Ovo su najbogatije žene koje su osnovale tvrtke nakon 40. godine

Vaša dob nije bitna. Bitne su vaša energija i odlučnost.

Cathie Wood odlučila je preuzeti najveći rizik u svojoj karijeri u 57. godini, ostavivši mjesto glavnog investicijskog direktora u zajedničkom fondu i investicijskoj tvrtki AllianceBernstein kako bi pokrenula vlastitu tvrtku. Na tu je ideju došla 2012. godine kada je njezino troje djece – u dobi od 15, 19 i 21 godine – bilo odsutno, ostavljajući kuću neobično tihom. “Shvatila sam da sam sljedeća dva tjedna bila sama, što mi se nikada prije nije dogodilo”, prisjeća se Wood (64). “Čim sam to pomislila, pala mi je na pamet ova ideja. Nisam ni razmišljala poslu, ali sam pomislila: Sve sam to vrijeme bila učenik disruptivnih inovacija. Zašto ne uzeti ta učenja i na neki način poremetiti financijski sektor?”

Kada je shvatila da u AllianceBernsteinu njezina ideja o aktivnom upravljanju burzovnim fondovima ili ETF-ovima nije pronašla plodno tlo, dala je otkaz i osnovala Ark Invest. Wood je u taj posao uložila više od 5 milijuna dolara svoje ušteđevine. “Moj bliski prijatelj nazvao ga je projektom taštine… To me pogodilo, ali me učinilo još odlučnijom da mu dokažem da nije u pravu”, kaže. Sada je Ark jedna od najbrže rastućih i najuspješnijih investicijskih tvrtki na svijetu. Njezin udio u tvrtki vrijednoj 29 milijardi dolara iznosi 250 milijuna dolara. Jedan od njezinih mentora poticao ju je da pokrene vlastiti posao desetljeće prije nego što je pokrenula Ark, no ona smatra da taj posao ne bi bio uspješan. “U to vrijeme nisam mislila da bi bilo u redu da noću ne budem kod kuće”, kaže ona. “U vrijeme kad sam pokrenula Ark, moja su djeca bila sasvim sposobna brinuti se o sebi. Ark je bila moja nova beba.”

Njezina se priča o pokretanju vlastitoga posla sukobljava s narativom o hrabrim mladim poduzetnicama o kojima “vrište” naslovi časopisa, no ta je putanja daleko češća. Prosječna starost američkih poduzetnika koji osnivaju tvrtke je 42 godine, pokazuje studija MIT-Northwesterna iz 2019. godine. Prosječna dob osnivača najbrže rastućih startupa čak je i viša, s 45 godina. U Sjevernoj Americi veći postotak muškaraca pokrenuo je vlastiti posao nego žene u svim dobnim skupinama – osim od 55 do 64 godine, navodi se u izvještaju Global Entrepreneurship Monitora. Stoga ne čudi da je Wood jedna od 23 najbogatije Amerikanke s Forbesova popisa za 2020. godinu, koje su pokrenule posao u dobi od 40 godina ili kasnije.

Cordia Harrington odlučila je pokrenuti pekarski posao s 43 godine, kada je najmlađi od njezina tri sina imao 11 godina. Računovođa i odvjetnik molili su ovu samohranu majku da preispita odricanje od prihoda od 600 000 američkih dolara godišnje od svojih triju uspješnih franšiza McDonald’sa. Unatoč tomu, Harrington je prodala franšize i uzela zajam od 15,3 milijuna dolara za osnivanje tvrtke Tennessee Bun, koja je isporučivala lepinje s hamburgerima u nekoliko franšiza McDonald’sa. Kako je prodaja započela loše, počela je paničariti. “Mislila sam da ću bankrotirati”, prisjeća se. “Ali dotad sam već bila preduboko u tome. Prodala sam restorane i preuzela ogroman dug. Morala sam to učiniti.” Gotovo tri desetljeća kasnije, rizik se isplatio. Harrington, nadimka “The Bun Lady”, vrijedna je 180 milijuna dolara, nakon što je u listopadu 2019. prodala većinski udio privatnoj vlasničkoj tvrtki Arbor Investments. “Ray Kroc imao je 52 godine kada je osnovao McDonald’s”, ističe Harrington. “Vaša dob nije bitna. Bitne su vaša energija i odlučnost.”

Kad je Suzy Batiz u 41. godini pokrenula marku spreja za kupaonice Poo-Pourri, bila je svjesna rizika jer je dotad već dvaput bankrotitrala. Premda se nakon toga zavjetovala da se više nikada neće zadužiti ili pokrenuti drugi posao, ova serijska poduzetnica došla je u napast otprilike četiri godine kasnije. Nakon obiteljske večere 2006. godine, na kojoj je njezin šogor razmišljao o tome može li se miris kupaonice zarobiti, Batiz je počela eksperimentirati s esencijalnim uljima i testirati ih u vlastitoj kupaonici.

Vaša dob nije bitna. Bitne su vaša energija i odlučnost.

Nitko nije podržavao osnivanje tvrtke, no Batiz se nije dala smesti. “Nisu mi trebala vanjska priznanja koja su mi trebala kada sam bila mlađa”, kaže Batiz, sada 56-godišnjakinja. “Uvijek sam se pokušavala dokazati drugima i sebi. No većina nas prolazi kroz krizu u 40-ima i to tek kada pronađemo sreću u sebi.” Poo-Pourri je prodao više od 100 milijuna spejeva, a Batiz danas vrijedi 215 milijuna dolara. “I sada se nerijetko uplašim i pitam hoću li biti dobro ako sve ovo propadne? Znam da ću biti… Mogući bankrot nazivam ‘luksuzom da izgubim sve’ jer više nemam straha”, kaže Batiz, koja je odrasla u siromaštvu u Arkansasu.

Barbari Bradley Baekgaard u mladosti je pokretanje posla bilo zadnje na pameti. Udala se odmah nakon završetka fakulteta 1962. godine i u pet godina rodila četvero djece. Ova se majka, čuvajući djecu, bavila kreativnim stvarima, ali o karijeri nije razmišljala sve dok njezino troje djece nije napustilo gnijezdo. Godine 1982. Barbara, tada 43-godišnjakinja, započela je sa svojom susjedom Patricijom Miller dizajnirati šarene torbe za prtljagu. Poduzeće su nazvale Vera Bradley po Baekgaardinoj majci. Gotovo četiri desetljeća kasnije, Baekgaard vrijedi 210 milijuna dolara. Od osnivanja Vere Bradley 1982. godine, broj tvrtki u vlasništvu žena u SAD-u naglo je narastao s 2,6 na gotovo 13 milijuna. 81-godišnjakinji, koja je jedna od najbogatijih žena u Americi, drago je što nije pokrenula vlastiti posao ranije. “Bilo je to savršeno vrijeme za početak. Imala sam veliku sreću jer nisam morala birati između ostajanja kod kuće s djecom ili odlaska na posao”, kaže Barbara.

Baekgaard je iskoristila neželjene savjete muškaraca o tome kako voditi posao. “Svaki muškarac kojeg sam upoznala davao mi je savjete o tome kako voditi posao, a ponekad su imali dobre ideje”, kaže. Barbara još uvijek nije usporila. Još je uvijek članica uprave Vere Bradley te savjetuje poduzetnicama da se brzo pokrenu naiđu li na odgovarajuću tržišnu nišu. “Ne gubite previše vremena razmišljajući o tome jer će netko drugi doći na istu ideju”, kaže ona.

Wood smatra da je ispunjavanje nezadovoljenih potreba presudno te da bi pokretanje poduzeća moglo biti dobra opcija za one koji se suočavaju s ageizmom. “Ako imate dobru ideju, imate pravu vrstu iskustva i pokušavate napraviti razliku, savjetujem vam da se upustite u to, no pobrinite se da imate stvarno dobru ideju.”

Batiz savjetuje da ne osnivaju tvrtku bez potpune predanosti projektu. “Trebat će vam taj ‘pogon’ jer u poslu uvijek postoje problemi i nikada ništa neće ići glatko.”

su
Ne dopustite da godine budu prepreka. Ne dopustite da vam bivanje majkom bude prepreka.

Harrington priznaje da je proplakala brojne noći odgajajući troje djece i pokrećući novi posao, no smatra da je vrijedilo. “Ne dopustite da godine budu prepreka. Ne dopustite da vam bivanje majkom bude prepreka”, kaže ona. “Zasigurno ćete imati probleme. I to je u redu. No kada prevladate te probleme, ostat će vam samo neizmjerna radost.”

Izvor: Forbes