tute?!”, možda se pitate. U pravu ste! Dosta o konceptima, vrijeme je za vaš P/L. Ako ste vlasnik, onda vam piše principal na čelu, a jata piranja grickaju sa svih strana. I posebno se pazite kad vam darove donose. Ako ste menadžer, onda ste i principal i agent. Izazovi cvjetanja tisuću papaka u poduzećima na kraju su vidljivi u vašim prihodima, ali i troškovima. Kad zamišljate svoja odredišta i promatrate svoje ‘vozilo’, tj. tvrtku ili tim, papak checklista mora vam biti, po defaultu, u mentalnom prtljažniku. Kontrolni mehanizmi i pay-for-performance bonus sheme služe za usmjeravanje ruže papkarskih vjetrova. Sjetimo se fizike iz osnovne škole: avion leti prema zapadu nekom brzinom, a vjetar puše sa sjevera… vektori, sile, rezultanta sila?
Iđem, a stojim!
Ili da pojednostavimo. Sile na istom pravcu, ali suprotnih orijentacija. Svi kao nešto rade, ali nema pomicanja. Zato prvo proniknite u um i dušu papka, a tek onda proaktivno i odlučno idete ga uspavati. Ne obrnuto. Papci u tvrtkama imaju pregršt manifestacija. ‘Ja, mene, meni’ je jedna. Svako bavljenje formom, a ne sadržajem je druga. Rješavanje problema koji nisu uzrok, već neki simptom ili posljedica, treća. Prebacivanje odgovornosti, traženje krivca, prisvajanje zasluga, godišnji razgovori, organizacijska kultura. Vrijednosti. Odnosi s dobavljačima. Ima toga još. Pa sve to pomiješate, pa imate višestruke papke u jednoj osobi. Djeluje kompleksno, ali je zabavno, imate velik osobni interes time upravljati i jednom kad znate što trebate vidjeti, poput dirigenta ste.
Papci u nama
Ovo sve prije nazovimo eksternim papcima. Fascinantno da, ali može dotući nemoćnog čovjeka da išta promijeni. Možda stvarno bolje uzeti onu Morpheusovu ‘plavu pilulu’ i što ne znamo, ne može nam smetati. Ali postoje i interni papci. Koncept prekrasan i sastavni dio Mindset kolumne. Pretpostavimo kako postoji jedan dio nas koji je principal. Jedno stvarno MI. Možda kao duhovno biće. Možda kao ‘vlasnik’ ovog našeg tijela. I onda velik broj agenata, dijelovi nas, koji papkare ‘na najjače’. Mladi odvjetnik koji pod stresom puši dvije kutije dnevno. Društveni poduzetnik koji stalno ugošćuje partnere i prijatelje, pa butelje broji u parovima. A ovo su samo primjeri koji su očiti i mjerljivi. Vrlo stvarni, čak i našem unutarnjem promatraču.
Papak ili ne, pitanje je sad
Arhetip ‘suca’, našeg unutarnjeg osuditelja koji nam dijeli lekcije i nalazi primjere zašto nešto što smo postigli ili zašto mi nismo dovoljno dobri. Papak 1/1. Borba za biti u pravu, bez obzira na to što je u pravu pogrešno, do zadnjeg čovjeka. Tj. principala. Kad smo u ulozi žrtve, a to je potrebno ovom prvom, opet papak! Kad udovoljavamo drugima da bi od njih dobili prihvaćanje i potvrdu, papak. Kad važemo svoj integritet i ugled, kroz poštenje i ono što smo stvorili za druge u odnosu na moć i status i ono što smo osigurali za sebe. Papak samo čeka spreman. Osjećaji kritičnosti i frustracije prema sebi samima, nezadovoljstva i jada jasan su signal. Papak. Napuhani i preuveličan dojam i potreba za vlastitom važnošću i značajem. Pogonsko gorivo svih papaka.
P.S. Papci do sada nisu izumrli, a i neće, sve dok mehanički i/ili biokemijski ne krenemo zadirati u naše mozgove. Ako ikada… Kozmičku pravdu ljudi koji papkare neće uvijek doživjeti. Neka to ide svojim tijekom. Važno je upoznati papke u sebi i njima upravljati u našem neposrednom okružju unutar kojeg možemo učiniti razliku.
Jer ‘jednom, kad umrem…’
