Iza svake velike poduzetničke priče stoji i velika ljudska priča. Potvrđuje nam to i razgovor s Ilijom Tokićem, osnivačem i suvlasnikom danas najvećeg regionalnog distributera autodijelova. Kao drugo dijete od sedmero djece, s roditeljima je 1966. godine iz Rakitnog u Hercegovini stigao u Zagreb. Otac je za svoju naslijeđenu četvrtinu kupio kuću u Sesvetama, gdje je brojna obitelj uz malu njivu i par domaćih životinja započela svoj put. Ilija je nakon osnovne škole upisao Trgovačku školu, smjer Autodijelovi, te počeo s praksom u prodavaonici autodijelova u Martićevoj ulici. Uz dobre poslovođe ovladao je prodajnim vještinama i napredovao od skladišta do voditelja komercijale. Naknadu koju je dobivao za praksu nosio je kući obitelji, a dodatnu zaradu osigurao je studentskim poslovima. U tim se trenucima poslovni mozaik hrvatskog pionira autodijelova još nije počeo slagati, no ideja se rodila 1975. godine, nakon boravka u vojsci, prilikom posjete prodavaonici autodijelova u Trstu. „Bile su to male trgovine prepune stvari, a ja sam se pitao je li moguće otvoriti nešto slično“,prisjeća se Ilija. San ipak nije rođen preko noći, pa Ilija 1980. uz posao u prodaji autodijelova preko zadruge počinje u podrumu svoje kuće izrađivati kablove za vozila marke Zastava.
I danas je, kada ga slušate kako govori, lako osjetiti tu fokusiranost i predanost cilju. Isti onaj žar s kojim govori o svojim počecima. A počeci nisu bili nimalo laki. Ilija je uz posao, nakon boravka u vojsci, upisao i studij Vanjske trgovine, a vizija o otvaranju vlastite prodavaonice nije iščezla. Prva Tokić trgovina u 35 m², s dvoje zaposlenih, otvorena je u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, kroz koju je Ilija stečeni kapital uložio u asortiman. Kada je napustio svoje poslodavce i rekao im što smjera, rekli su mu da će se brzo vratiti. Međutim, Ilija ubrzo kupuje još dva prostora, počinje rasti i zapošljavati. Prisjeća se, kaže, kako je na početku odlazio kupovati u Italiju i Austriju, gdje je gledao kako se posao radi.
Kroz svaki posao i suradnju s partnerima Ilija je vrlo precizno prepoznavao sve ključne procese. „Preuzeo bih ono što se danas naziva ‘best practice’ od iskusnijih i u sve ugradio još neko svoje iskustvo i dodanu vrijednost“, prisjeća se. Sazrijevši na terenu, Ilija je jako dobro znao što je potrebno svakom kupcu. Poslovanje Tokića počelo je strelovito rasti, pa Ilija i njegov danas pokojni brat Stojan odlaze na prve velike europske sajmove gdje pronalaze partnere, dobavljače globalnih proporcija kao što je Stahlgruber. Logika se ipak ne mijenja, pa se Tokić počinje razvijati s najvećima i rasti uz najbolje, a Ilija svu dobit smisleno ulaže u razvoj kompanije, zaposlenika i poslovanja. Uz investicije se osluškuju trendovi i prihvaćaju novi standardi. „Da, bilo je i grešaka, ali važno je da one nisu prevelike i da se ne ponavljaju, već da na njima učite“, kaže Ilija. Tako posao stalno putuje naprijed, pa Tokić Grupa danas s 1000 zaposlenih broji čak tri puta više kolega nego prije šest godina.
Prije nekoliko godina upravljanje tvrtkom preuzela je profesionalna Uprava. Menadžera ste tražili nekoliko godina. Koga ste zapravo tražili i kako se stvorilo povjerenje? Nisu prevladale emocije već racio. Što je presudilo da steknete povjerenje?
U to sam vrijeme navršio 55 godina i postao sam svjestan da su za daljnji razvoj firme potrebne neke nove vještine i znanja. Djeca se još uvijek školuju, ali i nakon toga se moraju razvijati i stasati. Ona moraju imati svoj razvojni put koji ih može odvesti iz tvrtke i vratiti natrag. Previše se uložilo u kompaniju i postala je velika. Ne bismo smjeli ponavljati tuđe greške. Profesionalnu Upravu smo tražili dugo jer je trebala imati sve potrebne vještine i znanja, a morali smo dijeliti i neke temeljne vrijednosti. Sve smo to dobili upravo u Ivanu Gadži, čovjeku s velikim iskustvom u velikim internacionalnim kompanijama, ali i čovjeku s velikom obitelji. Znate, tko uspješno vodi svoju obitelj taj može sve.
Tvrtka je nedavno proslavila svoj 30. rođendan. Možete li nam navesti nekoliko faza u poslovanju koje su bile ključne za razvoj?
Svako vrijeme nosi svoje pogreške i pobjede, no kada bismo sagledali tih trideset godina, mogli bismo prepoznati tri glavne epohe i četvrtu koja se upravo otvara. Nakon prve faze rasta i razvoja, pozicioniranja kroz generički razvoj, drugu epohu Tokića sigurno je otvorio ulazak u kooperaciju ATR International 2008. godine, što nije bilo nimalo jednostavno. To je najveća svjetska udruga distributera autodijelova gdje su svi globalni lideri. Tada smo sjeli za stol s najvećima i dobili priliku razviti posao na još višoj razini. U razdoblju koje slijedi rođena je još uvijek najpopularnija robna marka autodijelova (TQ) u Hrvatskoj, ali i šire, servisna mreža Auto Check Center, a kasnije su se nadovezale i druge važne stvari poput našeg Tokić edukacijskog centra (TEC) koji je nastao u suradnji s njemačkom obrtničkom komorom iz Dortmunda.
Svake smo godine podizali ljestvicu, ali ako kažem da je najveći cilj da rastemo, da su svi zadovoljni – od vozača preko mehaničara i prodavača do nas samih te da pritom ostane da podijelimo s onima koji su u potrebi – tada ću biti najprecizniji. Nikad ne smijemo zaboraviti odakle smo i što smo.
Sve je to stvorilo preduvjete za strelovit razvoj, za dolazak profesionalne Uprave i otvaranje velikog logističko-distributivnog centra. Tada, oko 2015. godine, započinje treća velika epoha Tokića kroz koju nam, uz rast poslovanja i zaposlenika, dolaze i nove poslovnice otvorenog tipa, metodologija rada Kaizen, pozivni centar, novi specijalni programi asortimana… Tokić je prepoznat i priznat na međunarodnoj razini, dobitnici smo brojnih priznanja, a posjetili su nas i brojni visokopozicionirani dužnosnici. Uz međunarodnu akviziciju Bartoga iskoračili smo na način na koji ovi prostori to još nisu vidjeli. Ta epoha još uvijek traje. Budući da u poslu stvari ne čekaju da nešto završi, Tokić u ovom trenutku ponovno izrasta u novu, četvrtu dimenziju. To je tehnološki Tokić 4.0 koji radi s umjetnom inteligencijom, organizira međunarodne konferencije, izuzetno puno investira i ponovno radi neke neočekivane stvari.
Pročitao sam kako je tvrtka Tokić stvorena da traje najmanje 100 godina. Što je važno ugraditi u poslovanje tvrtke da bi se ovo ostvarilo?
Tvrtka je kao biljka, ako ju ne zalijevate, ne stavite na pravo mjesto i ako joj ne poklonite dovoljno pažnje – uvenut će. Mislim da je ipak najvažnije u kompaniju ugraditi povjerenje i njegovati zajedničke vrijednosti, jer tek tada možete stvoriti tim koji će se posvetiti problemima na pravi način i neopterećeno, s fokusom na rješenja koja će dugoročno biti uspješna. Treba ulagati u razvoj i ne zaboraviti što vam je pomoglo da dođete do uspjeha – ljude, partnere, zajednicu…
Što je sve danas unutar Tokić Grupe?
Volimo reći da kod nas svaki partner i kupac sve može pronaći na jednome mjestu, za svaki dio poslovanja s aftermarketom. Osnovni posao s autodijelovima narastao je na preko 300 svjetskih brendova i preko 300.000 različitih artikala. Ne znam postoji li kod nas kompanija koja upravlja sa širim asortimanom. Razvili smo taj posao i na industrijski i gospodarski program, na koji smo posebno ponosni. Pratimo i agro i motoprogram dijelova, a odnedavno u određenim poslovnicama na moru možete pronaći čak i nautički program. Budući da samo kupili slovenski Bartog koji je bio specijalist za sve vrste guma, Tokić sada nudi i gume za sve vrste osobnih, moto, gospodarskih i agrovozila. S druge strane, Bartog u Sloveniji nudi širinu Tokićevog programa, pa su to firme koje se strateški nadopunjuju.
Kako bismo mogli osigurati kvalitetu usluge koja je ključna na putu do vizije, koja se nadopunjuje s našim sloganom „Sigurnost u pokretu“, konstantno razvijamo i TEC – Tokić edukacijski centar. To je ključ za naše kupce servisere jer na taj način znamo da im omogućujemo sve kako bi proizvod uspješno došao do krajnjeg cilja. Tek tada smo svi sretni – naša prodaja, mehaničari koji kupuju od nas, vozači, a onda i vodstvo Tokića. Upravljamo i mrežom od oko 40 ACC servisa u Hrvatskoj te oko 20-ak BHS servisa u Sloveniji. Izvozimo u više od 13 zemalja. Puno je toga što se razvija unutar kompanije.
Kako se upravlja tvrtkom? U kojem dijelu operativnih odluka Uprava ima slobodu, a koje se odluke donose zajednički?
U poslu postoje stvari na koje možete i na koje ne možete utjecati. Dosad, odnosno do prije koju godinu, uglavnom smo se borili sa stvarima na koje se moglo utjecati, a onda su stigli pandemija i rat, problemi s lancima nabave, inflacija, nestašica robe… Uprava u Tokiću ima slobodu donošenja odluka, zato je tu, ali kada je riječ o nekim dugoročnim strateškim odlukama i velikim akvizicijama, onda svi zajedno analiziramo tržište i ispravnost odluke. Ranije sam spomenuo i Kaizen metodu rada koja je značajna za naš svakodnevni rad. Riječ je o filozofiji koju već desetljećima prakticiraju uspješne kompanije, poput Toyote, kojoj je cilj potaknuti zaposlenike da svakoga dana napreduju za jedan posto. U kumulativu, mali korak naprijed svakoga dana doveo je Tokić Grupu tu gdje danas jest.
Postoje neka nepisana pravila u razvoju tvrtke. Gospodarstvenici, a i tvrtke nikada ne smiju stati. Moraju se okrenuti poslu, razvoju, praćenju tržišta, inovacijama, educiranju kadrova… Što je u Vašem slučaju bilo posebno važno? Omogućuju li poduzetničko okruženje i klima sve uvjete za dugoročan razvoj?
Mislim da je to bila vjera u ljude, u posao, ali i konkretno ulaganje u ljude. Tek tada ljudi osjete i znaju da im vjerujete i da računate na njih. Jako je važno da se svi osjećaju korisno i da poduzeće napreduje, a kod nas je ta priča vrlo zanimljiva. Imamo zaposlenike koji su s nama od samog početka. Puno ih je počelo u poslovnicama, za pultom ili u skladištu, a danas su voditelji, pa čak i direktori. Kada razvijate posao s takvim ljudima, kada uživate njihovo povjerenje i vraćate im isto, onda možete biti sigurni. To možda nije uvijek realno očekivati, pogotovo danas kada mladi skaču s posla na posao, ali kada poslodavac dobije priliku odgajati i educirati svog zaposlenika, kada rastu zajedno, to je neprocjenjivo i jako moćno. I poslodavac i zaposlenik moraju biti poduzetnici, ali prije svega moraju znati komunicirati i dijeliti zajedničku viziju. Mislim da formula za dugoročan razvoj više nije ista kao što je nekad bila i da se ta formula uvijek mijenja. To je još jedna varijabla koju ne smijete izostaviti u razvoju. Osim toga, zaposlenicima su danas važnije potpuno drukčije stvari nego prije, a to se još razlikuje i po sektorima. Ali ako poduzetnički duh ogolimo do suštine, on je vjerojatno ostao isti.
Vjerujem da posebno mjesto u radu zauzimaju zaposlenici. Na tisuću zaposlenih imate nekolicinu zaposlenika koji su s vama od početka. Temelj zdravog rasta je ključan razlog zašto je tvrtka danas vodeći regionalni trgovac autodijelovima. Kako ste ostvarili povjerenje zaposlenika i uzajamno poštovanje zaposlenika i tvrtke?
Zaposlenici će vam vjerovati ako im pokažete da znate što radite, ako plaća stiže na vrijeme i ako vide da se kompanija razvija. Naravno, to nije isto kada tvrtka ima 50, 100 ili 1000 zaposlenih, ali je zato važno imati prave ljude na pravim mjestima. I naravno, morate se spustiti na teren da shvatite i vidite kako je njima. Povjerenje se stvara i našim ulaganjima u zaposlenike putem edukacije, ali i u čitavu zajednicu kompletnim društveno odgovornim poslovanjem. Naši zaposlenici su vidjeli da ćemo stati uz njih kad god je to moguće, baš kao i uz svakog čovjeka, a to se potvrdilo i u pandemiji kada smo plaće vratili na prvotne iznose s prvom prilikom i u potresu kada smo svi izašli na teren pomoći.
Jeste li na nešto posebno ponosni, bilo osobno ili kao tim?
Svaki dan na nešto drugo. Toliko se toga zbiva oko nas. Kada prođete po svim poslovnicama i odjelima i vidite što sve novo dolazi, jednostavno morate biti ponosni. Mogao bih nabrajati neka poslovna rješenja, konferencije i poslovne uspjehe, ali ponosan sam kada vidim da ljudi sretni dolaze na posao, da se druže, da volontiraju. Ponosan sam na sve što smo zajedno napravili u Sisku i Petrinji. Nije usporedivo sve što bih nabrojao, ali uglavnom iza svega stoje ljudi.
Prije nekoliko godina krenuli ste u izvoznu ofenzivu. Jeste li i kako uspjeli otvoriti strana tržišta, posebno u Europskoj uniji? Kako ste uspjeli rasti, čak i u krizi?
Naše upravljanje zalihama i asortimanom je takvo da jako dobro znamo što komu i kada treba, bez obzira na to je li riječ o domaćem ili stranom tržištu. Osim toga, pored bogatog asortimana svjetski prepoznatih brendova imamo i naše robne marke, kao što je TQ koji je sve zanimljiviji i na novim tržištima. Samo ta robna marka okuplja preko 6000 različitih artikala u dvadesetak različitih divizija. Na koncu, Tokić je izuzetan i kada je riječ o logistici distribucije, pa smo jednostavno spremni za svako tržište – naše ili strano.
Kako biste opisali današnje stanje u svijetu autoindustrije i rezervnih dijelova? Gdje je došlo do pada, a gdje do rasta potražnje? Što nas je sve pandemija naučila? Postoji li opasnost u svjetlu današnjih gospodarskih i političkih odnosa, mogućnost pojave još nekih crnih scenarija?
Mislim da prije tri godine, iako smo se opekli i s velikom financijskom krizom 2008., nitko nije mogao predvidjeti razmjere i posljedice krize koje je generirala pandemija, a onda i rat u Ukrajini. Što je najgore, još uvijek ne znamo koliko će se sve to raširiti. S druge strane, nažalost, mi smo imali i svoj rat, koji smo preživjeli i zbog čega moramo biti zahvalni svim našim braniteljima. Ono što želim reći jest da će uvijek biti nekako, a da se svi, i kao pojedinci i kao poduzetnici, jednostavno moramo pripremiti na neočekivano. Koliko god neke stvari možemo predvidjeti, uglavnom kratkoročno, nitko ne zna što nam sutra donosi. No ako damo sve od sebe, znamo što radimo i dobri smo u tome, budemo pošteni, dosljedni, transparentni i ponizni – bit će dobro.
Tradicionalna autoindustrija se strelovito razvija, sve je više novih tehnologija u primjeni, elektrifikacija vozila imat će važnu ulogu u odabiru, dolazi vrijeme dijagnostike i popravka na daljinu. Očekuju nas značajne transformacije u automobilskoj industriji i tržištu rezervnih dijelova. Na koji će se način Tokić pripremiti za sljedećih desetak godina?
Autoindustrija ima neku svoju viziju i danas znamo da su to elektrifikacija i održivost, ali ni oni sami ne znaju što će se točno i kada dogoditi. Tehnologija se uvijek mijenjala. Imali smo veliku T1 Meetup konferenciju na kojoj su vodeći ljudi aftermarket industrije govorili o tome. Naime, ljudi su se bojali ABS sustava i visokotlačnih common-rail sustava kao „svemirske tehnologije“, a danas je to nešto što se podrazumijeva i što ljudi popravljaju u garažama. Očekuju nas velike promjene, ali one su namijenjene nama, pa se neće dogoditi prije nego li ih prihvatimo i shvatimo. A prihvatit ćemo ih kada budemo spremni. Naravno, konkurencija tu stvara razliku, pa danas treba biti otvoren za promjenu i raditi na tome, a Tokić na tome radi već neko vrijeme. Kada govorite o popravcima automobila na daljinu, onda prvo moramo dočekati da se pojave auti koji se mogu popravljati na daljinu. S druge strane, u našem TEC edukacijskom centru upravo je zaživio program za servisere hibridnih i električnih vozila, uvjeren sam, najbolji u Hrvatskoj jer imamo vrlo iskusne predavače i najnovije module za praktični dio. Također, stalnom edukacijom i nadogradnjom vještina moguće je uspješno pratiti razvoj cijele automoto industrije, ostati konkurentan i zadržati povjerenje klijenata. Tokiću su serviseri važni partneri i svojevrsni ambasadori s kojima uvijek rado, bilo izravnim kontaktom, bilo putem TEC-a ili našeg časopisa Tokić INFO, dijelimo najnovije spoznaje.
Uloga logistike i opskrbnog lanca postaje sve značajnija. Jesu li svi spremni na promjene?
U lancima opskrbe je to možda još očiglednije nego u prometu, servisima i elektrifikaciji jer da bi velike promjene na tržištu zaživjele, moraju biti uključene najrazličitije stranke, pa i promet. S druge strane, tko se prvi otisne i uspije u svojoj financijskoj konstrukciji iskoristiti sve što mu nove tehnologije pružaju, pa to pretovariti u profit, taj će prvi početi rasti. Što će onda biti sa sporijima i s manjima – to je onda vrlo slično pitanje i odgovor kao kada govorimo o elektrifikaciji vozila i servisa. Tokić u logistiku ulaže puno znanja i okupili smo iskusan tim s ciljem da naši proizvodi budu dostupni unutar nekoliko sati nakon narudžbe. Zasad uspješno ispunjavamo sve ciljeve i tu praksu prenosimo u slovenski Bartog.
Posebnu pozornost posvećujete obrazovanju i edukaciji zaposlenika kao temelju razvoja svakog društva. Što konkretno Tokić radi po tom pitanju?
Puno naših zaposlenika prolazi interne i eksterne edukacije kroz različite oblike cjeloživotnog učenja i poslijediplomskog obrazovanja, imamo i ljude na MBA, DBA i doktorskim studijima. Čak smo pokrenuli i posebnu Tokić katedru za kreativnost i inovaciju na poznatoj poslovnoj školi IEDC Bled u Sloveniji.
Budući da je aktualno, posebno bih izdvojio program Dualnog obrazovanja, koji nije direktno namijenjen našim aktualnim zaposlenicima, već našim novim kadrovima. To je inicijativa putem koje surađujemo s Njemačko-hrvatskom industrijskom i trgovinskom komorom – AHK, koja spaja prošireni dio praktične nastave s teorijom. To je ono o čemu slušamo – kako su mladi u Njemačkoj odmah nakon škole spremni za posao. Na tome sada Tokić aktivno radi s nekoliko srednjih strukovnih škola u Hrvatskoj. To je ono što treba našem društvu i ponosan sam što i na temu edukacije imamo što za reći.
