Lana Kristović direktorica je i vlasnica poduzeća Genesis grupa d.o.o. koje iza sebe ime dugogodišnje poslovno iskustvo. Sami počeci razvoja poslovanja sežu u 2004. godinu. Put do današnjeg statusa poduzeća i uspjeha nije bio nimalo lak, bilo je dosta uspona i padova, no tvrtku su prepoznali renomirani proizvođači i danas je nezaobilazan partner na tržištu. Genesis grupa je danas zastupnik nekoliko renomiranih svjetskih proizvođača građevinskih strojeva i opreme za Republiku Hrvatsku među kojima izdvajamo švedske proizvođače Atlas Copco i Husqvarnu, japanskog proizođača pumpi za vodu Tsurumi, zastupstvo industrijskih bagera talijanskog proizvođača Minelli za područje Balkana. Iz primarnog poslovanja veleprodaje i servisa građevinskih strojeva poslovanje su proširili u nekoliko segmenata. Pokrivaju sektore građevine, industrije, a od prošle godine ušli su u segment maloprodaje s ciljem jačanja i pozicioniranja Husqvarna građevinskih strojeva na tržištu.
Danas zapošljavaju 17 zaposlenika, imaju dvije poslovnice, odnosno dva prodajno-servisna centra: jedan centar u Valpovu gdje su smješteni uprava, veleprodaja, komercijala i servis građevinskih i industrijskih strojeva te jednu maloprodajnu poslovnicu u Osijeku s Husqvarna asortimanom. Osim što maloprodaju koriste kao svojevrsni showroom, ona služi i za edukacije partnera. Naime, u fazi su širenja poddistributerske mreže diljem Hrvatske.
Lana nam kaže: “Renomirani brandovi s kojima surađujemo prepoznali su nas kao partnera u svom poslovanju. Ponosni smo što nas velikani industrije cijene i s njima gradimo odnos povjerenja koji omogućava našim kupcima i ostalim partnerima pristup najkvalitetnijim strojevima i opremi. Osim što svojim tehnološkim rješenjima omogućavamo realizaciju velikih projekata, podržavamo sve one koji žele sudjelovati u poboljšanju svoje zajednice. Edukativnim inicijativama prenosimo vlastiti know-how na mlade tvrtke, pružamo im servisnu podršku i podržavamo ih na svakom koraku njihovog poslovnog puta.”
U posao je uključena obitelj. Kažete da Vam je suprug najveća podrška. Kako doživljavate ovu podršku?
Obitelj je bila aktivno uključena u samim počecima poslovanja kada je svaki oblik podrške bio potreban. Suprug i ja potječemo iz poduzetničkih obitelji, stoga nam je prirodno da se sva naša druženja i razgovori uvijek dotaknu poslovnih priča i iskustava. Točno, suprug je moja najveća podrška u svemu i bez njegove podrške sigurno danas ne bih bila ovo što jesam. Velika je stvar kada u bračnom partneru imate najboljeg prijatelja, saveznika i savjetnika. Podrška je svakodnevna, od malih stvari koje zajednički život čine lakšim do ozbiljnih životnih situacija u kojima bi mnogi dali petama vjetra… Domagoj je moj najveći oslonac.
U poduzetništvu ste 18 godina, ono je Vaš poziv i stil života. Obitelj se bavila modom, a Vi ste otišli u građevinsku branšu. Roditelji su od Vas i supruga očekivali da nastavite obiteljske biznise, no Vi ste odlučili krenuti svojim putem i pokrenuti vlastito poslovanje. Zašto?
Točno, 18 godina sam aktivno u samostalnom poduzetništvu, iako mi je poduzetnički stil života zapravo započeo puno ranije, s nepunih osam godina kada su mi roditelji neprimjetno počeli davati obveze u tadašnjem obiteljskom biznisu. 😊 Suprugovi roditelji su se, gotovo oduvijek, bavili robom široke potrošnje, dok je u mojoj obitelji bilo puno dinamičnije. Nažalost, bilo je više poslovnih odabira i pravaca. Najviše zbog ratnih zbivanja i posljedica koje su utjecale na životne padove i ponovna ustajanja te pokretanja novih poslovnih pothvata i novih uspona. Kroz život nije bitno koliko puta ćete pasti, već koliko ćete puta ustati i nastaviti dalje. U ovaj posao ušla sam iz dobro uhodanog obiteljskog biznisa mode. Uz to me razdoblje vežu lijepe uspomene i iskustva, bilo je puno putovanja, biranja kolekcija, druženja s estradnim osobama, ali kao mali obiteljski posao teško bismo opstali dolaskom velikih trgovačkih lanaca i svjetskih brendova kojima je nemoguće konkurirati. Upravo je to bio razlog zašto sam razmišljala o nečemu potpuno novom i drugačijem.
Paralelno ste radili svoje privatne poslove i razvijali ovu priču. Kada ste pokrenuli svoju tvrtku? Kako ste procijenili da je građevinska niša ta u koju trebate ići?
Suprug Domagoj i ja smo, još u doba prije braka, zamišljali svoj životni i poslovni put. Poslije ratnih zbivanja, sama se po sebi nametnula potreba obnove države u svakom smislu riječi i tu smo Domagoj i ja uvidjeli mogući potencijal za novu poslovnu priču. Kako smo imali iskustva s trgovačkom djelatnošću, logično se nametnula ideja o prodaji i servisu građevinskih strojeva, kao i specijaliziranoj djelatnosti. I tako smo poslije našeg vjenčanja 2004. godine, sa samo 23 godine života, započeli svoj današnji poslovni put.
Prethodno smo napravili analizu tržišta, posjetili smo nekoliko europskih sajmova i uočili smo što u tom trenutku nije bilo prisutno na našem slavonskom tržištu. I tako smo krenuli. Preko tadašnje obiteljske tvrtke, iz kućnog ureda, putem prospekata i s puno entuzijazma krenuli smo u nove poslovne izazove. Paralelno s odrađivanjem obveza u obiteljskim poduzećima, razvijali smo i svoj današnji posao. Do 2007. godine radili smo po navedenom principu uz pozitivne rezultate, ali smo shvatili da se moramo odlučiti hoćemo li nastaviti razvijati našu priču ili ćemo odustati i preuzeti uhodane obiteljske biznise. Odlučili smo krenuti svojim putem, iako je ta odluka tražila velika ulaganja i investiciju. Sa samo 26 godina pronašli smo poslovnu zgradu koja nam je odgovarala za daljnji razvoj poslovanja i odlučili smo ući u dotad najveću obiteljsku investiciju.
Na svojoj ste koži osjetili prednosti i nedostatke poduzetništva. Kada podvučete crtu – što su njegove prednosti, a što nedostaci? Jeste li ikada požalili što ste ušli u poduzetništvo?
Često kažem da je poduzetništvo stil života i da se ne događa po inerciji, samo od sebe. Poduzetništvo nije utrka koju ćete istrčati i stići do cilja, poduzetništvo je maraton. Potrebno je puno promišljanja i analiziranja prije svake strateške odluke, kao i suočavanja s raznim izazovima i nepredviđenim situacijama. Prednosti poduzetništva su razne, od kreiranja i razvoja poslovnih ideja, mogućnosti samostalnog donošenja odluka, samostalnog upravljanja, vrlo dinamičnog stila života, širokog kruga ljudi koji stječete tijekom godina rada, pozitivnog osjećaja stvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja djelatnika koji čine vaš tim, stalne edukacije i usavršavanja, mogućnosti osobnog i poslovnog razvoja te ostvarivanja ciljeva, dok su glavni nedostaci poduzetništva definitivno rad bez radnog vremena, globalni utjecaji na koje ne možete utjecati, potreba donošenja brzih i konkretnih odluka, ali i činjenica da je potrebno puno kompromisa da bi sve funkcioniralo, tu mislim i obiteljskog kompromisa, financijskog, ali i općenito kompromisa kod donošenja bilo kakvih poslovnih odluka. Nije mi žao što sam doživjela uspone i padove, oni su me doveli do toga gdje sam danas.
Sjećam se kada smo u Valpovu 2008. godine bili na otvaranju poslovne zgrade. Ubrzo je došla recesija, što se tada dogodilo?
Nakon što smo 2008. uselili u nove prostore poslovne zgrade, uz osam novih zaposlenika, našoj sreći nije bilo kraja. Sve projekcije poslovnog plana bile su ostvarive, no sreća nije dugo potrajala. Vrlo je brzo nastupila recesija i mi smo među prvima u građevinskoj branši osjetili drastične rezove i pad prihoda. Tadašnja Vlada prvo je obustavila sve strateške i kapitalne projekte i zaustavila sve građevinske projekte, što je direktno pogodilo naše poslovanje. Svakodnevno su nam se javljali kupci s otkazivanjem narudžbi strojeva i opreme, odustajali su od svih oblika održavanja strojeva i investiranja u nove. Nastupilo je totalno rasulo na tržištu. U to vrijeme bilo je važno opstati i pronaći novi segment poslovanja.
Dugo se poznajemo. Znam da ste borac. Od 2009. do 2016. imali ste žestoku poslovnu borbu. Shvatili ste da građevina neće ići. Napravili ste važne promjene u poslovanju. Koje i zašto?
Tijekom dugih osam godina građevinski sektor je pretrpio velike štete. Svjedoci smo da su tadašnje velike renomirane građevinske tvrtke nestale. Novi projekti se nisu nazirali i bilo je iznimno teško poslovati u tadašnjim uvjetima. Svi naši planirani prihodi i rashodi bili su u disbalansu i bilo je nužno pronaći nove izvore prihoda što u tom trenutku nije bilo nimalo lako. Tri godine smo pregovarali s njemačkom firmom za zastupništvo industrijskih bagera za područje Balkana. Bilo je važno pronaći novu nišu klijenata i bitno veće tržište. Nakon silnih pregovora, 2012. godine uspjeli smo dobiti povjerenje renomiranih ino partnera i tako smo započeli s prodajom i servisiranjem industrijskih bagera na području bivše države. Nova niša klijenata se proširila u sektoru pretovara rasutih tereta – drvna industrija i manipulacija trupaca, lučki pretovar rasutih tereta te pretovar sekundarnih sirovina u reciklažnim dvorištima i željezarama. Tadašnja odluka pokazala se dobitnom i zahvaljujući novoj prilici poduzeće se počelo oporavljati
Uz sve poslovne probleme imali ste i zdravstvene probleme. U vrijeme liječenja ukrali su Vam strojeve. Znam da svatko od nas na svom putu nailazi na teškoće, no što je Vama pomoglo da prebrodite i svoje osobne probleme?
Iz mog iskustva nijedan problem nikada nije ostao samo na jednom problemu, već su se uvijek događali multiplicirani događaji. Jedan problem je dozivao drugi. U vrijeme recesije ukradena su nam dva bagera koja smo iznajmljivali, pretrpjeli smo značajne financijske gubitke, kroz predstečajne nagodbe otpisana su nam značajna potraživanja i u potpunosti smo ostali bez obrtnih sredstava. Nastavili su se problemi sa zdravljem, počeo mi je otkazivati očev transplantirani bubreg, bila sam često hospitalizirana s ciljem spašavanja preostale bubrežne funkcije, pa sve do 2014. godine, kada je uslijedio potpuni gubitak bubrežne funkcije i ponovni početak liječenja dijalizom. Tijekom idućih dviju godina dijalizirala sam se četiri puta dnevno, radila sam u uredu, putovala sam i radila sam dijalize tijekom putovanja, imala sam peh da sam često morala biti hospitalizirana zbog mnogobrojnih komplikacija. Bilo je to zaista teško razdoblje gdje vam se sve urušava – zdravlje, posao, obitelj, život. Svi smo u tom razdoblju mnogo propatili, ali obitelj mi je bila neizmjerna podrška. Roditelji na svoj način, ali Domagoj mi je bio najveća podrška i oslonac. Godine 2016., nakon dviju iznimno teških godina i borbe sa zdravstvenim problemima imala sam sreću i priliku doživjeti drugu transplantaciju bubrega. Po oporavku, nakon transplantacije, sve se nekako počelo vraćati na svoje mjesto – i posao i obitelj.
Istaknite nekoliko projekata na kojima je Vaša tvrtka sudjelovala. Na što ste posebno ponosni?
Posljednja dva desetljeća dio smo najvažnijih infrastrukturnih projekata u Republici Hrvatskoj. Primjenom modernih tehnologija i unaprjeđivanjem procesa izvođenja radova radimo na projektima koji poboljšavaju život naših građana. Kreiramo individualna i cjelovita rješenja. Isporučili smo mnoge pakete opreme na projektima aglomeracije, sudjelovali smo u odabiru opreme za produbljivanje morske obale za izgradnju LNG terminala. Ukratko, s ponosom mogu reći da smo bili dobavljači opreme za projekte kao što su izgradnja svih autocesta u Republici Hrvatskoj, izgradnja tunela, izgradnja mnogih mostova, među kojima je najpoznatiji Pelješki most, sudjelovali smo s opremom u raznim sanacijama postojećih mostova i cesta, naša oprema koristila se prilikom izgradnje najvećih hotelskih kompleksa na Jadranu, ispratili smo mnoge aglomeracije. Ponosni smo na sve uspješne projekte u kojima smo imali prilike sudjelovati i odličan je osjećaj znati detalje svake građevine u čijoj ste gradnji sudjelovali, prijeći preko svakog mosta koji ste imali prilike vidjeti u ranim fazama i pratiti razvoj do konačnog puštanja u rad.
Kažete kako poduzetništvo nije utrka, već maraton. Na svom putu ste prebrodili nekoliko teških faza/kriza. Koliko je pandemija pogodila Vaše poslovanje?
Poduzetništvo nije utrka, već maraton gdje se susrećete s raznim izazovima i krizama. Naravno, prije svake strateške odluke potrebno je pomno analizirati i planirati ulaganja, razvoj i dinamiku poslovanja. Na tom maratonu ponekad mijenjate dionice, tempo, sudionike, prilagođavate se okolnostima, no važno je da znate svoj cilj. Kada znate svoj cilj, velika je vjerojatnost da ćete do njega stići. Nakon recesije dogodila se pandemija koja je tražila fleksibilnost i prilagođavanje situaciji preko noći. Pandemija nas je pogodila s dobavom i isporukama roba, nemogućnošću obilaska klijenata, no nije ostavila posljedice kao recesija, već je ubrzala neke stvari koje su se trebale razvijati naknadno, a tu mislim na otvaranje maloprodajne poslovnice u Osijeku.
Globalni politički i ekonomski uvjeti vrlo se brzo mijenjaju i to je nešto na što ne možemo utjecati, možemo se samo prilagođavati. Rat u Ukrajini i energetska kriza su novi izazovi s kojima se trenutno susrećemo, a za posljedicu imaju nedostatak robe i sirovina na tržištu. Što će se u bliskoj budućnosti događati, to ćemo tek vidjeti.
Bili ste gost Ekonomske i upravne škole Osijek u sklopu projekta “Biti Bolji – Be Better” namijenjenog mladima, podržavate našu akciju “Svaki učenik poduzetnik”. Hvala Vam. Želite mlade motivirati da budu poduzetnici, da se odvaže krenuti u svijet poduzetništva. Zašto?
Drago mi je kada mogu podržati dobre ideje i projekte. Mladi ljudi su naša nada i budućnost. Treba ih ohrabriti i motivirati da se odvaže biti kreatori svojih poduzetničkih ideja. Samo se radom, zalaganjem i cjeloživotnim učenjem postaje bolji i uspješan čovjek.
