Sukobio sam se prošli tjedan. S jednim prijateljem i poslovnim suradnikom. Dokačili se. Kao dva stara mačka, iskešenih zubi, pokušavajući se dohvatiti kandžama. Bar se to tako meni činilo. Jedna je to od mojih navika da sebe vidim u centru svemira i sve što netko drugi napravi ili ne, ne čini to sebi, za sebe ili radi sebe, već meni. Kao da nije važno ono što se stvarno dogodilo, već kako sam ja to doživio. Ne objektivno izvještavanje, već “Ja kralj” spin-doktor pristup. Volim to kod navika. Što nam manje koriste, to se čvršće drže uz nas.
Postoji li razlika?
Prije nego što počnemo, mislite li da postoji razlika između nezadovoljnih i frustriranih ljudi i onih ispunjenih, sretnih i inspiriranih? Onih koji oklijevaju i onih koji čine? Onih koji racionaliziraju i onih gledaju svoje strahove u oči? Onih koji kritiziraju druge i onih koji bodre sami sebe? Onih koji bježe od svog poziva i svrhe i onih koji žive svoju obvezu da ostanu iskreni sebi i postanu svoje najbolje ja? Manje nas zanima ona razlika koja je vidljiva. Ono primjetljivo posljedica je razlike u uzroku. Uzrok je uvijek prvi domino koji trebamo srušiti. Ja nisam siguran je li razmišljanje o uzrocima i savjeti o traženju svog prvog domina sad za vas. Pomogli su mnogim uspješnim ljudima prije, a vjerojatno i mnogima koji tek dolaze. Pisalo tako u jednoj knjizi.
Dok je ljutnja bujala, bacio sam mobitel i bijesno mrmljao: “I tebe i tvoj bicikl i tvoje čitatelje. I njihovo preuzimanje odgovornosti. I preporuke knjiga koje bi oni mogli čitati.” Vjerojatno već znate da su naši strahovi i unutarnji otpori u biti dobra vijest. Znak da u nama postoji želja, ljubav, svrha. Oni su kao putokaz u kojem smjeru trebamo ići. Biste li se iznenadili kada biste saznali da je smjer promjene, rasta, ispunjenja i našeg samog smisla prema našim strahovima i otporima? Kladim se da smo svi mi dosta slični. Zaposleni ljudi koji moraju žonglirati u trku, koji naporno rade i ostvare većinu važnog. To je ono vidljivo. Ono što nije, to je vaš smjer. To je vaša slika u umu, unutarnji glas i osjećaj u srcu.
Navike
Ako biste mogli birati za sebe između amaterskih i profesionalnih navika, koje biste odabrali? Profesionalne? U pravu ste. Mudar izbor. Nemate pojma koliko je lijepo, produktivno i ispunjavajuće raditi s ljudima ili pisati za ljude koji znaju razliku. Koji vide njezinu važnost u svakodnevnom životu. Važnost za sebe, svoje bližnje i svoje tvrtke. Što mislite, postoji li razlika između odabrati i odlučiti uz obvezivanje? Ne morate o tome čak niti razmišljati sad. Ali možete se zapitati što bi vam bilo potrebno znati, koje sve navike biste željeli stvoriti. Jedna od navika profesionalaca jest da shvaćaju svoj rast i razvoj, uspjehe i sreću kao proces. Svaki dan jedan korak prema naprijed. A shvaćaju i da kad jedan dan završi, sutra dolazi novi. Ono što je bilo jučer ostaje iza vrata prošlosti. I ide novi korak.
Sposobnost
Sukob i ljutnja su gotovi. Samo totalni blesavci pomislit će da sam se ljutio na svog prijatelja, a ne na sebe. Ne planemo mi na druge radi njihova ponašanja, nego zbog svoje emocionalne kante benzina na koju smo mi bacili šibicu. Naša reakcija uvijek je isključivo naša kreacija, naš odraz, naša odgovornost. Ali nije naša krivnja. Nije naša krivnja. Nismo li već zaslužili pravo da, zbog svih svojih dosadašnjih dosega i uspjeha, osjećamo snagu, odlučnost i veselje kad razmišljamo o svojoj osobnoj odgovornosti i hvatanju uzda čvrstom rukom za sve aspekte svojih života? Preuzimanje odgovornosti je sposobnost. Sposobnost se sastoji od nekoliko vještina. Svaka vještina razvija se ponavljanjem. Ponavljanje je riječ kojom opisujemo navike. I zato je preuzimanje odgovornosti samo obična navika. Pisalo tako u jednoj knjizi.
Strahovi
Znate li što onaj glas u glavi, interni “Ja kralj” spin-doktor, najviše mrzi? To što njegove “nepremostive teškoće” nisu jedinstvene. To što su mu izgovori ofucani klišeji. To što ne može biti jedina žrtva svih okolnosti i drugih ljudi. A sad još više mrzi to što razumije da priča koju pokušava živjeti nije nimalo originalna, već svojstvena svakom čovjeku. Ako ste se rodili, imate datum rođendana. Ako živite, imate strahove, otpore i izazove s preuzimanjem odgovornosti. Prirodnije od cvata voćaka u proljeće. Mi svi imamo “zajedničkog neprijatelja”. To nismo mi, već mala sklopka unutar nas. Štiti nas od prevelikog napona da si sami ne spalimo mentalne suđerice i ledenice. Hvala joj na tome! Krivi nismo što nam sklopka iskače. Odgovorni jesmo da razumijemo kada i kako ona to čini.
Ne brinite se!
Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji žive dramu o nepravednosti ljudskog uma i oni koji prihvate kako je i krenu dalje. Kako biste se osjećali sad kad biste bili sigurni da ćete do kraja života biti ovi drugi? Je li se možda javio onaj spin-doktor? Kroz neku sliku, riječi ili osjećaj? Ne brinite se! Uvijek je to tako iznutra prije nego što donesemo odluku i počnemo. Zamijenimo jednu naviku drugom. Samo to radimo, ništa drugo. Što biste učinili sad kad biste znali da onaj prvi domino, pramajka svih navika, čitanje? Čitanje kao knjiga, ali i kao gledanje webinara i videa. Manje je važno što ćete čitati. Vaš put će vas voditi svojim smjerom i veselite se otkrivanju. Ključno je razviti tu naviku i da ona postane ono tko mi jesmo. Pisalo tako u jednoj knjizi.
P. S.
Ne znam je li čitanje apsolutno nužno za vaš poslovni uspjeh i privatnu sreću. Ne znam je li to najbolja odluka za vas. Ne znam je li to sigurno najbolje što netko može učiniti za sebe. Znate li vi? Evo i jednog izazova. Challenge. Ono što možete sljedeće učiniti. Pročitajte 5 knjiga u mjesec dana i onaj prijatelj i ja dat ćemo vam besplatni coaching, podršku i alate da ono vama najvažnije i stvarno primijenite. A što god sad odlučili, lekcija vam je o preuzimanju odgovornosti.
Možete li si zamisliti sada što bi se sve moglo dogoditi kada bi netko stalno ohrabrivao vas i vaše snove? Koliko otvorenog uma biste bili kada biste znali da je svaka riječ usmjerena da vam pomogne stvoriti bolji život? Zajedno s vama nacrtati i motivirati vas da odradite svoj dio? Koliko bi to utjecalo na vašu odlučnost i upornost? Zbog čega uspješni ljudi razumiju da im je takva podrška nadohvat ruke, a većini i dalje nije jasno? Business kaže kako postoje dvije vrste ljudi. Amateri i profesionalci. Duhovno, i jedni i drugi su potpuna i savršena bića. Ono što ih razlikuje u njihovim sposobnostima, postignućima i ponašanjima su navike. Profesionalci biraju, razvijaju i njeguju, pa zato i imaju profesionalne navike. Amateri ne. Pisalo tako u jednoj knjizi.
