Kako zovete čovjeka koji pročita 55 knjiga u mjesec dana za vrijeme “travanjskog izazova”? “Jacques”, odgovori kolega, inače autor iz Poduzetnika, psiholog Matej Sakoman. Neprocjenjivi su trenuci kad nas netko nadigra u mentalnom šahu, igri u kojoj figure postaju asocijacije. Pogotovo kad smo mi s bijelim figurama odigrali prvi potez. “Žak?!”, teško je i opisati taj osjećaj zbunjenosti. “Jacques Mayol. Posljednja scena iz filma “Le Grand Bleu”. On u tamnoj dubini mora otpušta ono uže s držačem i otpliva s dupinom u nepoznato”. I nastavi: “Ljudi koji imaju jako razvijen talent Learner ili Student, ovisno kako ga tko zove, mogu vrlo lako zaroniti duboko u znanje i istraživanje”.
Action-faking
Vrlo zanimljiv je koncept koji nam jasno pokazuje gdje smo moguće zapeli kada dajemo svoj maksimum, a ne postižemo neki svoj odabrani cilj. Ako ga shvatimo, možemo ukloniti zid u koji udaramo i ostvariti što želimo. Djeluje važno i zvuči korisno, nije li tako? Zamislite neki svoj cilj. Manji ili veći, svejedno. Kako nemamo jedinstveni metar za svoje vrline, pretpostavimo kako “više-manje” znači da dajemo sve od sebe u dijelu situacija, a neki razuman i racionalan trud u većini. Imate sad svoj neki cilj na umu? OK, idemo onda. Više-manje znate što trebate postići i kako? Više-manje ste odlučni i uporni? Više-manje ste marljivi i naporno radite? Više-manje redovito ulažete puno svog vremena, truda i energije? Više-manje zadržavate pozitivan stav i disciplinu? Gledajte, da ste najkritičniji prema sebi samima, na svako ovo pitanje dali biste si najmanje 60-70 % za odgovor DA. Da nije tako, ne biste niti čitali Poduzetnik.
Action-faking i formula uspjeha
Formula uspjeha izvodi se iz odgovora na ova pitanja. Ako su svi elementi prisutni, uspjeh ispunjavanja vašeg cilja je siguran. Ali, ako se to ne događa i ne čini vam se kako napredujete prema cilju, Action-faking je vrlo vjerojatan uzrok. Izraz nam je predstavio američki autor MJ DeMarco u svojoj vrlo dobroj knjizi “Unscripted”. On kaže kako je on suprotan izrazu “action-taking” i predstavlja naše aktivnosti koje nisu dio procesa postizanja cilja. Mi nešto radimo ili djelujemo, ne zato da bismo ostvarili promjenu, već da bismo ostvarili “feel good” osjećaj, trenutno zavaravajući sebe oko postignutog napretka. Action-faking može poprimiti različite oblike, od trivijalnog posla, istraživanja podataka, čitanja knjiga ili vječne pripreme. Da, mi dok to činimo, možemo biti “marljivi kao pčelice” i “raditi kao konji”, ali u kontekstu postizanja cilja, mi uživamo u dopaminskim dozama, živimo u iluziji napretka i rasipamo vrijeme.
Action-faking kao 2×2 matrica
Zamislite 2×2 matricu. Na x osi imate dvije kolone. Lijeva nosi naziv “Svjesni”, a desna “Nisu svjesni”. Odnosi se na podjelu jesmo li mi ili neka druga osoba, ili više njih, uopće svjesni da smo zapeli u Action-faking. Da, znam, postoji izreka kako u dubini naše duše mi ljudi uvijek znamo. Ali uzmimo u obzir i kako smo majstori zavaravanja, pogotovo samih sebe. Na y osi postoje dva reda. Donji nosi naziv “Tim”, a gornji “Pojedinac”. Odnosi se na to promatramo li samo jednu osobu, u biti sebe, ili nekoga kome želimo pomoći, ili grupnu dinamiku u nekom timu, odjelu ili tvrtki. Organizacijski Action-faking. Kao nadopuna Eisenhowerovoj matrici. Bitno i hitno. I dio razmišljanja oko načina razvoja naših potencijala i postizanja veće produktivnosti. Kad je potrebno osvijestiti sebe i druge, kao i kad nas malo pogurati. Kad se moramo zapitati je li to sve što radimo najbolji način i hoće li nas uopće dovesti onamo kamo želimo stići.
Action-faking kao odugovlačenje i pasijans
Action-faking nije poput uobičajenog odugovlačenja. Kad imamo hrpu dobrih razloga zašto nešto ne započeti, kad je sve na mobitelu važnije od onoga što trebamo učiniti i kada je najbolje vrijeme za početi sutra. Action-faking u konačnici rezultira da će se rokovi rastezati, možda i beskonačno. Ali osoba ne sjedi besposleno. Stvara pregršt novih ideja, pokreće projekte, preuzima nove obveze, popunjava svoj kalendar. Otvara nove prilike, što joj stvara osjećaj smislenosti i zadovoljstva, ali ne kreće se i ne završava ono za što je sama odredila da bi trebalo. Pasijans, poznatiji kao solitaire, metafora je radnog mjesta u kojem ljudi “sjede po kavama i ubijaju vrijeme”. To nije organizacijski Action-faking. To je besposličarenje. Dok ovo čitate, mnogi ljudi vrlo naporno rade poslove koje uopće ne bi trebalo raditi. Sudjeluju na sastancima koji ne stvaraju vrijednost. Dotjeruju izvještaje koje nitko ne čita. Žuljeviti ljudi koji veslaju u suprotnim smjerovima. I osjećaju se dobro jer su naporno zaradili svoju plaću.
Postoje dva tipa ljudi. Oni koji svaku situaciju, uza svoj stav razumijevanja, poštovanja i ljubavi prikažu na pozitivan i omogućavajući način te tako uklone naš urođen otpor i pomažu nam naučiti nešto o nama samima. I oni drugi. “Lijepo sam ti rekao” tip. Možete li si zamisliti sad taj osjećaj kad ste okruženi onima prvima? Ovo vam je iznimno važno jer vaša okolina i ljudi s kojima se okružujete imaju velik utjecaj na vaš uspjeh. Stara izreka o izboru između letenja s orlovima i kljucanja u prašini s kokošima.
Action-faking kroz koncept putovanja i odredišta
Naše slabosti nisu postojane same za sebe. One ovise o kontekstu. Donošenje odluka, brzo i impulzivno ili usporeno i analitičko, nisu ni snaga ni slabost bez konteksta situacije i onoga što je potrebno postići te šire slike zašto je to uopće potrebno. Ako mi sebi nismo postavili specifični cilj, točno odredište kamo želimo doći, nego je koncept putovanja to što nas ispunjava, onda Action-faking kao takav prestaje postojati i pretvara se u “action-taking” onoga što naš “journey” dovodi pred nas. Nije teško zamisliti Action-faking čin kao naš interni kompas, naš vjetrokaz. Ovisno o kontekstu, kojem jedino mi sami možemo dati značenje, on nam može pokazati kako naš trenutni cilj nije u biti onaj pravi cilj za nas. A Action-faking, iako ne doprinosi ostvarivanju ovog cilja, doprinosi stvaranju šire slike i olakšava nam razumijevanje naše svrhe.
P.S.
Postoji i kontekst kad Action-faking ne možemo, uza svu ljubav i razumijevanje, prihvatiti i opravdati. Ne pomoći. Kad je inicijalna emocija strah. Čovjek želi naučiti plivati, ali se boji vode, utapanja, neuspjeha, smrti. Priprema se tako da svaki dan trči i ide u teretanu. Sve pohvale za vježbanje i fizičku spremu! No, zmaj straha i dalje čeka u svojoj pećini da bude pozvan na megdan. “Možda je tamo dolje bolje”, završio je tim riječima svoj film Luc Besson. Svatko od nas ima svoja neka mjesta gdje je bolje. Samo, kamogod otišli, naš zmaj će ići s nama. Na odredištu ga nema, ali nema ni odredišta ako nema dvoboja na putovanju. Zmaj je naša prilika za naš rast. Iskoristite je!
