Piše: Ivančica Bobek, LL.M. (SAD), specijalistica korporativnog prava, uključujući M&A, odvjetnica, suvlasnica tvrtki Žene i novac i Rugby team
Kako smo već pisali, postoje različiti razlozi zašto se kupuje poslovanje. Između ostalog, to mogu biti ugovori s postojećim kupcima, obavljanje djelatnosti na određenoj lokaciji, baze podataka, imovina koja služi za obavljanje istovrsne djelatnosti, vješti zaposlenici koji znaju obavljati našu djelatnost (koje je sve teže pronaći).
Klasičan način na koji se navedeno može postići jest kupoprodaja poslovanja kroz preuzimanje i spajanje (M&A) na način da se mijenja vlasništvo poslovnog subjekta. Novi vlasnik time ulazi u pravnu poziciju dotadašnjeg vlasnika jer se time nije promijenio pravni subjekt („firma“) koja je vlasnik imovine (nekretnina, pokretnina – npr. strojeva, baza podataka…), sklopljenih ugovora s dobavljačima i kupcima, radnicima… Upravo se iz tog razloga i obavlja dubinsko snimanje, odnosno due diligence, kako bi se utvrdilo postoje li obveze, odnosno tereti tog poslovnog subjekta koje novi vlasnik ne želi preuzeti (porezne obveze ili odgovornosti, različite povrede propisa koje mogu sa sobom nositi veći ili manji rizik novčanih kazni, obveze na plaćanje koje nisu ispunjene, izdane zadužnice u visokom iznosu i sl.).
Drugi način kojim se može doći do dijelova imovine nekog poslovnog subjekta je kupnja tih dijelova imovine (nekretnina, pokretnina – npr. strojeva, baza podataka…) pri čemu dolazi do promjene vlasnika tih dijelova imovine, ali ne i do promjene vlasnika poslovnog subjekta („firme“).
U tom slučaju, budući da nema promjene vlasništva, za ono što se kupuje nastaje novi pravni odnos. Prava i obveze koja su postojale u prvom odnosu glede te imovine u pravilu ostaju u tom prvom odnosu. Isto je i sa sklapanjem novih ugovora (npr. s kupcima, dobavljačima, radnicima), za razliku od prijenosa ugovora s jednog subjekta na drugi.
Kupoprodaja dijelova imovine, odnosno prijenos vrijednih ugovora za male poduzetnike može biti jednostavniji način dolaska do vrijedne imovine, odnosno ugovora, jer se radi o manje složenom postupku koji sa sobom nosi manje rizika da će se na novog vlasnika prenijeti neželjene obveze i odgovornosti.
