Postoji jedna duhovita priča o muškarcu koji je tražio ključeve automobila pod svjetlošću ulične svjetiljke. Prolaznik koji ga je vidio, pridružio mu se u potrazi. Nakon nekog vremena upita ga: „Jeste li sigurni da ste ovdje izgubili ključeve?“ Čovjek odgovori: „Ne. Izgubio sam ih u parku.“ Prolaznik se začudi i upita: „Zašto ih onda tražite ovdje?“ On odgovori: „Zato što se ovdje bolje vidi.“
Ova nas priča može nasmijati, no ona nam, istovremeno, prenosi i nekoliko važnih lekcija – jedna od njih je da bez svjetla jednostavno ne vidimo što radimo. No što je, zapravo, to svjetlo u našem svakodnevnom životu i otkuda ono dolazi? Svjetlo se širi u našem životu tamo gdje usmjerimo svoj fokus. Odluka da usmjerimo svoj fokus na neki posao nalikuje uključivanju baterijske svjetiljke. Zraka svjetlosti iz naše svjetiljke širi krug onoga što možemo vidjeti na svom putu, što nam ulijeva samopouzdanje i daje energiju da njime hrabrije kročimo. Energija teče tamo kamo usmjerimo svoj fokus.
Kada osvijestimo ovaj princip i počnemo ga primjenjivati u svom poslovnom i osobnom životu, ništa više nije kao prije. Sve više shvaćamo da trebamo pažljivo selekcionirati na što ćemo se fokusirati jer o tome uvelike ovisi naša budućnost. Iza ovog principa stoji i znanost. Naš fokus aktivira određene centre u mozgu pa dolazi do nastanka novih neurona koji međusobno počinju komunicirati. I, u skladu s aksiomom neuropsihologa Donalda Hebba Neurons that fire together, wire together, što se više fokusiramo, naši neuroni doslovno postaju sve aktivniji prenoseći naše misli sve brže i jasnije. Drugim riječima, naš fokus i energija koja teče predstavljaju našu vlastitu uličnu svjetiljku.
Jedan moj kolega pronašao je zanimljiv način da sebe podsjeti na ovaj princip. On, naime, zamisli sebe u dizalu u kojem ima izbor hoće li krenuti prema gore ili prema dolje. Kada se fokusira na sebe kao na kreatora svog života, preplavi ga pozitivna energija i automatski pritisne gumb “gore”, a njegovo “unutarnje” dizalo isto tako krene prema gore. Kada se, pak, fokusira na probleme i na ono što ne želi, preplave ga negativne emocije te metaforički stisne gumb “dolje” i potone u Dramski trokut (Karpmanov trokut) – žrtva, progonitelj, spasitelj. Ova mu živopisna slika pomaže da se u svakoj situaciji lakše prisjeti kako uvijek ima mogućnost izbora.
U današnjem užurbanom svijetu ljudi često mnogo toga prepuštaju “slučaju” jer nisu osvijestili snagu ovoga principa. Skloni su vjerovati da se sreća i unutarnji mir nalaze izvan njih te da ovise o vanjskim događajima. No jednom kada prepoznaju koliko toga ovisi o njihovom fokusu, svjesno usmjeravanje pažnje postaje dio njihove svakodnevne prakse. Danas, kada se u društvu, na poslu i kod kuće svakodnevno suočavamo s nizom izazova, važno je podsjetiti se da možemo odabrati na što ćemo se fokusirati – jer tamo gdje je fokus, tamo teče i energija.
