Ana Volk je članica Nadzornog odbora Sunce Hoteli d.d. koji posluju pod brendom Bluesun Hotels & Resorts. Nakon što je 2008. godine u Beču završila studij, Ana se pridružila obiteljskom hotelijerskom biznisu, gdje je za Bluesun Hotels & Resorts prvo radila kao project manager, a potom 2012. godine prešla na poziciju članice Uprave te je bila zadužena za uvođenje revenue managementa, channel managementa i uspostavu rezervacijskog centra.
“Nedavno sam pročitala da bi se kandidati na intervjuu za posao prvo trebali predstaviti svojim pogledom u budućnost i vizijama, a tek onda svojom biografijom jer je ona vezana uz prošlost. Stoga bih prvo rekla da se u profesionalnoj budućnosti vidim kao poduzetnica u Hrvatskoj. Oduvijek me vodi znatiželja, najčešće radim po principu pokušaja i promašaja, a rekla bih i da mi je urođena izdržljivost koja vodi k uspjehu. Znanje sam stekla kroz međunarodno obrazovanje koje je uključivalo diplomu na Wirtschaftuniversitat Wien, dodatno školovanje na UCLA i Cornell Universityju, a iskustvo sam stjecala kroz rad u obiteljskim poduzećima. Golem je privilegij što sam imala priliku iz prve ruke učiti od oca, ne zato što mi je on otac, nego zato što je Jako Andabak. On je, zapravo, bio prvi serijski poduzetnik u Hrvatskoj, prije nego što se taj izraz uopće i koristio. Učeći od njega, bila sam operativno uključena u naše poslove u hotelijerstvu i to u svim sektorima, kao i u zdravstvu i vinarstvu.”
Nakon što ste 2008. g. u Beču završili fakultet, pridružili ste se obiteljskom hotelijerskom biznisu. Odmah počinjete raditi kao pripravnica u Sunce hotelima. Prošli ste sve faze poslovnog procesa, a radili ste i u drugim obiteljskim poduzećima. Od 2017. g. članica ste Nadzornog odbora Sunce Hoteli d.d. Je li Vam to pomoglo da brže sazrete kao osoba i poduzetnica? Ili je to na neki način bio i pritisak da budete bolji od drugih koji nisu imali ovakve mogućnosti?
Pritisak da budem bolja od drugih nisam osjećala, ne funkcioniram tako. Koncentrirana sam na rješavanje zadatka i uvijek sam u utrci sa samom sobom. Rad u obiteljskom biznisu ima svoje prednosti i mane. Meni je, kao mladoj menadžerici, bilo važno da to balansiram onako kako je najbolje za posao. Kao poduzetnica, mislim da sam od toga profitirala i svjesna sam da većina mladih ljudi nema takvu priliku. Zaista pokušavam maksimalno iskoristiti sve prilike koje mi se nude.
Pripadate tzv. drugoj generaciji obiteljskog biznisa i sigurno znate kako je biti odmah iza “glave” obitelji koja je sve pokrenula? Mnogi izvan obitelji ne vide prednosti i nedostatke obiteljskog posla, drugi ih možda vide na drugačiji način.
Sve što i drugi menadžeri proživljavaju sa svojim šefovima i ja proživljavam sa svojim, koji mi je još uz to i otac. To ponekad, ako dođe do neslaganja, komplicira situaciju jer sve doživljavamo mnogo emotivnije i nema tu, a niti može biti, jasno zacrtane granice između privatnog od poslovnog. S druge strane, odluke se tako mnogo brže donose, postoji to iskonsko povjerenje među nama, lako predviđamo situacije, doslovno jedno drugom završavamo rečenice. Ponekad zaista imam osjećaj da si čitamo misli.
Poduzetnike uvijek čini razlika koju donose društvu u kojem žive, čini ih razmišljanje izvan okvira i izlazak iz zone komfora… Mnogo toga se treba poklopiti za uspjeh u poslu. Što to čini drukčijim Vaš današnji obiteljski posao?
Mislim da smo mi za jedan obiteljski posao dosta veliki, ali smo, unatoč tomu i dalje zadržali kvalitete karakteristične za obiteljske poslove. Prije svega tu mislim na odnos sa zaposlenicima i bliskost s kupcem/gostom. Nama je odnos s kupcem najvažniji i stvarno ga doživljavamo osobno. To se osjeti u našim hotelima i to nas razlikuje od konkurencije koja je češće fokusirana na proizvod. Što se tiče odnosa sa zaposlenicima, jako nam je važno da su zaposlenici zadovoljni i da se na poslu osjećaju dobro, a u ovim vremenima nam je posebno važno da se osjećaju i sigurno.
Prva generacija drukčije doživljava posao nego što ga nova generacija doživljava. Nova generacija, u koju sigurno spadate i Vi, ima puno više interesa koji nisu vezani za posao. Postoji generacijski problem. Pa kakav je to pogled današnje generacije na posao?
Ne bih govorila u ime cijele svoje generacije, iako pretpostavljam da bi to bio odgovor na pitanje gotovo svakog iz moje generacije – mislim da je obilježava viši stupanj individualizma. Napuštamo ideju o tradicionalnoj karijeri. Istražujemo i radimo više različitih poslova istovremeno.
Obiteljski posao je sigurno jedan proces u kojem su važni znanje, stručnost, odgovornost… Što još?
Samodisciplina, umjerenost, empatičnost.
Koliko je teže ili lakše izboriti se za poziciju i za nešto što želite raditi u obiteljskim poslovima? Je li potrebna borba ili nešto dobivate samo po sebi?
Borba i to vrlo osobna borba u koju nije uključen samo profesionalni aspekt.
Koliko su Vam u poslu dozvoljene pogreške, koliku stvarnu slobodu imate? Možete li na kraju nekog projekta koji ste razvijali zaista uživati u svom uspjehu?
Rekla bih da su mi dozvoljene neke greške ili bolje rečeno, greškice, ali zapravo mi se nikad nisu ni dogodile neke veće, to jednostavno ne bi bilo prihvatljivo – tako da sam po tom pitanju istrenirana i odgovorna. Osjećaj zadovoljstva koji daje uspjeh osjećam kao i svatko drugi te znam u tome i u uživati.
Svi su se poduzetnici susreli s predrasudama. U svima je stalna borba. Kako ste je Vi prošli? Jesu li emocije dobre za posao i do koje granice?
Načelno, emocije u poslu nisu dobre. Volim prespavati. Što se tiče prodaje, to je druga stvar, tu treba pustiti emocije. I u pregovorima često može biti korisno koristiti emocije, ali kao alat na način da si ti onaj koji izaziva emocije, a ne da one upravljaju tobom.
Postoji li uopće radno vrijeme kada ste okruženi obiteljskim poslom? Kada čovjek počinje razmišljati više o sebi, obitelji, zdravlju, a ne samo o poslu?
Ovo je opet možda generacijska stvar. Meni je balans privatnog i poslovnog jako bitan. Takva sam onda i u odnosu prema svojim kolegama. Ako čovjek nema mir doma i nije zdrav, ne može srednjoročno ili dugoročno biti produktivan, niti efikasan. Radno vrijeme postoji, međutim, van radnog vremena puno vremena ulažem u hobije i networking koji indirektno, a nekada i direktno koriste poslu.
Razgovori su temelj svakog zdravog odnosa. Koliko ste Vi ohrabreni na davanje svojih ideja i njihovih realizacija?
Tu ne susprežem, niti me treba puno ohrabrivati. Uporna sam, guram svoje.
Prihvaćate li podjelu na ženske i muške poslove? Rekli ste da žene nisu isto tretirane kao muškarci. Postoji li taj jaz i koliki je on?
Ranije sam rekla da se u budućnosti vidim kao poduzetnica u Hrvatskoj. Obična prosta rečenica, ali zapravo vrlo, vrlo složena. Žene su u Hrvatskoj sustavno diskriminirane. 60% diplomiranih studenata su žene, a upravnim i nadzornim odborima ih je oko 20%. Za isti posao su plaćene za oko 30% manje od muškarca. Ne vjerujem u muške i ženske uloge. Vjerujem u timove u kojima su muškarci i žene jednako zastupljeni. Niz studija i primjera iz prakse pokazuju uspješnost uprava u kojima su oba spola jednako zastupljena.
A koliko je važno obrazovanje za uspjeh u poslu? Mogu li mladi danas lakše upoznavati ljude i primjenjivati ono što su naučili ili možda vole? Hoće li se stari način obrazovanja zadržati ili su nužne promjene u načinima obrazovanja?
Obrazovanje je važno za uspjeh u poslu. Postavlja okvire za naš networking. Osim engleskog, moraš znati barem još jedan strani jezik. Nije bitan certifikat, bitno je da znaš pričati. Školovati se trebamo kontinuirano i opet za to ne treba certifikat. Mislim da recimo MBA više nije tako poželjan, ali je bitno steći određena znanja i vještine kroz razne edukacijske mogućnosti i učilišta. Mnoga od njih imaju izvrsne online programe. Mnoge su stvari besplatne i lako dostupne, to je blagodat našeg doba i to treba koristiti.
Svojevremeno ste imali razne ideje i projekte, pokrenuli ste i dva startupa. Naravno da uspjeh ne dolazi preko noći i iz prvog pokušaja. Koja su Vaša iskustva s pokretanjem vlastitoga posla? Kazali ste kako nije sramota ako nešto ne valja, bitno je probati. Razmišljate li možda i o nekim svojim budućim vlastitim projektima?
Razmišljam, računam, maštam… Imam jedan projekt na kojem radim i nadam se da će se pokrenuti u idućih godinu dana.
