Ljepota našeg posla je u tome što nam nijedan dan nije isti

Usudite se ostvariti svoju ideju!

U nastavku našeg ciklusa poduzetničkih priča iz Gacke, predstavljamo vam obiteljsku tvrtku Dragomira Devčića “Dragec prijevoz”. Dragec cijeli svoj život živi u Krasnu, mjestu 20 km udaljenom od Otočca. Bavi se prijevozom putnika na svim relacijama unutar Hrvatske. Fokus im je ipak na prijevozu turista i posjetitelja ličkoga kraja, no uz prijevoz, Dragec i supruga, svojim klijentima pruže „ono malo duše“ ili onu razliku koja ih izdvaja od konkurencije. Znaju to svi posjetitelji ove pastorale sjevernog i srednjeg Velebita, planinari, zaljubljenici u prirodu, izletnici i svi koji su se ikad koristili Dragecovim uslugama. A u posljednje vrijeme takvih je sve više…

Kako sam Dragec kaže: „Želja nam je da se svi gosti upoznaju s ljepotama ovoga kraja – od prekrasne, čiste Gacke doline do bijelih velebitskih vrhova. Budući da Liku poznajemo kao svoj džep, kroz vožnju uvijek nastojimo svojim putnicima dati što više informacija i zanimljivosti o krajoliku i predjelima kojima prolazimo. Želimo im dati ideju za neka buduća putovanja ili što sve mogu u ovim krajevima posjetiti. Želimo ih privući da nam se ponovno vrate. Kad vidimo zadovoljstvo na njihovim licima, to nam je najveća nagrada. Potvrdu da radimo dobro i da smo odabrali dobar smjer dobivamo svakodnevno, sa svakim novim gostom, ali i onima koji koriste svaki slobodni trenutak kako bi se vratili u ovu idilu daleko od užurbane gradske vreve.“

Možemo reći kako je Dragec jedan od onih ljudi koji su odlučili uzeti stvari u svoje ruke i stvoriti posao baš po svojoj mjeri. Što je bilo presudno u odluci o pokretanju biznisa? 

Na ideju da se krenem baviti uslugom prijevoza došao sam kad se povećala posjećenost Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i kad se ukazala potreba za prijevozom sve većeg broja planinara i izletnika. Kako usluga prijevoza na ovom dijelu Velebita nije postojala, a po zanimanju sam tehničar cestovnog prometa i profesionalni vozač, imao sam sve predispozicije da se aktiviram. Nakon odluke, 2014. godine, kockice su se počele same slagati i svoju sam osnovnoškolsku želju – da radim kako vozač autobusa – napokon ostvario. Naša flota trenutno broji dva kombi-vozila i minibus, no svakako ćemo se širiti.

Kako izgleda jedan uobičajeni radni dan u punoj sezoni kod Devčića? Tko vam pomaže? 

Ovo je obiteljski posao. Veliku podršku pruža mi supruga, koja nakon svog regularnog posla vozi kombi i pomaže oko organizacije i marketinga. Oboje smo jako vedri i komunikativni, što privlači i oduševljava posjetitelje. Supruga je povrh toga i biologinja po struci, pa ljudi uživaju u njezinim zanimljivim pričama i detaljima o prirodi oko nas. Dobro se nadopunjujemo. Posjetitelji od mene mogu čuti o zanimljivostima i tradiciji ovih krajeva, a od supruge jako lijepo primaju tu ljubav prema prirodi. Vožnje organiziramo unaprijed i uglavnom prema željama korisnika. Ni jedan dan u našoj maloj firmi nije isti. To je posebna ljepota ovoga posla.

Sve više ljudi okreće se poslu koji će im ujedno biti i zadovoljstvo. Što ste pokretanjem ovog posla uspjeli ostvariti, a što se još uvijek nalazi na listi želja?

Posao koji sam pokrenuo konstantno se razvija i povećava. Sretan sam što sam se upustio u poduzetničke vode, iako još uvijek ima prostora za napredak. Veliko je zadovoljstvo stalno upoznavati nove ljude. Vrijeme pandemije donijelo je posebne izazove, kao i drugima. Nemoguće je bilo predvidjeti razvoj situacije, a velik je izazov održati se i uopće poslovati dalje. No nas je cijela situacija učinila još upornijima u svom cilju. U ovih osam godina prijevoza po Velebitu vjerujem da smo uspjeli stvoriti brend za koji je većina ljudi čula, ovdje posebno mislim na našu ciljanu skupinu. Kad se u posao krene od nule, svaka nova stvar pričinja veliko zadovoljstvo. Popis naših želja nije velik. Strpljivi smo. U planu nam je povećati razinu usluge modernijim vozilima, a vrijeme će pokazati kojom brzinom ćemo sve planove i realizirati.

Kažu neki da Vas najbolje opisuju „točnost, brzina, pouzdanost“ ili „besprijekorna usluga“, što je za uvjete rada na planini stvarno uspjeh. Koji su najveći izazovi s kojima ste se dosad susreli?

Posao kojim se mi bavimo specifičan je. Velikim dijelom vozimo po makadamskoj cesti, gdje se vozi dosta sporo, što djeluje na broj vožnji koji možemo odraditi u jednom danu. Veliki izazov predstavlja i organizacija prijevoza zbog nepokrivenosti mobilnim signalom. Veliki dio Velebita nema mobilni signal, što je posjetiteljima u većini slučajeva prednost, a nama predstavlja problem. U osam godina poslovanja samo u dvije situacije nismo mogli iskombinirati i odraditi prijevoz koji se od nas očekivao. Velika većina posjetitelja razumije gdje se nalaze i svjesni su da ne mogu očekivati instant uslugu te da prijevoz funkcionira prema dogovoru i po mogućnosti uz prethodnu najavu. Usprkos svemu navedenom, naš je fokus na zadovoljstvu svakoga gosta, a ne na našoj zaradi. Zato smo valjda i „zaradili“ epitete koje spominjete.

Koji su gosti brojniji – istinski planinari ili lovci na poglede? Kakva je vaša ponuda za obje kategorije zaljubljenika u planinu?

Svake godine povećava se broj posjetitelja koji nemaju planinarskog iskustva i koji su tek počeli otkrivati prekrasne ljepote Like. Ponuda je raznovrsna i prilagođena svakom gostu i njegovim željama. Većinom su to prijevozi povezani s Premužićevom stazom na Velebitu, gdje goste vozimo na početnu točku, odakle oni pješače jedan ili više dana i u dogovoreno vrijeme dolazimo po njih te ih vraćamo do njihova vozila ili smještaja. Ponekad gosti ne žele ili ne mogu pješačiti, a žele vidjeti neke lokacije. Tu stojimo na usluzi i u dogovoru s njima predložimo najbolje opcije. Svaka takva vožnja je individualna i različita, nastojimo ugoditi svima. Naš kraj, cijela Lika i Gacka, ima toliko zanimljivosti i ljepote da je jednostavno nemoguće ograničiti se samo na dio. Netko želi pješačiti, netko voziti bicikl, netko samo preporuku za dobar restoran, netko voli povijesne priče, netko znanja iz prirode, a ima i onih koji žele sve to objediniti.

U čemu vidite prostor za napredak u turističkoj ponudi svojih destinacija, Gacke i Velebita? Kako u ovaj kraj privući veći broj gostiju?

Ovaj kraj ima ogroman turistički potencijal. Gacka dolina ima jako zanimljivu ponudu. Prema mome mišljenju, treba povećati broj događanja koja će mediji popratiti i reklamirati na razini cijele države i šire, kako bi što više ljudi doznalo za našu ponudu. Turizam na Velebitu je još uvijek u povojima. Nedostaje smještaja, te ponude hrane i pića, a pristupne ceste su u jako lošem stanju. Struktura gostiju se mijenja, sve je više posjetitelja i izletnika, a ponuda je ostala na razini otprije trideset i više godina. U svemu tome treba voditi računa o zaštiti prirode i ne skliznuti u masovni turizam. Vjerujem da bi već i samo paket usluga, u koji bi se povezale sve naše turističke usluge, dao dobre rezultate.

Što po Vašem mišljenju najviše koči razvoj ponude u zimskim mjesecima?

Činjenica je da se klima mijenja i da zime nisu što su nekada bile. Snijega je sve manje i tomu se trebamo prilagoditi. Ali i dalje imamo lokacije na Velebitu gdje ima snijega kada ga nigdje drugdje u Hrvatskoj nema, što trebamo iskoristiti. Veliki problem je birokracija koja strašno otežava i usporava bilo kakav razvoj. Veliki broj tijela upravlja ovim prostorima, od gradova, općina, županije, javnih ustanova, kao što su Park prirode Velebit i Nacionalni park Sjeverni Velebit do turističke zajednice. Da bismo nešto uspjeli, svi oni moraju se ujediniti i surađivati.

Vaš kraj poznat je po proaktivnim, vrijednim ljudima koji s poduzetničkim mindsetom žive od davnina. Što mislite, zbog čega je to tako?

Mislim da je ključ u tome što naš kraj ima toliko potencijala za napredak, od geografskog položaja, prekrasne prirode do blizine svih ostalih dijelova Hrvatske. Siromašan kraj jednostavno potiče ljude na napredak. Kad imaš svega u izobilju, onda nemaš nekih prevelikih želja i ambicija za napretkom, a kad nemaš – onda ćeš se potruditi da nešto stvoriš.

U Lici, kako pjesma kaže, raste trava zelena, no čini li se Vama da je drugdje trava „zelenija“?

Da mi nije „lipo“ ovdje, ja sigurno ne bih ostao tu. Ljudi moraju znati da se uspjeh nigdje ne postiže preko noći. Pri pokretanju bilo kojeg posla rezultati se uočavaju tek nakon nekoliko godina. Bitno je ne očekivati previše u startu i na odustajati nakon prvog problema na koji naiđete. Ako imate svoju viziju i radite srcem, rezultati će doći, tu nema dvojbe. Nigdje trava nije zelenija. Vlastiti posao donosi jednu vrstu slobode u odlučivanju i rasporedu svakog dana te zadovoljstvo koje se ne može ni s čim mjeriti. Moja poruka je: „Usudite se ostvariti svoju ideju i samo naprijed!“

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.